objavljeno ned, 23.11.2008 13:40 | autor: zaborav
i ja se ponekad............zapravo često osjećam kao taj student...........pozdrav=)
objavljeno ned, 23.11.2008 16:52 | autor: putuzatvorenisvijet
iz srca izvire život
a kad živimo život osjećamo radost
i ne želimo to mijenjati
:)
objavljeno ned, 23.11.2008 19:46 | autor: milansop
Ali ...
Da bi se to ovako lijepo opisalo potrebno je najprije čitati i učiti i spoznati.
Obrnuti ciklus nije moguć (od plahti do znanja, naročito ako plahte ostanu dovoljne).
Čini mi se da od onih čeških humoreski neće biti hrvatskog izdanja.
Ima smisla i jedno i drugo.
Mislim da se i ovdje pokazuje princip klatna (njihanje između dvije udaljene točke u sustavima odgoja i pristupu životu).
objavljeno pon, 15.12.2008 19:30 | autor: jja (Neregistriran)
"Odjednom shvaćam kako se nitko ne može veseliti nekom projektu na poslu ukoliko ne dođe negdje gdje ga čekaju mirisne plahte i ugodan kauč, i mirisan kolačić poslužen kroz smijeh i radost."
Pa ne slazem se, to je tvoje vidjenje srece a vidjenja srece ima koliko i ljudi.
I ne slazem se da je o.k. raditi ako se mora. Sto financisjki mora? Jel netko manje mama ako voli svoj posao i zeli ga raditi? NIje. I zao mi je kad je nekima jedina legitimnost rada nakonr adjanja - financijska nuzda.
objavljeno ned, 21.12.2008 22:59 | autor: natuknica
Prekrasno si to napisala! Imam osjećaj da te Milan i jja nisu pažljivo pročitali. Jer ne vidim da igdje odbacuješ svoje projekte. Niti vidim da igdje spominješ da je zaposlena mama manje mama. Samo vidim da kažeš kako čovjek, uz Božju pomoć, može naći u svemu pravu mjeru i dati sve od sebe tamo gdje treba i onako kako treba. Ljudski je na to zaboraviti i lijepo je toga se sjetiti. Dobro je da si to napisala. I za sebe i za druge. :)
objavljeno ned, 21.12.2008 23:32 | autor: sjena_
Ovo što sam sada pročitala nešto je nadasve prekrasno, i pre preko toga... Ostala sam bez riječi, a puna dojma. Zato znam da kad se riječi vrate, vratiti ću se i ja da ti kažem što mislim kad se ovako kao sada osjećam.
Ti si dio moje ženske priče, i sram me bilo što sam to tek sad otkrila.
Veliki pozdrav!