objavljeno čet, 08.01.2009 23:40 | autor: putuzatvorenisvijet

zaslužuješ vrijeme za sebe..samo za sebe
jer samo tako možeš opet doći u kontakt sa samom sobom
:)
laku noć

objavljeno pet, 09.01.2009 07:36 | autor: florijan

.... jebi ga..... deset godina više, klinci deset godina stariji... sranje isto
...doduše...perspektiva muška, ali cjenim

objavljeno pet, 09.01.2009 08:25 | autor: natuknica

E, jako su mi poznate takve situacije. Podsjeća me to na moju mamu. Kad bih joj se požalila da me nešto boli, rekla bi mi - proći će. Govorila sam i ja to svojoj djeci, i kada je jedna imala upalu slijepog crijeva i kada je druga imala zapletaj crijeva. I znaš što, iako one mene dan danas zafrkavaju zbog toga, iako smo se morali obratiti liječnicima, na kraju je ispalo upravo tako: prošlo je. ;)
Dobro je to što si ti svjesna da nitko od njih nije zločest nego ste svi samo umorni. To ipak stvari čini lakšima, koliko god one bile teške...
I ne može ti država odgajati djecu, nema šanse da se to dogodi, nije to nešto čega bi se trebalo bojati. Ipak, ono što može biti problem s vrtićem i jaslicama, to je veća mogućnost zaraze i bolesti. Ipak, nakon 3. rođendana imunitet djeteta značajno se razvije i to je ono što čini glavnu razliku između vrtića i jaslica (iako svi spominju pelene). Pa razmisli, možda je momak zreo za druženje s drugom djecom, makar i samo na pola dana. Ipak, treba biti svjestan da možda i nije, možda bi to moglo uzrokovati kakvu prehladu pa je za taj korak ipak bolje pričekati malo mirniju situaciju. :)

objavljeno pet, 09.01.2009 09:55 | autor: sjena_

Neki put se desi da ono što mi smatramo da radimo za dobrobit drugih (npr. svoje djece) uopće tako nije. Misliš da radiš za njihovu korist? Oni to ne prepoznaju. Oni ne mogu razumjeti tvoje razloge, i samo hoće tebe, sve te više hoće, što te više imaju. A ti si ljuta i nervozna, i ta energija se odražava na sve, pa tako i na prostor u kojem živiš. Neće biti bolje, ako ti ne budeš bolje. Moraš si uzeti odmora. Koliko su djeca stara? Pa zar ne mogu u vrtić samo, recimo prijepodne do ručka. To je vrijeme kada se u vrtiću svašta lijepo događa, djeca se igraju, uče, stječu neke socijalne vještine, raduju ti se kad dođeš po njih i svoj dom doživljavaju drugačije, više mu se raduju i ljepše se igraju kod kuće... A ti za to vrijeme imaš vremena i mira. Hoćeš li tada raditi svoj posao, pospremiti kuću ili se odmoriti, ti ćeš sama odlučiti, jer sasvim je drugačije raditi u miru nego kad obavljaš još sto stvari oko djece. I ti ćeš se više radovati djeci nakon što ste neko vrijeme bili odvojeni, s više ćeš ih pažnje slušati i manje će te opterećivati. To je jedna mogućnost o kojoj treba razmisliti. Možda samo starije dijete dati u vrtić, a s mlađim ostati doma (jer je još malo, ako dobro mislim). Kako god, dok ne središ sebe, nitko neće biti dobro. Ne očekuj podršku od djece ili muža zato što se žrtvuješ za obitelj. Promijeni kut gladanja i prioritete, trebala bi ti skočiti na prvo mjesto. Samo tvoj mir i zadovoljstvo učinit će ono što bi htjela. znam da nije lako, ali držim fige da uspije.

objavljeno pet, 09.01.2009 09:55 | autor: romantales

Nemoj me pogrešno shvatiti, razumijem želju da budeš dobra, najbolja i savršena mama, ali mi nije jasno zašto tolikim ženama tvoje generacije biti dobra mama znači imati stalno djecu uz sebe?
Mi smo išli u vrtić, ostavljali su nas kod baka i djedova, čak i kod nepoznatih ljudi i nitko od nas nije imao trajne traume radi toga, socijalizirali smo se, naučili voditi brigu o sebi ...
Kao što ti Natuknica veli, dati dijete u vrtič ne znači da će ti država odgajati dijete, već se dijete ide igrati s drugom djecom, naučiti se izboriti za svoje mjesto u grupi, za djecu je najnormalnije da se igraju s drugom djecom, ne sa mamama. Ok, to možda znači i koja prehlada viška, koji put će doći s ušima doma, ali sve je to normalno, ne može ti dijete rasti zaštićeno od svega i svačega, kad tad mora se suočiti i s onima koji neće skakati na svaki njegov povik.
Raditi noću ne možeš jer to nije normalno ako cieli dan moraš voditi brigu o djeci i pitanje je dana kad ćeš puknuti i razboljeti se. S jednim djetetom koje je još nema godinu dana i u pauzama dok spava nešto i možeš napraviti, s dvoje koje se takmiče za pažnju nećeš napraviti ništa osim kronično biti umorna.

