objavljeno uto, 12.08.2008 00:35 | autor: natuknica

Opet sam napisala odgovor. Ovaj puta na prethodnom postu. ;)

objavljeno uto, 12.08.2008 09:30 | autor: Anamil (Neregistriran)

Natuknice, nešto mi je poznato ovo sa bježanjem. I jednim i drugim. I ja sam u u srednjoj školi bila "neprilagođena" da bi na faksu stekla društvo i prijatelje sa kojima sam i dan danas dobra.
Osvrnula bi se na onu priču o putevima. Netko bi rekao: tko ne riskira ne profitira. Istina. Teško je izabrati put kojim treba ići. Ali mora se stegnuti zube i krenuti ako želimo stići na cilj. Tvoja priča me podsjetila na jednu priču iz dobrog starog spomenara a ide otprilike ovako: "U životu svakog čovjeka postoji trenutak kada shvatimo da su naši ideali iznevjereni. U tom trenutku bola treba hladnokrvno početi ispočetka. Najvažnije je imati povjerenja u novi put kojim krećemo."
Tko zna koliko ćemo još puteva u našem životu morati odabrati.

objavljeno uto, 12.08.2008 09:41 | autor: Gospar

Hm..malo si me sad išetala Natuknice znaš ma dobro prvo prolego sa guštom ovo, onda taman da nešto napišem kad vidjeh da je kom tvoj na starom pa opet trči na stari pa se vrati na novi a sve u neizvjesnosti da me neko ne pretekne ;)
Tamo mi se svidio kraj komentara, jer je tako topao i iskren...nije isto ko prije al se oporavlja, a i sve se može oporavit...e...tako lijepo rečeno i puno Tebe u svemu tome...jes... a vatrogasce mala neće zvat ni da je molimo ;))))
Neizvjesnost je nešto što ljudi sami imaju u sebi, ja volim neizvjesnost i otkrivanje novih putova i stazica života, a po meni to daje jednu veliki smisao i ljepotu samog življenja...hmm... neko bi rekao da je to hazarderski ili kockarski, a ja mislim da je to istraživački, jer ipak kod biranja tog nečeg novog volim se služiti logikom ali ne da bi sebi olakšao, nego da bi nešto možda novo upoznao, a možda je to i kvalitetnije od onog poznatog... jer obično poznato preraste u naviku...a navika...uh ona zna puno toga prije ubiti nego očvrstnuti...

objavljeno uto, 12.08.2008 09:49 | autor: nena

U pravu si da se ponekad mora skupiti hrabrosti i krenuti novim putem pa kako god bilo neće biti gore nego što je...ali doista postoje ljudi koji i uz spoznaju da će im vjerojatno biti bolje uljuljkaju se u sadašnjost kakva je , grintaju, nezadovoljni su a nikako da se pokrenu i odu tim novim putem. Da li je stvar u njima jer idu linijom manjeg otpora ili pak u okolini koja ih takve prihvaća i ne poduzima ništa da ih pokrene i recimo gurne na novi put? U biti kako ih pokrenuti kad znaš da mogu, a oni jednostavno to ne žele. Raspisala sam se jer imam jednu zapetljanu situaciju u familji, a ta osoba je na žalost svih nas tako pasivna, a sa svojim sposobnostima ne bi trebala biti

objavljeno uto, 12.08.2008 09:50 | autor: Gospar

Eto vidiš šta ti je neizvjesnost...bez obzira koliko se žurio ili ne uvijek te neko može prestići i ostavit komentar prvi ;) ali neka, znam ja da je ova mala Anamil tebi draga... a kad sam već došao po drugi put ovdje, znaš bez obzira da li je bio ili će tek sad negdje Sretan ti Ročkaš Natuknice draga, zdravlja i sreće na prvu, a i nekoliko gomilica ostvarenih želja... Uvijek ovo moje zdravlja i sreće sjeti me na nekakvu teoriju zašto ja ne kažem... nikada živjela i zašto uvijek spominjem sreću...pa ovako bi ti to bilo... živjet se može i ne daj Bože bolestan, pa i u invalidskim kolicima... zato je po meni ZDRAVLJE primarno u svemu, a na sreću me uvijek povuće pomisao, kad se Titanik potopio, veliki dio ljudi, da ne kažem večina su bili stvarno zdravi, ali eto jednostavno nisu imali sreće :)

objavljeno uto, 12.08.2008 09:57 | autor: medeja7

cijeli moj život je ustvari jedan veliki buket "neizvjesnosti"... ali znam da je to samo moj izbor i koliko god mi je ponekad teško, o jako...ali sam zadovoljna...Kiss cijelim veselim društvu...:)))

objavljeno uto, 12.08.2008 10:28 | autor: PriceSvetionika

O,da....ne bojati se novoga i uvijek strahu pogledati u oci ;o))

objavljeno uto, 12.08.2008 10:33 | autor: murder

volim nepoznati prostor. doći u neki grad u kojem nikad nisam bila i lutati okolo, sama upoznati ulice i zgrade. ali ne volim nepoznate ljude, ne znam komunicirati s njima. jedino ako eventualno nađemo zajednički jezik, onda to volim.
trenutno također samo čekam da završim srednju jer u razredu imam jednu osobu s kojom sam dobra, a jedina prijateljica mi ide u suprotnu smjenu. a pošto znam što ću studirati, i znam samo jednu curu iz cijele škole koja bi htjela isto, na faksu ću bar naći istomišljenike.
no da.. uživaj :)

objavljeno uto, 12.08.2008 10:37 | autor: dewon

"Ja sam, istina, takav tip koji se radije raduje nepoznatom nego da se plaši. Možda zato što sam imala sreće." - možda baš zato što se ne bojiš toga si imala sreće, a ne obrnuto :D.

