objavljeno sri, 19.12.2007 07:32 | autor: medusaa

i sama sam bila takva i sada znam da zaista mogu promijeniti samo sebe. a riječima kako želimo promijeniti svijet u biti ne želimo priznati sebi da ima nešto kod nas samih što treba mijenjati. kada to shvatimo, mijenja se i sve oko nas.
pozdrav

objavljeno sri, 19.12.2007 07:50 | autor: romantales

Be the change you want to see in the world. (Gandi)

objavljeno sri, 19.12.2007 08:22 | autor: uzorita

#Natuknice, baš za dušu! Da ljude promijeniti ne možemo, samo sebe. No svijet mijenjamo i svojim djelovanjem ako je pozitivno. To je ono dobro. Dobar ti dan

objavljeno sri, 19.12.2007 08:30 | autor: zenzena

Znam tu priču, uvijek mi se sviđala, kao i ona poslovica. Moja mala obitelj, barem odrasli članovi, imaju hobi koji bi bio recimo - samorazvoj. Ponekad mislimo da smo oboje ludi, ali nevjerovatno je, stvarno je, koliko to mijenjanje sebe stvarno radi razliku, koliko je ljepše i s drugima, i drugdje, ponekad je samo potrebno zaviriti u sebe, biti iskren prema izvoru svojih loših osjećaja - pa da shvatiš kako je sve u redu sa svijetom i ljudima - a da si ti problem i kad ti promjeniš vizuru ili svoje ponašanje, stvari budu puno, puno ljepše.
No to ne smije biti izlika da se ne rade i konkretne stvari. Voljela bih u idućoj godini više puta konkretno pomoći onima čiji problem nije problem krivog kuta gledanja, nego realni, materijalni, fizički ili neki drugi problem...
Mislim da je svima nama teško pomagati jer kad jednom odeš k nekome kome je pomoć potrebna do pameti ti dođe koliko je patnje, suza, koliko bola na svijetu, i osjetimo se stvarno nemoćno.
Moja će sestra pomoći toj jednoj ženi, ja ću pripomoći kako ja mogu... i već me tjeskoba drži pri susretu s njom. Ono, dođe ti da psuješ kad vidiš kako neki ljudi stradaju u životu, a od njihove tragedije, bolesti, neimaštine ne možeš ih izvući i gotovo :(((( I onda biramo zatvarati oči... Treba moliti za mir, za razumijevanje, sjetiti se blaženstava... i pomagati, ali opet predavati u Božije ruke... hm, znam ja to teoretski... ali djela....

objavljeno sri, 19.12.2007 09:24 | autor: ptica selica

priča je vrlo poučna i prelijepa... stvarnost je ta da stvarno možemo sam malo promijeniti sebe i neočekivati od drugih da se promjene jer bi mogli čekati cijeli život i nedočekati ništa.. a raditi dobra djela kao taj dječačić.. uvijek.. makar nam izgledala i sitna .. jedan telefonski poziv... jedna čestitka .. .jedan osmjeh .. jedan paket upućen onome koji ga nije očekivao... sitnice su koje uljepšavaju život...

objavljeno sri, 19.12.2007 09:49 | autor: gospar

Priča je divna i stvarno puno toga govori...ali na žalost jedino sebe možemo mjenjati, na drugo možemo samo pomalo uticati :)

objavljeno sri, 19.12.2007 10:47 | autor: frka

bravo natuknicaaa!!! prekrasna priča i izvrsno zaključena...pitam se što je to svijet? moja obitelj, prijatelji, kolege, susjedi, slučajni prolaznici kroz život...? i to je svijet na koji utječemo, htjeli ili ne...i mijenajmo se skupa s njim, možda sasvim slučajno...

