objavljeno pet, 11.01.2008 10:06 | autor: siscanin
E otuđili smo se stalno nekud jurimo kao muha bez glave
objavljeno pet, 11.01.2008 10:24 | autor: robijan
Divan tekst. O tome se razmišlja čitav život pa i dulje.
Ne želim vaditi rečenice iz konteksta jer to nikad ne ispadne dobro ali da ne pišem sad cijeli post umjesto osvrta (ili kako Ti to lijepo zoveš, ukrasa) idem ovako:
- „Mislim da je najveće poniženje koje čovjeku možemo priuštiti to da nas ta osoba uopće ne zanima.“
I ja mislim tako! Ali istovremeno se pitam: Ima li na svijetu ljudi koji žele da se baš nitko ne zanima za njih? Ne mislim na one kojima je svejedno, nego na one koji samovoljno i svjesno na žele ikakav interes drugih.
- „Uopće nije bez veze poslovica: Bolje da se priča loše nego da se ne priča ništa.“
Još razmišljam o tome da li reći: Ne slažem se. Jer, poslovicu su izgovorili ljudi kojima je bitan interes drugih. A danas to ide u ekstreme tipa "sve ću učiniti samo da se čuje za mene" i sl.
- „Lijepo je pričati dobro o ljudima i svatko bi tome trebao težiti, ali ljudi o kojima se priča loše barem znaju da postoje, za razliku od ljudi o kojima se uopće ne priča.“
Da se treba truditi ne govoriti loše, ma trudim se svim snagama, a koliko mi uspijeva ... Ali ne, ne treba govoriti loše. Loša riječ je kao kamen koji bacim na nekoga. Koliko god da mi je žao ne mogu ga više zaustaviti. Posljedice su neminovne. O da, može se on sagnuti i izbjeći ali ja sam ipak bacio kamen! To ostaje, to znamo i on i ja. I ja ću osjetiti posljedice tog čina prije ili kasnije.
Izgleda da se ipak ne slažem s onim „Bolje loše... nego ništa“.
A izgleda i da sam ipak napisao post umjesto ukrasa! :))
objavljeno pet, 11.01.2008 10:28 | autor: Covet
Mislim da može, ako tako možeš. :-)
objavljeno pet, 11.01.2008 12:42 | autor: Ashtray_girl
ja najčešće pričam o faksu... jedino s bakom pričam o vremenu jer nemam o čemu drugome... nažalost...
objavljeno pet, 11.01.2008 15:20 | autor: true serendipity
alienacija. nažalost, tako je to. nekoga upoznati u današnje vrijeme.. hmmm... težak i mukotrpan posao. ponekad se i isplati :)))
kiss
objavljeno pet, 11.01.2008 16:38 | autor: srebromalo
Ej,zanimljiva tema,al teško je naći zadovoljavajuć odgovor.Sto ljudi,sto čudi.Svaka je osoba drugačija i zanimljiva na svoj način.Teško je naći pravu osobu s kojom možeš sve dijeliti.Navrati do mene.Uživaj : -)
objavljeno pet, 11.01.2008 16:53 | autor: ljerka
Jako interesantno. Ima cudnih ljudi.. Ali nazalost za sve treba ipak imati "dobre zivce". pozdrav i nastavi dalje.
objavljeno pet, 11.01.2008 19:07 | autor: crna_orhideja
dobar post kao i uvijek! došlo je takvo vrijeme,da smo se svi nekako otuđili ,postali sebični,egoistični...svi prije mislimo na svoje probleme i nekako nam nije više stalo do drugih,jednostavno zaboravili smo komunicirati i što je najgore zaboravili smo slušati. :))
objavljeno pet, 11.01.2008 20:44 | autor: dezire33
Interesantno! Moramo, htjli ne htjeli, izuvći odgovarajuće pouke....
Ćao!
objavljeno pet, 11.01.2008 20:51 | autor: selma
:)
objavljeno pet, 11.01.2008 22:45 | autor: bungula
ei, ti vrijedna pčelice ...mnogo, mnogo pozdrava! Nadam se da ćemo se vidjeti zajedno s Medejom. Do tada sretna mi budi! Veleika pusa. Nereida
objavljeno pet, 11.01.2008 23:06 | autor: ptica selica
i ja sam za razgovor i upoznavanje.. bolje ikakav razgovor nego nikakav .. u mom poslu sam upoznala dosta ljudi... s onima kojima sam popila prvu kavu i bar malo razgovarala ostala sam u dobrim odnosima, a druge sa kojima sam bila na dobar dan na dobar dan sam i danas..
