objavljeno pet, 12.08.2005 20:00 | autor: sad, so sad

Mala gramatička ispravka (oči) :) A fantazija ima puno, jedna od onih vrijednih spomena jest : Sve je mirno, vatrica lagano gori vani ispred drvene kolibe.. Usna harmonika para kroz noć dok se na vatrici lagano `čvrlje` kobase... Uz pokoju čašicu i zalogaj, nastavlja se divna noć u kolibi, punoj nježnosti i uz zvuke cvrčaka i pucketanja vatrice, lagano tonem u san-u zagrljaju drage mi osobe. Budim se s prvim zrakama sunca, i dalje u zagrljaju.. Vani još tinja žera i dvije potpuno zagorjele kobase na ugljenim štapovima. Hmm.. Danas za ručak je riba koju ćemo uloviti kraj obližnjek potočića...

objavljeno pet, 12.08.2005 20:18 | autor: read my lips

e pa moja ti je fantazija grad pun kafića,al onih ludih kafića s pun kurac ljudi unutra.ja i moja ekipa nabrijani do kraja,vozimo se u autu,iz auta trešti house,biramo kafić,ulazimo i unutra je savršeno i zabavljamo se do kraja...dobro ta mi je fantazija ostvarena al taj osjećaj je tako dobar osjećaš se ko kraljica!!!

objavljeno sub, 13.08.2005 01:07 | autor: **boxa**

moja fantatzija: Pored bazena mirišu palme, sunce piči, a mi u hladu. čuje se tihi rege, chill atmosfera, puše vjetrić laganini, držimo se za ručice i ljubimo u ubraze.

objavljeno sub, 20.08.2005 23:03 | autor: Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)

Ovo je bio moj san idemo sanjati dalje? Vodoteč 07.08.2002. I danas, nakon sedam punih Godina, vračam se u moju Dolinu snova, u moju neostvarenu viziju koja ne blijedi niti nakon toliko vremena.U Tounju radim sa timom pirotehničara na razminiranju okolice zeljezničkog mosta, iza Gornih Dubrava, a spavamo u hotelu u Brinju već punih sedam dana. Danas sam odlućio otići, na meni posebno mjesto, na izvor mašte, u pokrainu snova. Kombijem sprinterom, lagano se uspinjem poznatom cestom, znanim zavojima cestom želja i gorčine prohodnom a ipak prekinutom nesavladanom. Otvara se krajolik, krasan, kao i stotine drugih, ali meni poseban i čaroban. Idu mi ususret, moje vizije, ja idem lagano sasvim lagano, k njima, bojeći se da će mi uteći, ali ovoga puta, to nije moguce. One mi ne mogu izmaći. "Otvara se vidik i krdo prekrasnih konja u trku prelaze preko poljskog puta i zaustavljaju se na kraju udolice, iz kuće dolazi vriska mnogobrojne dječurlije koja uz lavžz čopra pasa istrčase mi ususret. Goveda muču, vrijeme je hranjenja a čoban sa povećim stadom ovaca uspinje se na brežuljak iznad farme. Prolazim pored velikih kamara sijena koje ugodno miriše i pozdravljam radnike sto popravljaju ogradu.Iz našeg lovačkg doma maše mi žena rumena u licu sa povećim trbuhom i velikim osmjehom na licu i sretnim sjajem u očima boje bistroga neba.Nekoliko kamiona iz Dalmacije čeka na utovar stoke. Kasno je popodne sunce je na zapadu obasjalo dolinu i ovoga kolovoskog popodneva na način božanskog divljena.Iz pravca grada stiže autobus veselih njemaca a s njima i prijatelji iz Ausrije. Vesele se tjednom boravku u prekrsnoj prirodi na čistom zraku u šetni sa ovcama i kozama koje će moći hraniti napasati dojiti i od mlijeka spraviti sir za ponseti doma.Jahači se spremaju izjahati u sumrak i obići cijelu dolinu boraviti uz logorsku vatru čobana, koji su na pašnjacima sa stadima cijele noći.U starom dvorištu negdašnje zadruge mnoštvo kokoši trči za djecom koja im daje hranu zobati a svinje rokču iz svojih nastambi starih zadružnih štala.Iz vrtova starija djeca donose krumpir zelje salatu i još nezreli kukuruz za skuhati i za ispeči kod vatre koja gori u kampu iznad nase kuće. Zadivljuje ova lagana užurbanost u predvečerje u smiraj dana toliko živosti koja crpi snagu iz moje doline. Dan odlazi a s njime i sva ova strka" Nestaje u mojim mislima zatvorena ponovno u mojoj mašti do nekog drugog prisječanja na ono sto se nikada nije niti dogodilo. frajerchina@net.hr