objavljeno čet, 26.01.2012 10:34 | autor: opet ja (Neregistriran)

da, to je virtualni život realnih ljudi

objavljeno čet, 26.01.2012 10:46 | autor: slavonchica

sviđa mi se ta kvaliteta kod tebe, u kojoj poprilično dobro procjenjuješ ljude...

objavljeno čet, 26.01.2012 11:04 | autor: Dora

Mi "normalni" osuđeni smo na preživljavanje u ovom svijetu gluposti, boleštine i ogavnih ljudi, a u manjini smo! Samo kada bi mi još netko objasnio što je to danas "normalno"...

objavljeno čet, 26.01.2012 11:15 | autor: ura

drage moje, odavno sam imao namjeru pisati o pozitivcima u mom blog životu. na neki im način stavit do znanja kakvu su i koliko dobru ulogu odigrali baš onda kad mi je to trebalo. no, ovaj post gore nije iz te namjere potekao.
inicirao me je post SONKE, njezin trogodišnji rodjendanski post, koji je uglavnom prošao neprimijećen onima koji su je često čitali, zbog čega mi je pomalo žao. ali nije promakao nekom tko vreba, kao što već rekoh, tko, nemajući svoga prostora ovdje jer mu je oduzet s pravom od strane uredništva, koristi svako mjesto i svaku priliku da su ušunja i poružnjuje blog svijet, lijepe postove, važne i drage tekstove ljudi koji ulože svoje vrijeme, trud, misli i dušu tipkajući o važnom i nevažnom iz svoga života.

nema smilsla, nije u redu, nemoj više, na kom jeziku poručiti ovo a da dodje do pameti onom kome je upućeno?

http://sonke.mojblog.hr/p-tri-leta/227670.html

objavljeno čet, 26.01.2012 11:46 | autor: slavonchica

e ura, što se tiče te "osobe" koja, kako i dobro kažeš, vreba... mislim da je suvišno uopće ju spominjati... koliko se sjećam, u nekoliko navrata joj je dosta blogera pokušavalo objasniti da tim postupcima samo šteti sebi (a i djeci), no kako sljepcu objasniti kako izgleda ljubičasta boja?

Još sam ti sad napisala cijeli roman na temu, ali sam obrisala, jer mislim da nema smisla...

objavljeno čet, 26.01.2012 11:52 | autor: sonke

Ura osjecam se direktno upletena,naravno!A naravno da TKO SMO MI DA SUDIMO...Kako ja i ti tako i svi smo ovdje zbog svojih razloga,Zar ne!Mozda netko ima dublje razloge,neko povrsne,netko treba i ruku i oslonac netko sam smajlic(ja trebam sve).Nista i nitko nije za osudu,i svi smo mi ljudi i ljudski je grijesiti i svi smo prosli nek skole i ucimo iz vlastitog iskustva il bar iz tudeg.Ja sam osobno obozavala citat Frku dok je pisala,a isto tako i Florijana al ja sam citac ponekad ostavim komentar,ponekad ne,kako rekoh malo se nade vremena.Ura nista nije za osudu nista nije da mi sudimo...srce koje je ranjeno ne preza ni pred cim sipa otrov na veliko i na siroko to mi je shvatljivo i nije za nerazumit,pogotovo kad su deca u pitanju,A jednom sam u jednom razgovoru cula neku izreku koja mi tad nije bila jasna al dok je doslo do okidaca shvatila sam,dakle:BRAK JE JEDAN VELIKI CIRKUS (doduse ide malo drukcije pa se ne usudim napisat).Mene se ne tice niciji zivot privatni,al ipak kao zena razumijem,razumijem kad si nemocan ranjen i kad kr varis iznutra pokusavas rijecima,kad neide djelima,dotuc protivnika...Dakle nije na nama!Ostanimo po strani,kad bismo im mogli pomoc opet rijecima ucinili bismo to,zar ne,al svakako im nezelimo odmoc.Tebi dragi moj Urica besktajno fala za ove tri godine prijateljovanja i za svaki komentar(mada je ovo onak nekak trt mrt) i podrsku,Kao i svim nasim blogicima,kak veli Odvikavanje virtualnim frendovima.....

objavljeno čet, 26.01.2012 11:53 | autor: Dora

Hm... ok, recimo da je razumijem! Možda razumijem i Florijana... ne poznajem ni jedno, nisam ih ni čitala... pa neću suditi. Ono što ta žena treba shvatiti da joj je možda bolje da ne pokušava to spasiti, a ako ne spašava neka se ne osvećuje jer će joj se osveta vratiti ko bumerang i pogodit ju u glavu! Mi ljudi smo takva bića da svatko za sebe misli da je u pravu i da je najpametniji...

