objavljeno čet, 08.07.2010 00:59 | autor: babun

već imaš post s takvim naslovom

http://natuknica.mojblog.hr/p-o-tempora-o-mores/206362.html

objavljeno čet, 08.07.2010 00:59 | autor: babun

uto - 06.04.2010
O tempora, o mores!

Kada sam bila mala, mama moje prijateljice je bila bušačica kartica. Onda bi ona nama donijela bušene kartice s greškom da se s njima igramo. Sviđa mi se taj stav. Općenito. Šteta je bacati. Makar me izbacivanje stvari iz stana čini jako sretnom. Ipak, nekako, šteta je baš bacati. Neka se barem djeca poigraju prije nego što se baci.

Danas ja donosim djeci obrasce za optički čitač s greškom. Neka šaraju po njima...

objavljeno čet, 08.07.2010 01:02 | autor: babun

još jedan

http://natuknica.mojblog.hr/p-o-tempora-o-mores/115075.html

objavljeno čet, 08.07.2010 01:02 | autor: babun

pet - 29.06.2007
O tempora, o mores

Ja sam u vrtić išla sama. I kući iz vrtića sam se vraćala sama. Vjerojatno ne baš od prvog dana, ali ipak najmanje godinu dana pred školu. I ne smatram, niti sam smatrala, da sam zbog toga bila neko čudovište

objavljeno čet, 08.07.2010 01:06 | autor: babun

ja bi djeci do 15 godina zabranio internet

objavljeno čet, 08.07.2010 02:23 | autor: mima1307

Do 5 razreda osnovne škole nisam znala što je računalo.... Kada sam dobila svoje prvo računalo,da nije bilo te "informatike" ili " računalstva" kako god isto je,ne bi ga ni dobila, ali kada sam ga dobila ono me uopče nije zanimalo...
Pjesme..igrice...
grrr....
Početkom srednje skole počeli smo "ozbiljno raditi na računalima" .... Moja prva e-mail adresa, učenje kako surfati netom, uređivanje slika,pisanje testova na comp,skidanje lektiri i bla bla bla... joooj kako se ja raspisala...
No,sve je to bilo za ocijenu,učila sam nove stvari,učila sam ono što odrasli znaju...
Wooow .. i ja sam bila velika cura...
I još uvijek... sada sjedim,blejim u taj ekran po školski i ne smijem pogledati u tipkovnicu,grrr... ma sve je to stvar navike...
No,postala sam preveliki ovisnih o internetu.. o kompjuteru... Skidaj pjesme,filmove,informiraj se o ovome - onome,traži posao,prijavi se na fax,fejsaj,blogaj.. uređuj slike...krati si vrijeme kompom.. sve to je postao dio našeg života...
Ponekada se pitam,
mi danas,naspram naših roditelja u našim godinama živimo luxsuzno,što se još može izmisliti da za nekoliko godina naša djeca žive luksuznije od nas???
Što će oni učiti na kompjuterima?? O kuće riješavati testove i sudjelovati na nastavi???

objavljeno čet, 08.07.2010 08:08 | autor: natuknica

Babune, znam. To je svjesno i namjerno. Sviđa mi se taj naslov. :)

Mima, to se već radi. :)

objavljeno čet, 08.07.2010 10:37 | autor: selma

:))

objavljeno čet, 08.07.2010 10:43 | autor: medeja7

sada si me podsjetila koliko sam puta sestri rekla da ću je se odreći preko novina... he... i to je baš bekako simpatično zvučilo... odreći se je preko internete i ne bi bila neka fora... ali... nikad se ne zna... Kiss:)))