objavljeno pet, 11.01.2008 23:14 | autor: Pokemaniac
Teško...Šanse da ćete sutpiti u razgovor su minimalne.Svi žure,nema se za to vremena.
objavljeno sub, 12.01.2008 00:10 | autor: mutti
o svima se priča, nekada, netko i negdje...nitko nije nezapažen, bar po meni...bit je u tome da netko želi biti zapažen, a netko ne želi i prema tome se ljudi grupiraju, druže, ovisno o interesima, željama...godine čine svoje, postajemo probirljiviji u traženju društva, oprezniji...
objavljeno sub, 12.01.2008 11:08 | autor: vigga
lijep pozdrav ostavljam!
objavljeno sub, 12.01.2008 13:13 | autor: Go!
Ne slažem se sa "tvojom" poslovicom koja kaže da je bolje da se o nekom priča i loše nego da se u opće ne priča. Živim u takvoj okolini [grad, kvart, dio društva] koja samo klafra, klafra i klafra o ljudima oko sebe. Uglavnom loše. Zabadaju nos tamo gdje im nije mjesto. I možda, ali samo možda, zbog takvih ljudi i takvih ružnih navika se danas među ljudima javlja otuđenost. Iskreno, ja osobno bi radije cijeli život bio sam, ili imao prijatelja, dva, nego da sam stalno u prisustvu takvih ljudi koji stalno pričaju nešto o nekome.
objavljeno sub, 12.01.2008 15:01 | autor: shiza
ja sam prilično samopouzdana kad upoznajem nekoga, ali meni je i inače glupo šutjeti cijelo vrijeme, ja stalno pričam o nečemu. nije mi problem prebaciti se iz ozbiljnog razgovora u ležerniji ili obrnuto, i uvijek pazim da ne ocjenjujem ljude samo prema prvom dojmu :)
objavljeno sub, 12.01.2008 15:02 | autor: natuknica
U načelu se slažem s tobom, Go! i sa svima onima koji su napisali nešto slično.
Kada promatramo sebe, svakako bismo trebali izbjegavati ogovaranja.
Teško je reći - ne bismo smjeli ignorirati druge ljude jer na svijetu ih ima toliko da većinu sigurno nećemo nikada sresti. Ali možda je izvedivo malo izoštriti oko u sredinama u kojima se krećemo i primijetiti ima li netko koga baš nitko ne šljivi te mu pomoći da bude manje sam.
Ono na što sam zapravo htjela obratiti pažnju, to je kada smo mi osobno predmet ogovaranja. Ne možemo u toj situaciji ljude u tome spriječiti jer, ako ih pokušavamo ušutkati, postići ćemo često još gori efekt. Ali sami sebi možemo olakšati situaciju takvim razmišljanjem - zaju da postojim, primjećuju me, ako se sutra ne pojavim, možda će se pitati gdje sam?
Iako je zapravo povod za ovaj post bila jedna negativna reakcija na jedan pokušaj boljeg upoznavanja. To i dalje ne razumijem. Jer nikada ne pokušavamo bolje upoznati osobu do koje nam nije stalo.
objavljeno sub, 12.01.2008 16:33 | autor: medeja7
e sada bi mogli početi pričati malo o MENI?!!!! Hehehe. Sve funkcionira dr.Natty.Yes Cmok.:)))
objavljeno sub, 12.01.2008 16:37 | autor: Angy
razgovorom mnogopostizemo....osobito ako cemo nekog uciniti sretnim sto smo zastali i upitali ga kako je danas.....pozdrav.....
objavljeno sub, 12.01.2008 20:40 | autor: NoMedij
Ja razgovor počinjem šalom. To nikada ne škodi, a često upali da se malo svi udobrovoljimo, pa da se razgovor počne razvijati u nepredivđenim smjerovima. Ako razgovor zastane, ne inzistiram, jer su neki ljudi vrlo osjetljivi i sve se može pokvariti nasrtljivošću. Ako ljudi ne žele pričati, meni je i to OK. Često puta mi to i odgovara, jer je previše riječi oko nas, prava kaljuža riječi. Pozdravlja Te puno NoMedij
objavljeno ned, 13.01.2008 08:49 | autor: uzorita
#Natuknice, ma pusa,pusa,pusa.................... Dobar ti dan!
Znaš, odavno sam samoj sebi rekla da doživljaj čovjeka na tu prvu loptu nije dobar, da ne bih trebala, no nikada se ne prevarim... Taj prvi pogled, stisak ruke, odmah sve uhvatim, baš na prvu! I previše o svemu mislim, tako sam pažljiva i u razgovoru, započinjem neutralnim temama ali ne zbog upoznavanja već da sugovornika opustim, a kasnije...
