objavljeno ned, 25.07.2010 14:52 | autor: Garbage
Rekoh davno - svijet je poludio.
objavljeno ned, 25.07.2010 14:58 | autor: Violette
Daj ruku, ja već živim u kućama od sutra.
Malo se šalim ali nisam daleko od istine.
objavljeno ned, 25.07.2010 17:17 | autor: selma
:)
objavljeno ned, 25.07.2010 19:14 | autor: babun
možda se sa svješću da nas već ima previše na planeti gubi i socijalno osjetljivi faktor
objavljeno ned, 25.07.2010 19:25 | autor: pepa (Neregistriran)
"covjek se rada i umire sam..." izvedenica iz misli divnog covjeka koji je danasnji svijet promisljao daleko prije trenutnog vremena. Ne sudi ljude zato sto uz tu spoznaju putuju cestama koje su im odredene - na nacin kako najbolje znaju i umiju. Za kise - oni koji imaju kisobran ili pameti da ga rabe - stite se kisobranom. Za zivota vrijedi pravilo: jedi ili budi pojedena, zakon prirode. Sve ostalo je uglavnom plakanje nad vlastitom nesposobnoscu snalazenja ili nejaki poziv na hereditarne tlapnje o visim dobrotama. Niti ima dobra, niti ima pravde, niti ima cvjetnih livada hipoteticnih "kraljevstva Nebeskih". Postoji samo istina: od prvod do poslijednjeg udaha covjek je sam. Za njega nece disati nitko, nije nikada niti disao. Tek uz sebe imamo trabante sto tabanaju nama slicnim stazama. Mozda ponekog kome mozemo vjerovati (?) i - to je sve. Orkestrirane price kako ovo sto sam napisala ne stoji - vec cujem. A onda cujem jos nesto: prazninu odjeka sudbina koje se nisu u stanju susresti sa svojom realnoscu. Ili sa svojim strahovima od onog sto nam je svima odredeno: smrti. Lijepo je pricati o dobrom dok je - dobro. Lici to pomalo na filozofiju o tom da li je bolja "svarcvaldica" od koje druge torte - dok je trbuh pun drugih finih jestvina. Ali kad zivot-nezivot dode do tocke u kojoj je samo jedan ishod onda padaju svi celofani i svi sareni omoti kojima se omatamo u ime dobrote i nastaje vrijeme prezivljavanja. Borba za udisaj, borba za lipe, borba za praznu plasticnu ambalazu. Za knjigu djetetu, za loptu djetetu, za cipele, za, da zasno ne, i za tanjur juhe na stolu. A u takva vremena-nevremena ne pita se za to sto jede netko na prasnjavom putu u Africi i da li umire od gladi. Kosulja je bliza od kaputa, stara je latinska uzrecica - i istinita je...Vremena su - kakva jesu. I ljudi su kakvi u takvim vremenima mogu biti. Prepoznati to znak je objektivnosti. Traziti da bude drugacije znaci ne prihvacati realnosti...a "ni med cvetjem ni pravice...Tugovati zbog toga je tek odmak od spoznaje da se ne spoznaje svijet oko sebe... Tuzno? Nije. Realno je. Ciklus zivota, covjek u svojoj naravi stavljen u okvire trenutnog vremena...
objavljeno ned, 25.07.2010 19:31 | autor: zenta
Dobro došla u svijet tražitelja svijeta
objavljeno ned, 25.07.2010 23:34 | autor: Viktorija2
Slike govore više od riječi i zaista su potresne. Ali koliko i na koji način mi možemo zaista pomoći. Možda nas vlastite teškoće sprečavaju da plačemo nad patnjama cijelog svijeta, da damo za ove koji su slikani ako još žive? A što s onima do kojih nije stiglo fotografsko svjedočenje..Kad bismo mogli spoznati i sažaliti se nad patnjama ljudi čitavog svijeta i sami bismo umrli od žalosti.