objavljeno čet, 08.07.2010 14:29 | autor: Garbage

Jučer sam razmišljala o tome. O tome kako sjedimo kod prijatelja doma, zabavljamo se, i svako malo netko trči provjeriti mail, provjeriti facebook, dozvati ovoga, dozvati onoga. No dobro, uredu, uglavnom je to bilo iz tehničkih razloga, trebali su nam neki ljudi, ne znam kako bismo ih sve skupili, jer su mobiteli bar nama uglavnom pali u zaborav.
No, čudno je i žalosno kada uporedim sestru, brata i sebe, tj. naša djetinjstva. Dok oni igraju igrice i to, ja sam se čudno, ali ipak, penjala po drveću i razbijala koljena. A onda tek kada je počela pošast interneta kod nas (čini mi se '97. ili '98.) sjećam se kako smo prijateljice i ja zadivljeno gledale slike poznatih, koje smo dotad gledale samo na posterima. I to je bio vrhunac našeg surfanja. Google tražilica. O ostalim servisima da i ne govorim, nisu ni postojali tada. A sada, koliko god je dobro sve ovo što imamo, mnoštvo načina za širenje i protok informacija, toliko je i loše, veoma loše, bojim se da ne počnem pričati u simbolima i kraticama.
I da, samoj sebi sam se zarekla i zaklela da neću nikada, dok imam mogućnost da nađem neku knjigu u knjižnici, čitati ju u elektronskom obliku. Jedina iznimka je da ako ne mogu pronaći nešto, ama baš nigdje ne mogu pronaći ono što želim, onda ću si skinuti (ako postoji ta mogućnost), i isprintati. Ne dam da mi ovo i knjige zamijeni, nema šanse. :)

objavljeno čet, 08.07.2010 14:32 | autor: dewon

U potpunosti, ali _u potpunosti_ se slažem s tobom. Ljudi se boje novih stvari, boje se promjene, samo zato što su odrasli kada su stvari bile drugačije.

objavljeno čet, 08.07.2010 16:42 | autor: nightsInWhiteSatin

copy

objavljeno čet, 08.07.2010 16:43 | autor: nightsInWhiteSatin

paste

objavljeno čet, 08.07.2010 16:43 | autor: Kurbla

PA da, internet je ovaj naš svijet promijenio do besvjesti, a štono se kaže, kliko koristi toliko i štete. Nikad nismo imali toliko dostupnih informacija (just a mouse click away), i nikad nismo imali toliko nepouzdan izvor informacija. Pa ko što su nekad površni ko' papige prepisivali, tako danas isti copy rastaju, a oni koji to nisu provjeravali su i oper to čine. Princip je isti, sve su ostalo nijanse :-)))))))))

objavljeno čet, 08.07.2010 19:25 | autor: Tu_Sam

Pročitala sam post, vjeruj mi. Ali ovaj naslov me je toliko odbio od svega da nemam ni snage ni želje pisati neki dugačak komentar... Latinssski... brr

objavljeno pet, 09.07.2010 21:00 | autor: NightsInWhiteSatin

mudra si osoba pocascen sam uzivati i u tvojim postovima kad bi sve zene bile kao ti ovaj svijet bi imao sansu ,

objavljeno pet, 09.07.2010 22:34 | autor: Violette

Danas su klinci ispod mog prozora pričali, kako će uskoro u školu samo sa lap-topom u torbi.Kako će knjige i bilježnice postati suvišne.

Danas je teško zamisliti sutra,promjene se dešavaju.....lako moguće.

objavljeno sub, 10.07.2010 14:07 | autor: murder

danasnja djeca imaju veliku prednost i veliki nedostatak. internet je super stvar, puno toga mozes nauciti pomocu njega. pa tko bi si mogao priustiti i smejstiti i snaci se u toliko razlicitih knjiga o svemu sto ga u nekom trenutku zanima? a ovako u samo par klikova sve saznas. no problem je u pretjerivanju. kao i sa svim drugim uostalom. nije zdravo kad kompjuterske igrice zauzmu mjesto stvarnim igrama vani na zraku s drugom djecom.
super mi je sto je moja necakinja (5 god ima) unatoc kompjuteru, tvu i svoj tehnologiji i dalje najsretnija kad idu negdje u goste ili im dolaze neki. jer se tad moze uvijek s nekim igrati, izmisliti vlastitu pricu i igru :)
no da. bit ce mi zadovoljstvo ogovarati profesore s faksa :)