objavljeno uto, 12.08.2008 11:03 | autor: frka

a nego kako nego tako kako natuknica kaže?!?! žifila!

objavljeno uto, 12.08.2008 16:02 | autor: sjena_

Nekoga neizvjesnost raduje, nekoga plaši, nekoga uzbuđuje, nekoga u očaj baca, neki se zbog toga ubijaju, neki se povlače i ne idu dalje... Koliko nas ima toliko je pristupa neizvjesnosti i svemu što se u životu javlja. Istina je da je vrlo malo izvjesnosti u našem životu, možda postoji samo jedna, a u ostalim izvjesnim slučajevima postoje i izvjesna čuda, koja osporavaju izvjesnost kao takvu i kažu nam da je život izvjesna neizvjesnost.
A sad se ti snađi :))

objavljeno uto, 12.08.2008 16:06 | autor: Dezire33

Lijepo, krasno si to opisala...

Mala smo zemlja...
No, i ljudi u ovim krajevima, strašljivi su!
Boje se promjena zato TRPE torturu..
Na Zapadu se stalno "SELJAKAJU"...
Nešto iz želje za promjenom....
Mnogo iz ambicija... Većinom iz nužde
Kada uđemo u EU neće radnik trpjeti zlostavljanje!

Pozdrav...

objavljeno sri, 13.08.2008 01:05 | autor: natuknica

Nena, nešto mi zvuči poznato ta tvoja zapetljana situacija, bar mislim da znam kako to izgleda. I zato se pitam - ima li smisla guranje, pomaže li ičemu? Jednostavno nemam pojma, ali to je ipak posebna priča. :(

Gosparu, havla ti na lijepim željama. Ja ipak tvrdoglavo tvrdim da zdravlje uopće nije važno. Važan je samo mir, jer onda si sretan i kad si bolestan. :)

Sjeno, o izvjesnosti mi pada na pamet samo jedno: stalna na tom svijetu samo mjena jest. ;)

Murder, somehow sam sigurna da će ti na faxu biti super! Go girl!

Dewon, tko zna... možda imaš pravo? ;) :)

Dezire, nadam se da ne misliš ozbiljno kad kažeš da neće radnik trpjeti zlostavljanje kad uđemo u EU. Inače te čeka veliko razočarenje... Ja se pak nadam da će se EU raspasti bez nas. ;)

objavljeno sri, 13.08.2008 19:56 | autor: Viktorija2

Hvala za utjehu i razumjevanje povodom smrtnog slučaja, ti natuknice uvijek za sve imaš lijepe riječi.
Što se neizvjesnosti u životu tiče one su valjda potrebne da bi se čovjek naučio stvarati prave odluke i pronalaziti dobre puteve. Teško je kad u životu nemaš mogućnost ni luksuz da pogriješiš pa da pokušaš ponovno . Većina mojih velikiih životnih odluka bile su fatalne, bez mogućnosti ispravka i povratka.
Ako u razredu i na radnom mjestu ne prihvatiš ponašanje i mišljenje većine, ako pokušaš živjeti svoje ideale, jest ćeš gorak i tvrdi kruh podsmjeha, odbačenosti i podcjenjivanja. Ponekad se i jednog jedinog dobrog i vjernog prijatelja teško nađe., ako nisi poput ostalih, bilo da su oni najpozitivnija ili najnegativnija skupina ljudi.

objavljeno sri, 13.08.2008 21:32 | autor: Pokemaniac

Veeeliki post. Ako ide dobro ostani pri tome a ako ide loše traži novo. :-)

objavljeno čet, 14.08.2008 11:45 | autor: varalita

ja se radujem nepoznatom, novom, neizvjesnom, svakodnevnom, monotonom, veselom, tužnom (iako nema tužnog kod mene... jednom tužno me već razveseli jer mi je promijenilo dan... =)) male stvari... život... svaka mala nesreća ga čini jedinstvenim i TVOJIM... to mi je najzanimljivije

objavljeno čet, 14.08.2008 13:44 | autor: shiza

ljudi koji se boje mraka i smrti, boje se nepoznatog. ali nikad ne znaju kad će u mraku nabasati na dobrog prijatelja, pretrpjeti jedan trenutak šoka, a potom se dobro nasmijati vlastitom strahu... a za smrt... ne znam, nisam još do toga došla. trebali bismo uživati u životu, a ne se bojati nepoznatoga.
kao što kaže najavna špica zvjezdanih staza: to boldly go where no man has gone before :D

objavljeno pet, 15.08.2008 21:57 | autor: Ithiriel

I da, hura za neizvjesnost ovdje i sada!! Kad se sada sjetim, uvijek mi je neizvjesnost puno bolje slagala ležaj nego sve ono što sam poznavala. I potpuno si u pravu, strah od iste se treba odbaciti, međutim skopčan je sa toliko drugih emocija i 'tereta' kojeg nosimo da taj čin označava potpuni preobražaj duha, ali tako potreban čovjeku... Pusa