objavljeno uto, 12.01.2010 07:22 | autor: zauzeti
Upravo to je umijetnoost bravo :))
objavljeno uto, 12.01.2010 08:15 | autor: putuzatvorenisvijet
pogled prema vani uvijek je prožet stanjem duše :)
objavljeno uto, 12.01.2010 12:56 | autor: medeja7
o koliko istine u ovim slovima života... Kiss:)))
objavljeno uto, 12.01.2010 15:04 | autor: Dezire33
Da! Imaš pravo.. Netko to zove inspiracija...Duše...
Pozdrav!
objavljeno uto, 12.01.2010 17:37 | autor: angy
sve je rečeno...sviđa mi se.....lebdim sa njegovim bojama.....
objavljeno uto, 12.01.2010 21:29 | autor: viktorija2
Opet ti se vratila inspiracija i lijepe uzvišene misli , Hvala Bogu za to , vjerujem da se sada dobro osjećaš. Uvijek sam jako voljela gledati nebo i danju i noću . Često sam ležala u travi i gledala oblake.Nebo je zaista najljepša pozornica na svijetu. Prvi put sam bila zadivljena dubinom i plavetnilom neba kad sam bila sasvim malo dijete , nisam imala višeod 4-5 godina. Bila sam tako sretna ,uzela sam suhe trave koje su mi ličile na svjećnjake u crkvi i počela slaviti Boga spontano od srca. Igrala sam se da mu pjevam jer još ništa posebno nisam znala ni pjevati ni moliti, ali se sjećam da sam ga voljela i da mi je uzvraćao ljubav. A onda je netko naišao i ja sam se postidila svoje igre , jer je to bilo samo moje osobno lijepo duboko iskustvo u koje nitko drugi nije smio ući . To su bili drugačiji osjećaji nego što sam ih osjetćala prema Ocu i majci, i ostali su mi čitavog života u srcu.
objavljeno uto, 12.01.2010 21:34 | autor: Cheyenne
baš tako.. lepršam i ja zajedno sa tvojim izrečenim mislima.. lijepo.. Grlim ; )
objavljeno pet, 15.01.2010 11:55 | autor: selma
:)
objavljeno pet, 15.01.2010 12:07 | autor: ura
jesmo li mi to na istom mjestu bili pa poslije postovali? :)))
objavljeno pet, 15.01.2010 12:11 | autor: oaza
;-)))))))........................
objavljeno pet, 15.01.2010 20:13 | autor: zenta
sjajno............a boja je relativna u našim očima
objavljeno pet, 15.01.2010 23:43 | autor: walt
volim takvu plavu jer je dobra za fotografiranje :O)
objavljeno ned, 17.01.2010 13:29 | autor: Garbage
Ovo sam nekada radila: sjednem na ljuljačku, čvrsto se držim i nagnem se što više mogu unatrag, cijelim tijelom, dok ne mogu vidjeti iz tog položaja stvari iza sebe - mjesto gdje se daleko brdo spaja s plavim nebom. I onda sam zamišljala da gledam obalu i more, visoko iz aviona. Savršeno je. :)
objavljeno ned, 17.01.2010 16:32 | autor: LadyButterfly
Predivno prozeta sam umjetnoscu tvoje duše, divno draga...
objavljeno pon, 18.01.2010 13:05 | autor: PriceSvetionika
Divno i ...sasvim tako...:o)