objavljeno sri, 19.12.2007 10:50 | autor: neko zaljubljen

ako mijenjamo sebe mijenjamo i svijet,zato i treba uciniti nesto...promijeniti sebe....dobro jutro i lijep dan zelim

objavljeno sri, 19.12.2007 10:57 | autor: selma

:)

objavljeno sri, 19.12.2007 11:31 | autor: frenkyca

krasna priča čula sam negdje za tu poslovicu kiss navrati

objavljeno sri, 19.12.2007 13:23 | autor: medeja7

poslovicu imam zapisanu...i na papiru, i na zidu...ali najvažnije je da sam je nakon dugog traganja uspjela zauvijek upisati u svoju svijest...i baš mi je drago da si je i ti ovdje izrekla...Kiss:)))

objavljeno sri, 19.12.2007 15:25 | autor: true serendipity

je, samo je izlika, a poslovica je predivna i tako istinita. potpisujem ;))) kiss

objavljeno sri, 19.12.2007 15:35 | autor: adriane

mah... tvrdoglavost mi je poznata jako :D

objavljeno sri, 19.12.2007 17:01 | autor: Ashtray_girl

to me podsjeća na ono da ljudi ne žele izaći na izbore jer njihov glas ne znači ništa... heh...

objavljeno sri, 19.12.2007 20:19 | autor: angy

Ovo je doista lijepa i vrlo poucna prica....mislim da uvijek postoji pa makar i mala sitnic koja se moze spasiti.....i tako malo po malo puno toga se moze na bolje promjeniti....ponekad smo lijeni da bi ucinili nesto za nase bolje i obicno se trgnemo kad vec postane kasno.....kiss...

objavljeno sri, 19.12.2007 21:38 | autor: Pokemaniac

Ja ne mogu promijeniti svijet ali mogu potać promjenu.

objavljeno sri, 19.12.2007 22:03 | autor: mladi luk

Odlična priča. Mijenjajući sebe najviše i mijenjamo svijet. Druge je teško promijeniti ako imaju više od sedam godina. Osim u slučaju kad imaš televiziju, onda ide znatno lakše.

objavljeno sri, 19.12.2007 23:31 | autor: Ashtray_girl

Nitko nije učinio veću grešku od osobe koja nije poduzela ništa jer je mogla učiniti malo. Edmund Burke

objavljeno čet, 20.12.2007 12:45 | autor: malisa (Neregistriran)

mislim da netreba mijenjati nista. da je bog tjeo da mjenjamo dao bi nam tu moc . al avaj . nije . samo se vrtimo u krug. od dana kad nas je stvorio nismo se razvili ni pedalj.toliki ratovi tolika glad bolest i patnja. covjek nije na ovom planetu da nesto mjenja.on je tu da trosi i potrosi . on je tu da bude i izumre. sve iole icega vrijedne duse nisu na ovom planetu.
ljudi ne znaju sto im je ciniti. spasimo li sve zvijezde one ce popapati koralje nestane li okranjka nesto drugo ce da strada .plankton i stogod drugo. ravnoteza u prirodi odavno postoji i covjek ne treba nista da mjenja i preuredjuje.
te nasukane zviejzde su polumrtve jr im je doslo vrijeme da umru i kraj price. one su se razmnozile i vriejme im je da odu i to je to . djete to n34ezna i misli da radi pravu stvar austvari ne radi nista. tako i ljudi
sparaju struju vodu ... i ta sranja. je nas je puno .priroda ce se vec pobrinuti da to dovede u red. opicit ce ljepi veliki vulkan i part potresa potamanit raju i opet ce sve biti u ravnotezi.

objavljeno pet, 21.12.2007 20:12 | autor: natuknica

Je, Mališa, imaš pravo. U cijeloj prirodi postoji ta ravnoteža, preživljavaju samo najjači. Jedino se ljudski rod, i to dio, sjetio brinuti o slabijim članovima zajednice. A to je velika greška. Treba to poput spartanaca, sve one koji si ne mogu steći krov nad glavom potjerati u pustinju da nam ne troše kisik. Slažem se.

objavljeno pet, 24.04.2009 16:54 | autor: uzorita

Okrenuvši se prema meni, samo je reklo: „Ovu jednu sam spasio.“
Napustio sam dječaka i krenuo kući razmišljajući o tome što mi je dječak rekao. Zatim sam se vratio na plažu i proveo dan spašavajući morske zvijezde.


~ I dalje stoji moj komentar ostavljen iznad!
I nikad nisam spašavala više tih malenih zvijezda nego zadnjih tjedana i nikad mi nije bilo teže gledati kako plima nadolazi, a nema nikoga tko bi mi se pridružio i pomogao, no vide me, gledaju mnogi, a prave se da ne vide i gledaju samo svoje male živote...

Prekrasan post i divni komentari, fali mi Mališa.
:}*