Ali ipak ako pokreneš neku konkretnu akciju mislim da bismo svi ponešto mogli pomoći.
objavljeno pon, 26.07.2010 11:31 | autor: emmet
Čini mi se kao da čujem kako milijuni ljudi viču kao su nemoćni, kako ne mogu promjeniti ništa, viču i u toj buci ne vide onog čovjeka do sebe, ne čuju svu tu silnu buku. Zašto je to tako? Svatko od nas je zatvoren u svoj mali svijet i preplašeno nastoji ostati u svom malom svijetu. Zašto se eksponirati, zašto podići glas? Zašto bi to trebao biti JA...pa neka netko drugi krene, JA bih mogao ostati bez posla, bez obitelji, bez prijatelja .....
Nedostaje nit koja bi povezala sve one čiji se glasovi gube u gomili, nedostaje hrabrosti za krenuti, iskočiti iz ljušture svakodnevice, iz naše lažne sigurnosti. Čini mi se da svi razmišljamo kako se ništa što se događa ne događa NAMA, događa se nekom drugom koji se nas ne tiče. Istina, čovjek se rađa i umire sam ali između toga dug je put kojeg sigurno ne želimo preći sami ... zato moramo pružiti ruku .... jer doći će vrijeme kada će ta ruka trebati nama a što ako nikoga ne bude da prihvati ruku koja traži pomoć...
objavljeno pon, 26.07.2010 11:58 | autor: NightsInWhiteSatin
realnost
objavljeno pon, 26.07.2010 21:48 | autor: pepa (Neregistriran)
Hmmmm, "Days of Future Past", jos netko cijeni dobar tekst... :
"Breath deep
The gathering gloom
Watch lights fade
From every room
Bedsitter people
Look back and lament
Another day's useless
Energy spent..."
No, pustimo Moody Blues neka spavaju u sjecanjima i divnim stihovima koje su podarili.. slazem se u cijelosti: realnost. Ono sto je u toj realnosti upravo nevjerojatno zacudujuce je cinjenica da velika vecina inace briljantno pametnih ljudi nikako da shvati kada prelazi granice svojih nesposobnosti. I onda vecina - vecinom - krene u teisticka, cak i gotovo karizmaticka uvjerenja od papira da se svijet moze i MORA izmijeniti. Ne shvacaju da jedino Priroda moze izmijeniti samu sebe i uz sebe i nas kao tek trunak cjelokupnog postojanja. Biti dobra, biti bolja nego juce, biti prekosutra bolja na kvadrat, "izrastati" iz necega u nesto i biti sto? Zar se "izdici" u svojem lickanju odraza zamisljene dobrote u ogledalu do te mjere da si govorimo "Vi?" A tek smo ljudske jedinke sa svim ogranicenjima svog bioloskog i hereditarno-moralnog ustroja i to je sve. Svijet je - kakav je. U njemu je uvijek bilo i biti ce dobitnika i gubitnika. Sve ostalo je ili jalovo opravdanje vlastitih nesposobnosti ili bahato nadmetanje svojih trenutnih pozicija snage. Na kraju je i tako sve skupa sasvim nebitno. Dva rucka nitko ne pojede odjednom. Zgodno kazuje narodna uzrecica: "nicja (svijeca) nije svjetlila do zore" ... i nece. To je realnost. I u toj realnosti svaka jedinka nastoji putovati sto udobnije... nitko normalan ne hoda kroz dracu dok ima mekan put na dohvat...u ostalom, siti smo. Prazan zeludac i tako tisti nekog drugog i za to nas zaista nije briga do mjere da bi se odrekli svog komadica kruha sa kavijarom... Realnost, da takvi smo i uzaludna su plakanja nad tim. Jaci idu dalje, sposobniji idu dalje, luzeri ostaju, zakon Prirode...Razno razne Ivane od Orleana ipak su samo predmeti zarade u kino dvoranama - i dobra opomena: ne guraj nos tamo gdje mu nije mjesto...prevedeno: zivi najbolje sto mozes ono vremena sto ti je na putu zivota poklonjeno...u realnosti...