Zapravo su oboje u pravu... samo što se florijanu konstantno sudi a on šuti... a ljudi uporno zaboravljaju činjenicu da nitko ovdje nema pravo suditi. Živi i pusti živjeti... rekla bi naša stara blogerica Liby!

objavljeno čet, 26.01.2012 12:03 | autor: ura

još jednom drage moje :))

opet me niste razumjele, ili ja ne pišem jasno ono što mi je u glavi.

ne zalazim ja ni u čiji pravi život, a kamoli sudim o njemu. pokušavam upravo suprotno, odbranit ovo mjesto od uljeza koje niti poznajem, niti imam pojma o čemu oni to pišu, niti mi je stalo. jednostavno, ne dam svoj prostor za tudje, meni apsolutno nebitne obračune.

jednom riječju, treba mi ovdje mir zbog koga sam upravo tu. i kada odem čestitat rodjendan, jasno je zašto mi smeta netko tko bez kucanja upadne i prospe pun kufer nečaga čemu nije mjesto na slavlju. pri tom niti sam koga imenovao, niti prozvao.

trebam i želi svoj spokoj na blogu, bez obzira da li je pod mojim pisanjem ili pod mojim komentiranjem tudjeg pisanja.

objavljeno čet, 26.01.2012 12:17 | autor: Mrezni Pretrazivac

Jes' ti ono rek'o da su ti postovi isprazni ;-) ;-) ;-)

objavljeno čet, 26.01.2012 12:17 | autor: Dora

Tko kaže da smo mislile na tebe!? Ti si previše dobar da bi nekome sudio... Znam od prije problem s malomljubavi i tada koliko se sudilo... Žena nikako da shvati da ovdje postoji pravilo neobjavljivanja tuđe privatnosti, opominjalo ju se, brisalo joj blog ali ona i dalje kao pijavica se hrani negativom! Meni ni iz džepa ni u džep ali njoj bi se moglo obiti u glavu... tako to obično i biva!

objavljeno čet, 26.01.2012 13:48 | autor: medeja7

"Bacio si udicu"... sada možeš očekivati razne reakcije... Ali moraš shvatiti da je i to život... virutala reala... virutala... često ne može podnijeti težinu ili lakoću postojanja... Grlim te. Biba

objavljeno čet, 26.01.2012 15:28 | autor: nula=1

hm, ne bi se štel mešati kak bi to pametno rekao jedan lik.

objavljeno čet, 26.01.2012 16:32 | autor: zenta

Čitam, mislim i ponekad proživim nečiji tekst..Moleći Boga, da ne mora biti istina i da je samo trenutna inspiracija.......

objavljeno čet, 26.01.2012 19:52 | autor: milost (Neregistriran)

U virtuali je kao i u stvarnom svijetu - ima nas svakakvih. U stvarnosti je čak i lakše - ne dozvoljavaš nekima da ti se približe.
Što se tiče blogera o kojima pišeš - nemam komentar, ne poznam ih.

objavljeno čet, 26.01.2012 21:53 | autor: PriceSvetionika

Da....slažem se u mnogome napisanom, ali ipak postoji i činjenica da nimo samo virtuelni...I ensvjesno, postajemo jedni drugima dijelovi makr djelića dana i tada to više nije nestvarno i neoppljovo i podložno u potpunosti, onom prekidaću koji radi nakon opcije -logout-...

ura...dobar si ti čovjek i vjeruješ u dobro a spomeute osobe znaju najbolje šta je izmedju njih bilo i ne, ne treba da se to ovdje povlači i da, sačuvajmo poseban, mir koji ovdje jeste....

