objavljeno uto, 23.09.2008 20:23 | autor: babun

drugo nije zabluda...čak štaviše u neoptimalnim uvjetima se razvija dodatna krativnost...

objavljeno uto, 23.09.2008 20:28 | autor: tonkica palonkica

nije lako darovitima. a najčešće ni njihovim nastavnicima. :)
s obzirom kako si to izložio, svako se dijete može osjećati posebno.

objavljeno uto, 23.09.2008 20:52 | autor: akvamarin

Nema djeteta koje nije darovito!

objavljeno sri, 24.09.2008 00:26 | autor: natuknica

Mislim da je ipak osnovna stvar u vrrrrrrrrrrrrrrlo različitim vrstama i oblicima darovitosti. Biti darovit u glazbi ne povlači i darovitost u slaganju rečenica. Pa onda djeca koja su darovita u slikanju uopće ne moraju imati problema s razvijanjem radnih navika dok uče matematiku. Itd. itd. Ta predrasuda da su darovita djeca dobra u svemu je mene stajala Azije. Jer moja profesorica iz zemljopisa nije mogla shvatiti da dobar matematičar može ne znati zemljopis pa mi nije dala 1 nego 2. I tako ja dan danas muku mučim s Azijom jer je nikada nisam morala naučiti.
Definiranje darovitosti je vrlo komplicirana stvar.

objavljeno sri, 24.09.2008 09:20 | autor: frka

zanimljivo, korisno...tu sad ide i ona dilema oko "obične" djece..,treba li im pružiti priliku da se okušaju na puno područja bez bojazni da će svaštariti pa "nigdje ništa"...recimo...upiše se na plivanje pa se ispiše pa se upiše na nogomet pa se ispiše pa se upiše na rukomet pa postane balić ili ne postane balić...karikiram, ali vjerujem da me razumiješ

objavljeno čet, 02.10.2008 13:42 | autor: petricaa

Je, samo zabluda. Slažem se s ovime što piše.

objavljeno čet, 02.10.2008 20:54 | autor: makebejka

hvala na osmjehu i pozitivnom komentaru...danas je bilo bolje :)

objavljeno uto, 07.10.2008 20:36 | autor: sjena_

Ja smatram da darovitoj djeci trebaju posebni programi inače se utope u grupi. Učitelji i odgojitelji takvu djecu najčešće prepoznaju, ali ne znaju što bi s njima, za to najčešće nisu educirani niti imaju mogućnosti individualnog rada unutar svojih programa i satnica. Idealno bi bilo da svaka škola, vrtić, svaka odgojno obrazovna ustanova ima stručni tim koji bi okupljao takvu djecu, prepoznavao njihove talente i dalje ih motivirao i usmjeravao njihov napredak. No tome nije tako, zato ponekad daroviti postanu problematični i tu se klupko problema još više zapliće.

objavljeno sri, 08.10.2008 00:24 | autor: uzorita

Ma da je meni vidjeti te koji su pisali te tvrdnje... I to objave u novinama!
Sve je na roditeljima, ne može se očekivati da škole ili neke druge ustanove preuzmu inicijativu, mogu prepoznati i upozoriti, no roditelj je taj koji će dijete usmjeravati dalje i podržavati ga, umjereno naravno.
Učitelji i profesori sigurno su zadovoljni sa darovitim djetetom jer ono im može unaprijediti cijeli razred, zainteresirati i povesti sa sobom naprijed.
No, kako i sam odlično završavaš i ono ima posebne potrebe poput onog koji slabije napreduje jer posebni su i jedno i drugo, a pojedinim nastavnicima to zadaje preveliki problem pronaći sredinu, no zato su tu ponavljam roditelji koji se moraju aktivirati u oba slučaja kako bi se postigli očekivani rezultati (najčešće se i aktiviraju). Ipak su to samo dječica.
U mnogo slučajeva pokaže se da je većina djece za nešto darovita i bez obzira na zalaganje nastavnika bez roditeljske pažnje rezultata nema, dijete se ne razvija dovoljno jer nastavnik je prolazna faza u djetetovu odrastanju, može samo nakratko potencirati darovitost, danas se ništa ne može prepustiti slučaju da se razvije samo od sebe, rijetki su ti koji na taj način uspiju.
Posebno su mi dragi mališani koji su obilježeni da pate od ADHD (hiperaktivnost), to su definitivno sve darovita djeca, uz roditeljsku brigu i trud, uz zalaganje nastavnika ili odgajatelja naknadno tako ispadne.
Potrebno je samo malo više ljubavi od svih za sve...

Pozdrav ti veliki, lijepo je čitati te! Bravo, bravo!

:}

objavljeno pet, 10.10.2008 23:50 | autor: Vita_Cedevita

Ja cu se nadovezati na neki nacin na komentar ispred. Ja sam u razredu imala decka koji je bio hiperaktivan, najglasniji u razredu, vođa, ali je bio i bistar. Naravno, profesori su bili toliko iscrpljeni kad bi imali sat kod nas, tako da bi im se smucilo odmah cim bi szanali da sljedeci sat imaju nas. Nije to bilo samo radi njega, bili su tu i drugi pojedinci koji su se poveli za njim. Ali jedno je kada netko postavlja pitanja koja imaju smisla, a drugo su bezvezne upadice. Profesori jednostavno nisu dolazili do rijeci.
Tako da profesorima i nije bas drago da u razredu imaju darovitu djecu(ukoliko su hiperaktivni na ovaj nacin).Uglavnom, slažem se da sve proizlazi iz kucnog odgoja. Obitelj je glavna institucija u kojoj se covjek nadograđuje od ranog djetinjstva.
Također, djeca iz dobrostojecih obitelji(opet primjer iz razreda) ne mogu biti darovita za sve. Recimo, ne možeš se ti smatrat darovitim djetetom za sve zato sto si sve razrede prosao 5.0...to je apsurd. Kao prvo smatram da nitko nije nadaren za bas sve, a kao drugo pola petica su i poklonjene, nakon sto se mamica i tatica oiđu žalit profi, a profa se usere u gaće(oprostite na izrazu).
Ako se mene pita postoje mentalno zaostali, oni s prosječnom inteligencijom i daroviti..btw;tnx na commu!!!

objavljeno sub, 11.10.2008 15:37 | autor: Viktorija2

Jako je žalosno što u današnje vrijeme roditelji imaju toliku moć nad nastavnicima, da se ih nastavnici moraju toliko bojati, da zbog punih gaća djele petice.
Mislim da će daroviti učenici svoj dar kad tad pokazati, ako im se da samo malo podrške i odgaja da poštuju učitelje.