objavljeno pet, 15.01.2010 21:28 | autor: faustina(deleted) (Neregistriran)

Dragi je tebi darovao takve sate...ja znam da možeš i ti drugima...i svaki put bit će ih više i više...ti osjećaji nestat će darivanjem...kad počneš ti radovati i darivati druge u tebi će se sve promijeniti...nećeš se više osjećati sasušeno...tvoje darivanje biti će i tvoje primanje...:))))

objavljeno pet, 15.01.2010 21:40 | autor: Cheyenne

Draga maky, bit će to sve dobro, to je samo kratkotrajna faza koju trebaš i možeš prebrodit, jer uza se imaš ljude koji te vole; sjeti se njih, jer netko nema ni to! Pametna si i nema potrebe za gaženjem sebe! Glavu gore i samo hrabro! Grlim te ; )

objavljeno pet, 15.01.2010 21:43 | autor: selma

:)

objavljeno sub, 16.01.2010 12:45 | autor: medeja7

Evo i mene... znaj Maky... i ja sam trenutno u nekoj frou-frou fazi, ne pitaj me što to znači jer ti ne bih znala objasniti... ali vjeruj mi sve je to prolazno... Ponekad ne reagiramo jednako na potpuno iste situacije i onda nam se čini da imamo veliki problem... ali nije, nije. Budi mi dobro. Da, sretna si što imaš takvo divno Biće pored sebe... ;)))

objavljeno sub, 16.01.2010 14:42 | autor: miu

vjerujem u tebe, maki.

imat ćeš svoj hepiend. :)

objavljeno sub, 16.01.2010 15:31 | autor: LadyButterfly

imas ljude koji vjeruju u tebe, a to je sasvim dovoljno da bi preskočila dijelove koji te muče, pusti ih nek plutaju dalje od tebe...bit ce sve ok..

objavljeno sub, 16.01.2010 17:23 | autor: Garbage

Kada toliko ljudi vjeruje u tebe, zašto ne bi mogla i ti sama? Neki previše jedu za vrijeme ispita i općenito kada ih stres pogodi, a neki ne jedu nikako tada. Ja ponosno pripadam prvoj grupici. Malih halapljivih ljudi. Samo lagano i smireno, na kraju, neće se svijet srušiti, ne? :)

objavljeno sub, 16.01.2010 18:59 | autor: pravnik

Glavu gore i samo dalje i dalje.Nema predaje.Svatko tu i tamo upadne u neku crnu rupu i period kroničnog manjka samopuzdanja.Ali mora se gurati dalje i sve će bit OK.Samo naprijed!

objavljeno sub, 16.01.2010 19:29 | autor: ura

sve mi se čini da odrastaš sa malenim zakšnjenjem. nerviranje je normalno stanje većine normalnih ljudi. senzibilniji, u koje očito spadaš i ti, nerviraju se više. kad prođe neko vrijeme, obično uvidimo da je razlog nerviranju tak bezveze, ali opet ulićemo u slične nervirajuće situacije koje ne zaslužuju toliko naše energije. ljudi smo, zato nam se sve to dešava.
ja nekako vjerujem da ćeš se ti vrlo brzo domoć diplome, pa će nerviranje preć u neke druge sfere, posao, šef, plata, pa obitelj, pa djeca...
život ti je sav od briga i nerviranja. zato pokušaj imati što češće i što više lijepih tragova na jastuku, oni će ti dati snage za sve prepreke.

objavljeno sub, 16.01.2010 20:13 | autor: oaza

Ma draga moja Maky; svi mi imamo i prolazimo razno-razne faze; nekad bolje, nekad gore a sigurno da je puno lakše kad pored sebe imaš dragu i toplu osobu koja će ti pružiti utjehu i rame za plakanje. Kad si do sada progurala već 3 i pol godine na faxu, ma izdržat ćeš i ovo malo što ti je preostalo. Znam da ti nije lako mirno gledati i one obiteljske probleme, ali vjeruj sve će se to rasčistiti, a ti ipak gledaj malo više na sebe; možda će ovo zvučati malo sebično, ali pred tobom je još puno toga i čuvaj svoju energiju:-)

objavljeno sub, 16.01.2010 20:23 | autor: inicial

uh..i ja sam se osjećao tako jedan duži period...i potpuno te razumijem. ne želim ti ništa savjetovati jer su mnogo dobroga i pametnoga rekli moji prethodnici u svojim komentarima...ali da suosjećam s tobom, suosjećan i zato ti dajem jedan virtualni ali čvrsti hug...

objavljeno uto, 19.01.2010 11:39 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Ovaj me post razveselio jjer mi je dokazao da nisam jedina drmnuta u glavu, kao što mi se činilo da jesam. Ali s druge strane, žao mi je što se tako osjećaš. Voljela bih ti pomoći, ali ne vidim izlaz ni iz svoje situacije koja je vrlo slična tvojoj. Ono što ipak znam jest da hrana NE pomaže, čak ni kratkoročno, jer dođeš do granice kad se gadiš sam sebi zato što u ruci držiš red čokolade.... Stoga, predlažem da stisnemozube i istrpimo sve to, jer i kiši jednog dana dođe kraj. A i bitno je da imaš svog Dragog da ti pokaže traćak nade, kao svjetionik u olujnoj noći... To je to, samo jedna olujna noć- prije ili kasnije mora svanuti sunce. Grlim :-*

objavljeno sub, 23.01.2010 16:12 | autor: natuknica

Postavlja se pitanje - može li tvoje živciranje i tvoja uznemirenost nekom nešto dobra donijeti? Ako može, samo ti budi nervozna! Ako ne, onda zašto bi bila nervozna?
Ja sam primijetila da je moja nervoza pred ispite uglavnom bila proporcionalna mojem neznanju. To baš onda i ima veze sa samopouzdanjem. Jer veće znanje pomaže i većem samopouzdanju.
Meni se nekako čini da povjerenje u druge ljude ovisi o povjerenju u sebe, a povjerenje u sebe, pak, o povjerenju u Boga. Makar se povjerenje u Boga može smatrati i povjerenjem u druge pa je onda to nekako dvosmjerna cesta. Tko nema povjerenja u sebe, nema ni u Boga i obrnuto. Na sreću, nema tog problema kojeg dobra molitva ne može riješiti. :)

Inače, svi ti osjećaji koje si nabrojala su normalni osjećaji pred veličanstveni rast u životu. Baci oko na Giorgiov post "Potresenost". :)

objavljeno pon, 01.02.2010 13:30 | autor: medena7(deleted) (Neregistriran)

zakon blog navrati do mene
any