objavljeno ned, 21.12.2008 23:42 | autor: natuknica

Mislim da se slažem. :)

objavljeno pon, 22.12.2008 14:35 | autor: putuzatvorenisvijet

"svaki je čovjek sam,
svaki je čovjek pustinjak,
svatko čeka onoga koji ima doći.."

draga ženo, svaka od nas prije ili poslije nauči pomoći sebi, prestane se oslanjati na druge ljude jer jednostavno nema nam druge mogućnosti..
želim ti da uz Božju pomoć doživiš sebe kao jaku i sposobnu i da ti samoća zbog ljubavi bude slatka jer samoća bez ičega i nije nešto
blagoslov tebi

:))

objavljeno pon, 05.01.2009 09:25 | autor: Gordana (Neregistriran)

Mi postojimo i kad se ne vidimo u ogledalu. To je moj osvrt na to da naš duh nema drugog mjerila nego u bližnjem. (O bogu neću jer mi nije blizak.) To što nam trebaju bližnji da bismo sebe vidjeli, to što nam treba da same sebe mjerimo time jesmo li drugima važne zapravo je samo jedan od simptoma naših problema, način na koji se naša ovisnost o bližnjima očituje.
A ti meni reci zašto bi naša slika o sebi trebala zavisiti od drugih? Zašto ne bi zavisila samo o nama, o tome kako mi gledamo na svijet i na sebe u tom svijetu?
Naši bližnji su jedna vrsta ogledala. A i u ogledalu, onom pravom, na zidu - mi ne vidimo sebe nego samo svoju zrcalnu sliku. I ako je odraz koji vidimo iskrivljen ili ako mi sebe u tom ogledalu uopće ne vidimo - je li to zbog nas koji smo iskrivljeni ili zbog iskrivljenog ogledala?
Kao što kažeš: "Uvijek - ja sam jer sam ja". To je i moja istina. Najvažniji nauk. Ali ima i dio "oni" i ne treba ga zanemariti. Ako je ogledalo iskrivljeno, kako da se vidim u njemu? I na koji je način moja greška što je ono iskrivljeno? I zašto bih uopće žalila što se u nekom trenutku ne mogu ogledati u njemu kad je slika koju ću tako dobiti uvijek, po defaultu, iskrivljena?
Imaš pusu!