..............

objavljeno čet, 26.01.2012 21:53 | autor: PriceSvetionika

Da....slažem se u mnogome napisanom, ali ipak postoji i činjenica da nimo samo virtuelni...I ensvjesno, postajemo jedni drugima dijelovi makr djelića dana i tada to više nije nestvarno i neoppljovo i podložno u potpunosti, onom prekidaću koji radi nakon opcije -logout-...

ura...dobar si ti čovjek i vjeruješ u dobro a spomeute osobe znaju najbolje šta je izmedju njih bilo i ne, ne treba da se to ovdje povlači i da, sačuvajmo poseban, mir koji ovdje jeste....

..............

objavljeno pet, 27.01.2012 11:16 | autor: special_thing

umjetnost je govoriti o životu, a niti jednog trena ne uplesti svoju sadašnjost, probleme i muku koja ti sjedi na ramenima dok tipkaš neki tekst
jako dobro receno!
ali ovdje svi vise manje dolazimo i pisemo bas o nasem zivotu...mislim da ima vise razloga zbog cega je to tako
1. samim pisanjem kako smo tuzni itd...pomazemo drugima da shvate da svi tugujemo
2. ujedno s tim tuznim postom dobijemo i prekrasne ohrabrujuce komentare
3. netko napise nesto veselo i uljepsa nam dan
4. netko pak napise nesto mudro i pametno i zapitamo sami sebe zasto i ja ovako ne bih postupao
5. ovo je mozda trebalo ici na prvo mjesto...upoznala sam 2 prekrasnih ljudi kao i ti svog florijana...mimagy i deelite, nemam pojma tko su i sto su, ali drago mi je da su tu!

objavljeno pet, 27.01.2012 13:30 | autor: LETICIA

Nisam u toku svih previranja na blogu i ne bih niti voljela biti. Zivot nam donosi i uzima, a ipak sve ovisi o nama. Komentare gledam kao strance koji se slučajno nađu na istom putovanju sa mnom sve dok osobno ne upoznam nekoga od njih. Pravi život je uvijek sasvim drukčiji od ovog virtualnog koliko god pokušavali biti iskreni....:)

objavljeno pet, 27.01.2012 14:25 | autor: uzorita

Potpisujem Leticiju, definitivno izdvajam zadnju rečenicu "Pravi život je uvijek sasvim drukčiji od ovog virtualnog koliko god pokušavali biti iskreni."

Nažalost imam uz par pozitivnih (ti ljudi su mi postali za zbiljač vani prijatelji i danas su uz mene) i negativnih doživljaja nakon upoznavanja ljudi sa bloga.
A ta negativna ostavila su strašan osjećaj jer prišla sam svima otvorena srca, posve iskreno, NASJELA SAM pozi koju imaju za sve i sada kad čitam te komentare iznad užasavam se od pomisli kako je virtuala zaista leglo sitnih duša koje tu ispucavaju svoje frustracije, samodokazuju se, potvrđuju postojanje, hrane se komentarima, lajkovima na FB... Sakriveni su maskom dobrote i koriste naivnost, usamljenost dobronamjernih ljudi da im se približe iz kojekakvih pobuda...
Budi oprezan Ura, ima tu svega. Tvoj doživljaj bloganja je prema opisanom u postu kao da gledaš film ili kao da si u kazalištu - sve je predstava, razumijem i moj je doživljaj sada takav ali mnogi bloganje doživljavaju dublje, vjeruju u pročitano, u prijateljstvo zbog lijepih komentara... I ja sam.
I zaista moguće je manipulirati pisanjem, uništiti tuđi život, živote...

Ovo pišem jer prezirem sve umjetno, a prijateljstvo nalazim jednim od najvažnijih životnih darova i ne možeš ga nalaziti u svima jer onda nije... Nije iskreno i pravo, samo je trenutno zavaravanje - magla...