objavljeno sub, 10.07.2010 17:56 | autor: viktorija2

Skupljanje podataka i komunikacija preko interneta, je po mojem razmišljanju , put ka jednoj višoj razini misaone i duhovne komunikacije među ljudima., koje će stvoriti nove generacije ljudi na mnogo višoj razini mentalnih i duhovnih sposobnosti. Možda čisto telepatska komunikacija bez ikakvog posredništva. Zato je veoma važno usmjeravati djecu i razvijati virtualnu komunikaciju , da ne ostanu čitavog života na primitivnoj dječjoj razini.

objavljeno sub, 10.07.2010 18:01 | autor: Anoniman (Neregistriran)

ZAO MI JE NATUKNICE JEDNOSTAVNO MORAM KOMENTIRATI NA VIKTORIJU STO MOGU ZAPALIO SAM SE ZA NJU Skupljanje podataka i komunikacija preko interneta, je po mojem razmišljanju , put ka jednoj višoj razini misaone i duhovne komunikacije među ljudima., koje će stvoriti nove generacije ljudi na mnogo višoj razini mentalnih i duhovnih sposobnosti. Možda čisto telepatska komunikacija bez ikakvog posredništva. Zato je veoma važno usmjeravati djecu i razvijati virtualnu komunikaciju , da ne ostanu čitavog života na primitivnoj dječjoj razini. DUSO DRAGA GODINAMA JE OVAJ SVIJET SASVIM LIJEPO ZIVIO BEZ TE TEHNOLOGIJE TA TEHNOLOGIJA NIJE DONIJELA NISTA BOLJE OSIM STO KAO MAZGE BULJIMO U TAJ EKRAN A VANI TAKO LIJEP SUNCAN DAN PTICE PJEVAJU PONEKI SMIJESAK NA LICU JOJ JOJ VIKTORIJA SURFAS LI PO PORNO STRANICAMA KAD ZNAS TOLIKO O HOMOSEKSUALCIMA

objavljeno sub, 10.07.2010 18:04 | autor: NightsInWhiteSatin

ovaj gora anonimac sam ja

objavljeno ned, 11.07.2010 12:16 | autor: malavila

podsjetilo me ovo sad kako mi je sestra tek nedavno s 42 g došla prvi put u kontakt s kompom općenito interntom,dosad je govorila daije to nikakva posebna tehnika da ne može naučit netko a sad je blago rečeno van sebe od toliko informacija

objavljeno ned, 11.07.2010 12:58 | autor: NightsInWhiteSatin

dobra stara vremena bez tehnologije kad je pismo nosilo ljubav peace tehnologija je unistila svijet

objavljeno ned, 11.07.2010 12:59 | autor: NightsInWhiteSatin

usmjerimo tehnologiju da pronademo lijekove za bolesti

objavljeno pon, 12.07.2010 00:11 | autor: Angy

svašta nas još očekuje....no sad su svi ludi za tim virtualnim svijetom....

objavljeno pon, 12.07.2010 01:41 | autor: MerryMelody

Ovim putem odgovaram na tvoj komentar na mom postu, a ovaj tvoj post ću pročitat sutra ujutro kad se napajkim...:)

Dakle hvala na smajlićima :)))) i lijepim riječima....Ja studiram razrednu nastavu i jedva čekam postat prava teta učiteljica....
možda s diplomom u rukici dođe i samopouzdanje. :**

objavljeno pon, 12.07.2010 11:00 | autor: dražeN :) (Neregistriran)

