objavljeno sri, 12.10.2011 23:44 | autor: Ithiriel
trebalo bi te slijedit....
objavljeno čet, 13.10.2011 07:50 | autor: banijanac
gledam u arhivu 2005. prvi post .rođendanski. i t oplina hladnog lišća dobiva smisao..
objavljeno čet, 13.10.2011 09:02 | autor: Violette
Jako lijepo, gotovo da miriše lišće.
Osjeti se tvoja nježnost.
Ja volim zorom i kasno noću, voditi psa Rozy u dvorište.
Dok grad sneno bruji, mi tiho gledamo travke i rosu.
Osjećam se tada tako sigurno i stopljeno s ambijentom.
To mi osvježi dušu.
objavljeno čet, 13.10.2011 09:39 | autor: Leta
blaga, draga Selma.
Kako je dobro kad si tu. Kad nježno spustiš slova u svoju tišinu.
objavljeno čet, 13.10.2011 10:23 | autor: medeja7
Istina... blaga Ti... slijedim te u tvojim mislima... Uvijek...:)))
objavljeno čet, 13.10.2011 23:00 | autor: Vremenski_putnik
Prelijep post ;)
objavljeno pet, 14.10.2011 08:26 | autor: uzorita
Bilo bi dobro da ljudi pronađu taj spokoj u prirodi, u malom... I ja nekako koračam, lijepa je jesen i tvoji stihovi su baš falili. A sada polako i oprezno dalje...
:}*
objavljeno pet, 14.10.2011 08:37 | autor: moonlightgirl
Tebi se zaista samo čovek može osmehnuti :)
objavljeno pet, 14.10.2011 10:41 | autor: ura
bilo je i vrijeme da se pojaviš.
objavljeno pet, 14.10.2011 13:18 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Poput najdraže mi bajadere, rijetko ali potpuno i savršeno zadovoljstvo-prebrati tu i tamo po vrhunski doziranim stihovima...
objavljeno sub, 15.10.2011 12:28 | autor: florijan Anoniman (Neregistriran)
knj...
iscrpljena nakon dana išaranog suludom trkom između mjesta na kojima uglavno čekaš i piljiš u zidove bijeljene masnom bojom kako bi ih lakše oprali od neosvarivih planova zapisanih za vrijeme besmislenih čekanja, priđeš otečenih nogu zgradi i sjedneš na one stepenice obložene raspadnutim kulirom ispod kojih je nakupljeno smeće bižnih susjeda, koji te već čekaju iza nakrivljenih, od previše proljeća ispucalih drvenih roleta, zabrinuti za tvoj ljubavni život. Iza tebe, ispod zvona sa previše imena, ispisane su narodne mudrosti tipa "Hajduk živi vjećno", "Mamiču cigane", ili "Ante Gotovina, heroj, a ne zloćinac".
Izuješ kožne cipele spravljene od plastike i zagledaš se u boju svojih nožnih prstijiu koja podsjeća na pokvareni puding od vanilije.
Vjetar prinese proslavi žuto-crveno lišće obližnjeg javora, dobrano natopljeno mokraćom stokilskog mastifa koji čuva nečiij jednosobni stan od pameti.
Staneš bosim stopalom na prostrto lišće ponesena vlastitim idealima i ugaziš u puža golaća koji se po istom neugodno uslini.
Odustaneš od bosonog gledanja u pokvarenu lampu na ulazu zgrade koja stoji nasuprot, ustaneš i pozvoniš na portafon sa kojega se nakon nekog vremena začuje:" Nakon zvučnog signala ostavite svoju poruku"
Spokoj se blago spusti na vjeđe, opsuješ sočno i pomisliš kako je život nalik na ono smrdljivo i smeđe.
objavljeno sub, 15.10.2011 22:09 | autor: zenta
Ja neću kao Florijan : znam da od nježnih stopala do vjedja korača samo mir
objavljeno ned, 16.10.2011 09:19 | autor: zauzeti
Sjajna :))
objavljeno čet, 20.10.2011 20:32 | autor: Tonkica Palonkica
lijepo rečeno. ;)
objavljeno pon, 24.10.2011 19:20 | autor: minijature
stara škola dobroga stiha :)
objavljeno sri, 26.10.2011 10:40 | autor: slavonchica
:)
objavljeno sri, 02.11.2011 09:09 | autor: odvikavanje
pospano
objavljeno ned, 13.11.2011 23:46 | autor: Garbage
:)
objavljeno čet, 01.12.2011 16:53 | autor: Dezire33
Selma Dušo! Pozdravljam Te!