objavljeno pet, 09.01.2009 18:26 | autor: Zenzena

Razumijem poante. Imam samo malu nadopunu. Vrtić u kojem smo imali mjesto se ruši i nema ga iduće dvije godine - privatni je pa mogu raditi što i kako hoće... Novo mjesto nemamo. Prijavit ćemo se za vrtić koji se gradi u kvartu (ovi drugi su ionako predaleko, čak i onaj koji smo imali) na proljeće. Do iduće godine se moramo snaći...

objavljeno sub, 10.01.2009 01:08 | autor: milansop

Dakle, vraćamo se na početak komentara. Važno je biti dobra sama sa sobom. Očekivanja nas ponekad navedu na nezadovoljstva. Predlažem: preispitati očekivanja.

objavljeno sub, 10.01.2009 10:11 | autor: natuknica

Dobro, to što nema vrtića, sigurno je za neko dobro. To je činjenica koja se ne da promijeniti i zato je treba prihvatiti. Iz tvojih riječi u postu, to se nije dalo zaključiti, zato smo o tome i počeli pričati.
To što kaže Milan je točno, ali ne postoji čovjek koji se s vremena na vrijeme ne nađe razapet između svojih očekivanja i mogućnosti. To je jednostavno prirodni dio razvijanja. Tako da to što si se našla u takvom trenutku u kojem moraš o tome razmišljati, samo te čini običnim čovjekom. Ne znam već kakve su ti financijske mogućnosti, ali platiti ženu da odvede djecu na 2 sata dnevno u park, ili da usisa stan i obriše prašinu ili pegla dva puta tjedno je isto nešto što može pomoći. Znam da se onda može desiti da za jednu godinu nestanu šipci, ali onda se čovjek mora pitati koliko su ti šipci doista bitni. Već sam ti pričala o mojoj mami koja je došla do zaključka da je sve što napravi netko drugi dobro, već samo zato što to nije morala ona učiniti, bez obzira na to što bi ona to učinila drugačije. Ja sam svojedobno skupljala robu za peglanje u puno većim količinama nego što sam stizala ispeglati, dok mojem mužu nije puko film i sve to je poslagao u ormare neispeglano. U tom času sam zaklučila da ima pravo i da neke stvari stvarno nije potrebno peglati. Sad, kad bih možda i stigla to peglati, i dalje ne peglam nego to vrijeme radije koristim na neke druge stvari. Vremena takvih strki su super prilike da čovjek definira svoje prioritete. Bez njih (takvih strki) ne bi nikad naučio koje su mu stvari stvarno važne u životu. :)

objavljeno sub, 10.01.2009 19:24 | autor: Zenzena

Hvala ti, Natuknice, na dugom komentaru punom blagosti i razumijevanja. I ja se slažem s tobom - MIlan ima pravo - treba biti blag prema sebi (u tome sam umješna, btw) - a opet - što se mora, mora se... a mora se valjda sve - i čuvat djecu, i radit, i pospremit... nakupi se... nema iz svoje kože
Trenutno ne mogu platiti nikoga, neke okolnosti su se tako skombinirale, ... moram sama; u biti tu i tamo dođe jedna žena, ali to što mi napravi previše košta za to da bih je češće zvala, a slaba vajda.
U biti mislim da nije sve to što moram problem, nego samopouzdanje - jer krećem u nešto novo, i da nije svega ostaloga mogla bih se cijele dane razvlačit pod izlikom da radim, il da mi se ne da. Sad sve moram, i još raditi svoj posao... koji želim, al se bojim... i nemam vremena za strah, a bojim se svejedno, i nemam energije za izvlačit se - a izvlačim se... i tako... bit će bolje.

objavljeno sub, 10.01.2009 22:59 | autor: natuknica

Oh, oh, oh, zaboravih!
(((((((((((((((((((((()))))))))))))))))))))))))
:)