Moj pozdrav

objavljeno pet, 27.01.2012 14:33 | autor: uzorita

#Dora - ja sam normalna. Vjeruj mi da jesam i nije potrebno objasniti da me znaš za zbilljač. OK, neki tu sa Mojbloga ne bi se složili, hmmm ;}

objavljeno pet, 27.01.2012 14:49 | autor: malaljubav (Neregistriran)

Dragi moj vekeru,
kao i uostalom svi Vi ovdje, svaki od Vas piše ili o svojoj tuzi ili o svojoj sreći, svakodnevici reklo bi se. Tako sam i ja, svojevremeno svoje dane dijelila s Vama a život s Florijanom. I uvijek iskreno i bez zadrške, a takva sam i u stvarnom životu. Ne namjeravam se bog toga ispričavati. Ljudi me prihvaćaju takvom kakva jesam, vole me ili ne. I ne vrebam, niti mi je to namjera. Tu sam, svratim, čak i ne previše redovito, sjetim se lijepih trenutaka provedenih s Vama. Dopisujem se sa nekim dragim ljudima povremeno, tak tako, bez žući i bez mržnje. Više sa strahom od svega što me još čeka. pa onda i nabacim komentar kada teret postane golem, pretežak za moja pleća, jer se tu osjećam kao među dragim prijateljima, a prijateljim amožeš sve reći. Pa kada se neke stvari poklope kao ono neki dan puknem ko' kokica, Ne zamjeri. Evo svečano obećajem, dajem časnu pionirsku ,da na tvom blogu neću više ostavljat komentare. Živi sretno uljuljkan u svoj prividni mir u kakvom sam i sama bila doj se u našim životima (mome i Florijanovom) nije pojavila Frka.

objavljeno pet, 27.01.2012 15:03 | autor: Violette

Nježan si. Obziran, kulturan i drag!

objavljeno pet, 27.01.2012 16:13 | autor: ura

gledao sam tenis do maloprije, i sad imam pol ure za spakovat kufer i odletjet na jug. ali ne mogu odoljet niti otić a ne zavirit ovdje, prije nego se izlogujem iz svega, jer dolazi moj mladji brat brinut o maci curici.

moj je utisak kako smo svi tu negdje sa stavovima i zbog toga se dobro osjećam. još jedan put jednak medju jednakima.

@ malaljubav, zbilja nigdje nisam ispisao ničije ime iz sopstvenog života, niti gje živi(m), niti išta po čemu bi svi moji likovi mogli biti prepoznati, pa makar i prvi susjed pročitao moj post. u ovom gore tekstu nisam ništ ružno niti negativno rekao ni za koga, samo sopstveni sud koji može a ne mora biti ispravan. hoćeš li dolazit, čitat i ostavljat komentare ovdje, tvoj je izbor. ako odlučiš baš tako, ne mogu ti reć da će mi biti žao, ali će biti nepravedno, budi sigurna. jer, kao što si i sama rekla, ako se osjećaš ponekad kao medju prijateljima, onda ćaš i dobre i loše sudove na neku temu prihvatit i razmotrit. makar razmotrit.
ja nisam uljuljkan u svoj prividni mir, pogotovo ne sličan nekom tvome, a pri tom nemam pojma kakav je bio tvoj mir i život. ja živim u nemiru, i mislim da svakom svojom riječju to pokazujem. ali dobro, da ne dužim, odletjet će mi siva ptica.
svako to dobro želim

i svima vama drugima. pišemo se sa južnih mora.

objavljeno pet, 27.01.2012 16:47 | autor: malaljubav (Neregistriran)

Eto, sama sebi skačem u usta, ali nisam više pionirka (a i držala sam figu u džepu). Zanimljivo noćas i ja putujem put juga sa svojim najmilijima. U grad za kojim čeznem više od pola života... Eh, južna mora...
I da iako sam umjetna plavuša ne shvatih ništa od napisanog neće ti biti žao ako ne ostavim komentar, ali biti će nepravedno? Mora da ova moja frizerka ima originalne boje

objavljeno pet, 27.01.2012 17:58 | autor: nemezis

Razumijem prijateljstvo i uvijek navijam za njega. Ali ne razumijem sve ovo drugo o čemu se piše, a najmanje svrhu obraćanja pozornosti na one koji pozornost žele zadobiti čineći drugima zlo. To im samo stvara osjećaj da je njihov način ispravan. Što je loše, za njih, i za one druge koji ovdje traže upravo ono što kažeš da si našao - nekog tko ti je navukao osmijeh na lice baš onda kad se činilo da šanse za to nema, ama nikakave :)

objavljeno sub, 28.01.2012 21:51 | autor: XTinnaX

cisto ostavljam trag po blogovima,usput i procitam sto god zanimljiivo kao kod tebe,.pozzzz