Sorry Plavi Leptiru sto ti teretim blog svojim mislima. No, tema je provokativna a i ne volim slusati kako svi moramo biti bolji i vrijedniji, ispada da sam - ako bi to bilo tocno - do sada bila nevaljala ili jos gore od svega: nedorasla, neodrasla, zelena poput matovilca. A s time se ne slazem...a moje "prokletstvo" da mi je tesko presutjeti sto mislim - to znas... :)
objavljeno uto, 27.07.2010 00:20 | autor: uzorita
Danas mi je bio jedan od natežih dana zadnjih godinu, dvije jer ja se borim, borim stalno i onda zateknem na kraju negdje tako lijepo napisane mi rečenice. Napisao mi ih je netko tko voli ljude, život, prirodu i brine za sve, svakog i pomaže kako može i stigne. Netko tko me jako dobro zna čini se, a meni je taj netko jako, jako drag.
Ispisano zaokružuje sve iznad, ima nas svakavih, svi na kraju nekako ipak pomažemo na svoj skroman način i dobro da je tako...
"Ti se boris.... i valja jer to je tvoj credo, to si ti. Po podosta toga u tebi trebalo bi krojiti svijet. I da je moguce bio bi znatno bolji nego danas..ali nema skara a i uzorak je toliko rijedak da je gotovo neponovljiv...ipak ces ti dalje dok god budes imala snage...
Iskreno, toga sam se i bojala. Ti imas cast kapetana, ne napustas brodove. I pitanje je sto je na kraju bolje. Da li biti kapetan ziv i bez casti ili biti castan i "mrtav"...hm, jos jedna tema za diskusije
#Svima, zahvaljujem što ste tu, pomažu Vaši komentari jer nije lako ovih dana... Puse za sve
objavljeno sri, 28.07.2010 00:25 | autor: pepa (Neregistriran)
Kada neba postanu siva a put kojim se mora ici postaje sve tezi valja zastati i pogledati za sobom. Tragove...Pogledati u sebe "citajuci" iz sjecanja. Potraziti i pretraziti svoj duhovni lik onako kako to cinimo sa fizickim pred ogledalom. A onda na putu sto je preden zaiskre svi nama dragi, sve malene nozice u prvim koracima, prvo "mama" i prve suze. I moje i djetinje. Zaiskre i nade, zaiskre i tuge. Postanes svijesna VREMENA i PUTA predenog i savladanog. U jednom trenu ucini se da i sam nastavak puta vise nije tako strm kako se cinilo ranije. I bude odmoru - kraj... ruksak zivota ponovo na leda i uz put, uz sutra i sve sto ce zivot donijeti... sudibne, sudbina... Sudbina - jarac...omnia mea mecum porto...
Tako je zapisano, tako je, tako mora biti.
U iskoraku iz tvog i mog zivota stihovima uskacem u tudi...nece se ljutiti autor ma gdje bio...
Do viđenja, dragi, doviđenja.
Ljubav, mili, u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
možda novi susret obećava.
Do viđenja, mili, bez ruke i slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Smrt nikad nije bila nešto nova,
ni život nije ništa novije.
i uz to sasvim nasuprotno po vremenu i izricaju ali u dvojnosti jedna misao vodilja...ista...stihovi uglazbljeni...
http://www.youtube.com/watch?v=73ufwrT_Ov4
objavljeno sri, 28.07.2010 01:15 | autor: uzorita
#Pepa, moje je nebo noćas sivo, hladno je ali samo noćas. I istina, ima puno tragova. I ruksak je opet na leđima. Pročitaj kad stigneš...
http://uzorita.mojblog.hr/p-sretan-rodendan-dragi-pjesnice/168107.html
objavljeno sri, 28.07.2010 01:17 | autor: uzorita
A ovaj link mi je ostavio prijatelj negdje večeras i kao da je znao, osjetio nešto. Uglavnom pomaže...
http://www.youtube.com/watch?v=6L7l9cecj8U
objavljeno čet, 29.07.2010 23:11 | autor: NightsInWhiteSatin
))) za tvoju komentatoricu Pepu ...
