objavljeno sri, 19.07.2006 12:14 | autor: deelite

Ovo mi zvuči jako poznato i jako zaljubljeno. Ovako sam i sam zvučao prije desetak godina i bilo mi je da iz kože iskočim. Lako mi je sada, ovako s odmakom, pa čak i sa smješkom, gledati na te patnje i muke. Uvijek je teško kada ti nije uzvračeno onako kako daješ. Ali, trebali bismo uvijek davati ništa ne očekujući zauzvrat, jer dajemo zbog sebe, kako bi mi sami, osjećali zadovoljstvo davanja, a ne stoga što očekujemo da i drugi osjećaju isto za nas. Jer teško je stavljati osjećaje na vagu. U odnosu dvije osobe uvijek netko daje više. No, ne traži previše od njega, ne guši ga jer će ti prije pobjeći osjeti li da mu postaješ teret za vratom. No, ako ne osjeća jednako prema tebi, možda i niste predodređeni jedno drugome. Ne znam je li i moguće naći koga tko će ti u potpunosti odgovarati. Tražiti dok ne nađeš pa ma koliko to trajalo ili naći koga tko će biti nekakav kompromis tvojih želja i htijenja, to je tvoja odluka. I ma što odlučila nemoj zbog odluke žaliti. Nikada nečeš znati što bi bilo kad bi bilo. Kako sam rekao i sam sam imao isti problem. I izgubio sam djevojku za koju sam mislio da mi je sudbina. U njoj sam vidjeo sve ono što sam ikada želio, za mene je bila savršena, ali životni putevi i ciljevi su nas razdvojili. Bio je to moj najgori životni period. Iako to okrutno zvuči, ali je istina: "Vrijeme liječi sve rane". Ostao je dubok trag i ožiljak na duši, ali živim dalje, možda me je to nagnalo da sam ovakav kakav sam danas, možda pomalo bezosječajan, ali to je samo površina, maska. Jer ne želim više nikome nikada dozvoliti da nosim toliku bol u duši kao tada.

objavljeno sri, 19.07.2006 20:05 | autor: babun

joj koliko podastrih osjećaja i nježnosti ;) ha čuj bori se za njega svim sredstvima šta ti drugo preostaje , ako nebude išlo doći će drugi ; prema onome šta pišeš vjerojatno i puno bolji ;

objavljeno čet, 20.07.2006 03:27 | autor: bambolina

deelite, znam da je davanje i primanje individualno i da ne mogu nekoga natjerati na više. znam da sam spremna davati od sebe puno, ali davati previše bi isto tako bilo suludo.. govoriti nekome nježnosti kao papiga, a da se on na njih samo nasmiješi. podsmije. i na moje pitanje zašto, zašto je takav i zašto to radi govori da sam i ja izlazila iz nježnog elementa prije pa da je odustao. pa se promijenio. ali ja ne pamtim to tako, makar je moguće, pamtim da je nedugo nakon što smo prohodali postao zatvoren. a što je zatvoreniji, ja sam dosadnija s pitanjima jer želim znati uzroke ponašanju. i najradije bi da ga ništa ne pitam, a on sam pitanja ne postavlja. došlo je do toga da smo se danas porječkali na bazično pitanje kamo ide. stoga više ne znam, ne znam što ću, ne znam kako da se postavim. jer svaki moj interes u njegovim očima ispadne izrazom moje ljubomore. krepaje nam komunikacija... :(

objavljeno čet, 20.07.2006 03:30 | autor: bambolina

sam se ti rugaj, babun ;) al šalu na stranu, :) za borbu je potrebno dvoje...

objavljeno pet, 21.07.2006 00:37 | autor: mutti

Drž i ne daj se, vrijeme će sve pokazati, dakle ČEKANJE...

objavljeno pet, 21.07.2006 12:54 | autor: mutti

Još nešto bih dodala, iskustveno, moj muž je bio super dok smo hodali, no kad smo se vjenčali, sve se promijenilo, ja sam mislila da ćemo biti još bliskiji i još više komunicirati, a toga je bivalo sve manje, on se opravdavao time što je sve rečeno činom vjenčanja, dakle podrazumijeva se da me voli, želi... no ja sam željela više, željela sam maštovitost, a ne rutinu svakodnevnice, borila sam se sa svojim osjećajima u svojoj samoći, a on je puno radio, gradio nam bolji život, ali se znao i zabavljati (ne sa ženama). Eto sada imamo sve i ništa. Moji osjećaji su nestali, živim njegovom rutinom i riječima "tako mora biti", možda sam luda...pokušala sam se razvesti, a onda sam shvatila koliko mu je stalo do mene i sada nemam hrabrosti to uraditi, ali se ovako gušim...no tu su i djeca zbog koje vrijedi trpjeti, a što kad oni odu, a to će biti uskoro...ne znam, ne želim živjeti u braku a sama, niti rastavljena i sama...sorry, ja sam oduljila...ti dobro odluči što ćeš i prvo nađi sebe: što ti želiš? ako je on ispunjenje tvojih želja idi do kraja, a ako nije (ako te guši taj odnos) najbolje prekini...važi ZA i PROTIV pa što prevagne...pozdrav!

objavljeno sub, 22.07.2006 11:45 | autor: daydreamer

Eeeee...draga moja,nažalost svi imamo iste probleme, razlika je samo u varijacijama.Znam da u trenucima boli svaki dobronamjerni komentar zvuči samo kao fraza.Ne znam što nas život želi naučiti takvim gorkim iskustvom.Možda bi se tu mogla primjeniti rečenica "što nas ne ubije,samo nas ojača".Kao što su ti i drugi rekli,vrijeme liječi sve,nema ti druge nego se prepustiti vremenu.Iskreno se nadam da će ti trebati kraći vremenski period nego meni.