objavljeno uto, 28.08.2007 07:37 | autor: pep

vjerojatno si pročitala da tražim novu pozadinu. pa bih te molila da mi u komentare staviš stranicu na kojoj si našla ovu svoju. baš je luda! ili ak možda sama znaš radit dizajnove program u kojem ga crtaš

objavljeno uto, 28.08.2007 08:39 | autor: romantales

Reinhold Niebuhr, pastor i teolog Ujedinjene Kristove crkve, napisao je "Molitvu spokojstva" 1943. godine, nakon 4 godine trajanja rata i bez naznaka njegovog skorog kraja. Nakon što je molitva objavljena 1944. godine u Knjizi molitvi za američke oružane snage, prihvatili su ju kao svoju molitvu i udruženje AA, anonimnih alkoholičara, staro svega 10 godina. Od tada do danas, u svim AA udruženjima, sastanci počinju s tom molitvom spokojstva, a kako je spokoj potreban svima nama, ova kratka, lijepa i jednostavna molitva postala je općeprihvaćena i van crkve u kojoj je nastala; neki ju izriču kao molitvu, neki kao životni moto, neki kao uzvišeno stanje mira koje bi htjeli doseći ...

objavljeno uto, 28.08.2007 09:44 | autor: natuknica

Baš ti hvala. To je ljepota interneta i razgovora! Netko zna nešto, netko nešto drugo i tako svi zajedno znamo sve. Meni je to uvijek čudesno!

objavljeno uto, 28.08.2007 10:04 | autor: medeja7

Upravo sam na putu onog prvog...daj mi strpljenja da "podnesem" stvari koje ne mogu promijeniti...i hvala ti da si baš danas o tome progovorila /kao da mi čitaš misli/...a i Romantales je samo nadopunio-la tvoje razmišljanje,Kiss:)))

objavljeno uto, 28.08.2007 10:37 | autor: nena daconte

slažem se da je umjetnost znati raspoznati između stvari koje možemo i stvari koje ne možemo promijeniti. tužno je što često niti ne želimo znati da možemo nešto promijeniti, jer to zahtjeva volju i rad i predanost, a to je teško dati. pogotovo kada je rezultat neizvjestan.

objavljeno uto, 28.08.2007 10:52 | autor: ninasweet

ja nebi mogla izdvojiti dijelove koji su mi tezi a koji laksi meni je sve skoro pa nemoguce jako se tesko nosim sa stvarima koje nemogu promjeniti isto kao i sa stvarima koje mogu nemam ni snage ni strpljenja krivo mi je sto sam takva uvijek pesimisticna pokusavam to popraviti ali mi bas i ne uspjeva

objavljeno uto, 28.08.2007 11:15 | autor: alice_des

nekad promatram ljude u svojoj svakodnevici i razmišljam o tome kako je teško započeti tu promijenu u sebi.kako mnogi ne razmišljaju o promjenama (onim koje se mogu izmijeniti),a još teže prihvaćaju one koje se ne mogu izmijeniti.konstantno pokušavaju živjeti u nekom izmišljenom svijetu koji je daleko od stvarnosti..

objavljeno uto, 28.08.2007 11:56 | autor: vigga

ma da bas tako!Pozz

objavljeno uto, 28.08.2007 12:29 | autor: M@X

U potpunosti se slažem s tobom... ;)

objavljeno uto, 28.08.2007 14:55 | autor: Covet

Sad se pitam da li bi nas neke stvari "stigle" bez obzira da li smo, ili želimo, nešto mijenjati.

objavljeno uto, 28.08.2007 15:32 | autor: true serendipity

da, treći je dio definitivno najteži... ljudi često pokušavaju promijeniti ono na što ne mogu utjecati i podnose ono što mogu promijeniti umjestz obrnuto. pozdrav

objavljeno uto, 28.08.2007 19:39 | autor: selma

:)

objavljeno uto, 28.08.2007 20:00 | autor: m.o.n.y-

slažem se... posjeti me imam novi post... pozzz

objavljeno uto, 28.08.2007 22:01 | autor: cura_sk

Svakako se slažem sa tobom. Kod tebe mi je lijepo što imaš takve riječi koje potaknu čovjeka da se zamisli i razmisli o svemu. Baš si super! Ajd ciao!!!

objavljeno sri, 29.08.2007 10:42 | autor: bungula

krasno si ovo ispisala, ne samo misaono, nego i izražajno...čisto i trezveno si uspjela dotaknuti jednu od osnovnih mudrosti života...uživaj je!-hm, jasno koliko se može. Pozdrav

objavljeno sri, 29.08.2007 15:09 | autor: axdee

hvala

objavljeno sri, 29.08.2007 15:15 | autor: je taime

odličan post....fenomenalan blog......samo tako...

objavljeno sri, 29.08.2007 18:50 | autor: crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)

Živimo sudbinu, a ne život. Nikada neću u to vjerovati, jer znam, znam da ja udišem život!!/...moralo je se dogoditi,zapisano je,nema tu pomoći,znači po tvom mi onda živimo knjigu kojoj ne znamo kraj ali nemožemo je ni mjenjati!Za mene to ne znači živjeti,nego postojati.A život je nešto sasvim drukčije...čitamo se

objavljeno sri, 29.08.2007 19:52 | autor: natuknica

Pa, moram reći da i ja mislim da živimo život, a ne sudbinu. No ipak, svjedoci smo da se događaju stvari koje ne ovise o nama. posve je svejedno hoćemo li ih zvati sudbina, slučaj ili nekako drugačije. Radi se upravo o tome da naučimo razlikovati ono u životu što ovisi o nama od onoga što ne ovisi. Ljudi u Twin Towersima nisu mogli odlučiti hoće li biti u svojoj kancelariji kad su opalili avioni, niti su mogli odlučiti da zakasne na posao tog dana jer nisu znali da su cilj terorista.