I ja razgovaram sa svima. Takva sam osoba, moju pažnju imaju baš svi! Malo je to naporno, no i to je naše davanje.
Nezainteresiranost je samo izgovor. Ne volim pričati loše o ljudima. I znaš mnogi danas pričaju lijepo, no to nije baš ono što i misle. To mi je užas, ta poza!
Ah, ta moja obnova..... P U S A
objavljeno ned, 13.01.2008 11:56 | autor: samba
Što sam starija sve mi je teže naći temu za razgovor s nepoznatim ljudima, sve se više zatvaram... (tagovana si kod mene)
objavljeno ned, 13.01.2008 20:19 | autor: Svemirka
vidi se da voliš retorička pitanja....sviđa mi se poanta, tj. zadnji odlomak
objavljeno ned, 13.01.2008 21:18 | autor: happyica_14
hmm...a ne znam baš..za tu posLovicu.. kao da je kontRadiktoRna samoj sebi :/ tak da ću taj dio pReskočit =D
aL ostatak mi se fakat svidio.. ;)
oni koji imaju "feeLing" za dRuge Ljude iL tako nešto {ne znam kak da to kažem..} će Lako pRocijeniti osobu kRoz vRLo kRatko vRijeme,i pRičajući baš o "neutRaLnim temama"..kao što si i RekLa.. ja bi sebe smjestiLa tu.. ne tReba mi dugo da pRocijenim nekog..i voLim pRocjenjivati Ljude =)
btw..voLim takva RetoRička pitanja..
zzzop ;)
objavljeno pon, 14.01.2008 11:08 | autor: medusaa
događalo se da sam upoznavala ljude, odmah me kod njih nešto zaintrigiralo, počela sam postavljati izravna pitanja, njihov je odgovor na takvo moje ponašenje bio bijeg ili rečenica :ti si stvarno čudna.
:)
objavljeno pon, 14.01.2008 15:27 | autor: lonelyrider
Interesantan tekst, mislim da ipak prvi utisak ima najveću važnost. Pažljivo rpomatram i slučajne prolaznike na ulici, sve se procesira :)
objavljeno sri, 16.01.2008 09:30 | autor: deelite
Hah! Hajde da i ja udarim kontru na onu tvoju "Bolje i loše". Odmah bih se usudio ustvrditi da nitko od nas ne želi da se o njemu priča loše. No, mnogi će pribjeći i onom najlošijem samo kako bi se o njima pričalo, jer im je potrebna tuđa pozornost. Ni ja ne mogu bez tuđe pozornosti. Ali neću učiniti nešto loše samo kako bih dospjeo u prvi plan. Radije ću biti samozatajan i da se o meni ne priča uopće nego loše. Loša priča je loša energija. A loša energija se širi i lijepi za nas. Kako za onoga koji ju širi tako i na onoga o kome se priča. Ipak ovaj drugi je se može riješiti lakše nego onaj prvi. Kada bismo pozitivno razmišljali, životi bi nam umnogome mogli biti pozitivniji, ali mnogi toga nisu svjesni. Mnogi nisu ni svjsni svojih cheat chat priča. Neki to rade svjesno, neki ne. Neki na taj način indirektno žele ispipati puls drugoga. Nekima je dovoljan prvi pogled i stisak ruke da već znaju s kime imaju posla, nekima nije dovoljno ni kada ih netko ispljuska da shvate neke stvari. Sto ljudi sto ćudi. Nismo svi isti i nismo svi na istom nivou svjesnosti. I pitanje je kojima je lakše. Vrijedi li tu ona "blago siromašnima duhom..." No, u svakom slučaju, retorička pitanja koja si postavila ne mogu dobiti odgovore, upravo jer je sve stvar svakog ponaosob. zato će oni kojima je važno, uvije obratiti pozornost. Oni drugi će i dalje primati informacije ali ih neće svjesno obrađivati. Ali sasvim je sigurno da ne možemo izbjeći zamjećivanje. Da je svaka gesta, pokret, mimika i riječ vrlo važna i da odaje onoga tko ih odašilje. Pitanje je kao i uvijek samo prijemnika. Da li informacije padaju na pravu podlogu. a takvih je malo. Taki znaju i odaslati i primiti informaciju. No kada naiđu na onoga tko ne zna, uzalud im je svaki trud odašiljanja. Tako da kao i kod svega drugoga, uvijek je najbitnije naići na nekoga tko je na približno istoj razini svjesnosti.