Internet daje mogućnost brže i lakše razmjene informacija, pa tako sama informacija nije podloga za povlašteni položaj kao ne još tako davno, ali koje su informacije značajne i što sa njima činiti, tu već dolaze do izražaja neke nove kvalitete. Otvaraju se i vrata kreativnosti, što je nešto što je često gušeno kod djece. Uz rijetke iznimke, gro učitelja prvenstveno voli poslušne, a ne kreativne, slobodne, pametne, ... Današnji sustav edukacije pokazuje da ne drži korak sa razvojem mogućnosti koje pruža tehnologija, posebno računala i Internet, između ostaloga baš zato što su sami učitelji vrlo često needucirani u informatičkom smislu. Dodatno, eksponencijalnim razvojem tehnologije, sama učiteljska profesija (kao i mnoga druga zanimanja) postati će poprilično nepotrebna, jer uz mogućnost da milijarda ljudi (koja zna jezik informatičke tehnologije, a to je engleski) može istovremeno pratiti predavanje, ili ga poslušati u nekom sebi prilagođenom vremenu, neusporediva je sa stotinama tisuća učitelja koji to isto znanje prenose na po nekoliko desetaka učenika. Svijet se mijenja, a u samoj biti prirode je da preživljavaju oni koji se na vrijeme dostatno prilagode :)

objavljeno pon, 12.07.2010 11:06 | autor: Anamil (Neregistriran)

Još malo i svi ćemo postati virtuelni :)
Ja u srednjoj školi nisam znala što je komp. Vodili su nas da vidimo kako izgledaju bušene kartice. Nije bilo ni mobitela, a na TV su bila samo dva HRT programa. O satelitskoj i kabelskoj tv nije još bilo govora. Sakrivali smo radio prijemnike da nam ne bi i na njih naplatili pretplatu :)))))))))
Ipak su to bila lijepa vremena. Igrali smo se na ulici, u parkiću, vozili koturaljke, romobile, bicikle. Padali sa njih i odlazili doma krvavih nogu i ruku. Ali družili smo se.
A sada, uz svu tu tehnologiju djeci je dosadno. Nama nije bilo nikada.
Kompjuter i internet imaju i svojih dobrih i svojih loših strana. U prvo vrijeme, to je (naravno) samo nova igračka, ali kako dijete raste tako i njegova potreba i želja za informacijama dolazi do izražaja, i onda se komp koristi i u druge svrhe.
Iako sam i ja već ovisnik o toj tehnologiji.
Ali bi na pusti otok ipak povela dobrog prijatelja ¦

objavljeno pon, 12.07.2010 14:34 | autor: emmet

Danas je već moguć život u paralelnom svijetu, bijegu od stvarnosti gdje je jedina stvarnost ona koju mi sami stvaramo.
Ja ne bih sudio današnje mlade (kao ... mi smo se igrali vani, sve je bilo super....) kao što se iz komentara zna pročitati, jer da smo i mi danas mladi bili bi isti kao i oni danas. Uostalom, svijet u kojem oni žive danas smo stvorili MI !!!

objavljeno pon, 12.07.2010 22:28 | autor: tinky

Sve je dobro dok se ne izgubi veza sa realnošću... :DD

objavljeno pon, 12.07.2010 23:49 | autor: walt

dobro, ja jesam generacija kompjutera, ali dok sam bio klinac nije bilo interneta, i nekad se pitam kak se današnji klinci osjećaju u tom svijetu. a valjda ko doma. jer dok se meni baš ne da imat profil na fejsbuku, njima je to ko pit vodu. a ako nisu gore onda je to valjda iz protesta pred svijetom. kao što neki nisu htjeli imat mobitele. a neki ih ne žele još ni danas. baš namjerno. istina da internet nije sveto pismo i da ima hrpa neprovjerenih informacija, i čini mi se da je to velika opasnost. copypaste whatever. nevermind. nirvana.

objavljeno uto, 13.07.2010 00:29 | autor: natuknica

Ah, ne znam, gledam svoju djecu i ne vidim da im je dosadno i, iako znam da sam uglavnom čudovište s neuobičajenim pogledima na svijet, nemam osjećaj da me to čini posebno dobrom majkom, ne mislim da se posvećujem svojoj djeci ništa više od prosječnih roditelja ili manje. Tako da ne nudim sebe kao neki uzor, samo baš ne vidim stvari pretjerano crno, kako se nekima možda čini.