objavljeno sub, 31.07.2010 11:34 | autor: pepa (Neregistriran)
Plaiv Leptiru neka Propovijednik ode pomagati pridrzavati poklopce konetejnera po kojima penzici i obespravljeni kopaju ne bi li prezivjeli. Do tada neka suti ili ga sa punim pravom prozivam farizejem. Bez imalo predrasuda i uz odobrenje Crkve svaki ce svecenik odrapiti kakvu smijesnu "kaznicu" za i najgori ispovjedeni grijeh. Iz Crkve ce nakon oprosta izaci cist i pedofil i prostitutka i korumpirani politicar, krvnik i zrtva...jednaki, a meni, nama, vecini od sviju koji nikada nismo nikome nacinili nista na zao Odabrani (i siti) pricati ce kako se moramo popravljati u dobroti kao da smo iskrivljene zbice na kotacima bicikla pa se onih nekoliko pravednika u koje i sebe trpa eto tugaljivo i lose vozi po kaldrmama zivota - zbog nase nepotpunosti. Bljak. Neka pociste pred vratima svojih savijesti, neka rasciste sa osnovnim pojmom NASEGA Boga, savijesti ili kako god hoce pa neka mi onda pricaju sto mi valja ciniti. Do tada neka sute. Jer ja za razliku od njih ne govorim o dobru vec ga cinim. Svaka funta koju zaradim zaradena je mojim radom a ne prodavanjem magle o tome kako drugi trebaju biti bolji i trpjeti vise i uz osmjeh. Bljak. Prodavaci magle. Ako ih slusam - jurim u nedozivljeno Kraljevsto Nebesko. Da sam slusala komuniste zasigurno bi dozivjela Zemlju Pravde i Jednakosti... samo su i jedni i drugi zaboravili reci da bi ih i jedne i druge, svakog u njihovo vrijeme ja morala nositi site i debele na svojim ledima na cijelome putu do obecanog. I zaisgurno odapeti davno prije ispunjenja svih nada... jer u svom nesavrsenom savrsenstvu sigurno bi za mene nestalo ulaznica pred samim vratima Utocista...
Zemlja se ipak krece, zvekani koji to jos ne znaju zaista zasluzuju - prazne crkvene klupe!
objavljeno sub, 31.07.2010 23:09 | autor: Dezire33
Uzorita Dušo!
Mijenjati sebe
Zašto je, potrebna promjena, mnogi se pitaju!
Drugi odgovaraju: da bi mogli nekako živjeti
Onda im, upute poziv da se ozbiljno zapitaju
Je li vrijedno drukčiji život ljudski proživjeti?
Ako želimo posve egzistenciju bolju započeti
Procese svakoje preobrazbe koja nas izbavlja
Moramo tad od novijeg, naprednijeg otpočeti
Ne samo da nas to uči već i posebno zabavlja!
Starih sjećanja, navika moramo se baš riješiti
I, ostalih, običaja koja su nama, živote kočila
Ne smijemo nikako, ponovo u nečem griješiti
Sadašnje stanje prošlost dosta nas je zakočila!
Oslobođeni bremena prošlosti, krenimo dalje!
Naš je život, neponovljiv, i samo za nas jedan
Iskoristimo poruku koja nam nova šansa šalje
Budućnost je bolja! Progres je, truda vrijedan!
Ja...
Pozdrav Tebi!
objavljeno sub, 31.07.2010 23:28 | autor: oaza
Dobro kaže Dezire.......pozz:-))
objavljeno sub, 31.07.2010 23:40 | autor: angy
da slažem se sa tobom...trebali bi se pokreniti djelima....jer mnogi trebaju pomoć.....
objavljeno pon, 02.08.2010 16:51 | autor: Artgirl
jako lijep tekst, i ja se slažem s tobom...uvijek čekamo da se netko drugi pokrene, ali trebamo se mi sami pokrenuti... :))
objavljeno čet, 25.08.2011 14:25 | autor: Anoniman (Neregistriran)
neki uistinu nikada ništa ne nauče iz povijesti. ofce ostaju ofce. pišete o temi o kojoj malo ljudi iskreno govori i razmišlja. manipulacija je sveprisutna. ljudi pišu i raspravljaju o dobru, ne misle i ne govore istinu jer ne žive ga. ne verujte ljudima koji govore o svojoj pravednosti. ljudi nikada ne rade zlo sa toliko entuzijazma i dosljednosti osim kada ga rade iz religijski "ispravnih" pobuda u svoju korist. neka nama svima bog oprosti grijehe, jer koliko vidim juda je puno i to u debeloj koncentraciji ovdje di sada živimo.
P.S. pohvala na fotografijama i vjerno oslikanoj situaciji