Babune, primijetila sam primjerice, da je facebook zabranjen djeci mlađoj od 13 godina. Zato moja kći i svi njeni prijatelji lažu o svojoj dobi. Ne znam je li to baš sretno rješenje. Više mi se sviđaju stranice s nekim igricama gdje se traži parent's aproval. Daleko od toga da nije i tamo moguće lagati, ali barem se djeca koja nisu sklona laganju ne tjeraju da to i čine. Osobno ne vjerujem u efikasnost zabrana. Čak mi se čini da ponekad zabranama dajemo djeci ideje koje nikada ne bi dobili...

Medejo, kada kažem svojoj djeci "Vrati mi moje krpice!" gledaju me blijedo. Njima ti je logičnije odreći se preko fejsa. I ne znam što će govoriti? "Vrati mi moje passworde"?

Ne znam, Garbage, moja je kći, ista ona koja je već s 3 godine igrala igrice na kompu, jedno vrijeme znala provoditi sate i sate u jednom chat roomu. Toliko da sam se i ja počela pitati je li to normalno. Što je najbolje od svega, to je bio chat room na forumu na kojem sam i ja bila, znala sam kakva je to sredina, znala sam kako su stroga pravila ponašanja, znala sam da joj ne prijeti nikakva opasnost, k tome sam s vremena na vrijeme shoulder surfala s njom ili se pridružila razgovoru, u školi nije imala nikakvih problema, samo je brzinom munje unaprijedila svoj engleski. Stavila sam joj ograničenje (ne baš usko) čistam iz principa, bez pravih argumenata. Zato i nije bilo usko. Sve do proljeća. Onda je odjednom izletila iz kuće i više je ništa na kompu nije zanimalo. Do sljedeće zime. Ako ćemo već pričati o tome da je nešto zlo, prije sam sklona tu osobinu pripisati televiziji, makar i na njoj, tko želi, može naći baš dobrih sadržaja. Ali ako ćemo već piljiti u nešto bez komuniciranja, onda je bolje komunicirati s udaljenim ljudima. Tako ja mislim. A tko želi razgovarati, naći će uvijek načina da to i učini. Ja se nisam mogla igrati na kompu, ali to ne znači da sam se penjala po stablima u mladosti. Bila sam previše nespretna da bih se to usudila. I nikad nisam jela zelene amule iako su to svi moji prijatelji radili. I nikad nisam puhala iz štokanice ili gađala iz pračke. Mislim da to više ovisi o naravi nego o tehnologiji. I nisam u srednjoj školi imala tako dobro društvo kao ona. :) Sada joj opet dozvoljavam stvari zbog kojih mi se drugi ljudi čude, ali ne mogu joj braniti nešto samo zato jer drugi ljudi imaju premalo samopouzdanja. Ja se pouzdajem i u nju i u svoj odgoj. Ne mogu drugačije.

Dewon, :)

Tu sam, žao mi je što ti je netko usadio odbojnost prema latinskom. Ja nisam imala tu nesreću... :)

Nights, hvala na komplimentima, nemoj pretjerivati jer ti se ja lako uobrazim. ;)

Violette, neće ići s laptopima, makar danas to već mnoga djeca rade, tamo na bogatom zapadu. Ići će s raznim verzijama ovog najnovijeg i-pad-a. Smiješno, opet će ići kao nekad, s pločicom i štapićem za pisanje, samo što će ovi biti elektronski. Pa ti reci da se povijest ne vrti u krug! ;)

Da, Murder, slažem se, pretjerivanje ni u čemu nije dobro. Ali ljudi skloni pretjerivanju će naći načina da to čine, bez obzira na tehnologiju...

Eh, Viktorija, načelno se slažem s tobom da je MOŽDA internet jedan od pokretača te nove civilizacije koja bi se trebala dignuti na ruševinama ove koja polako propada. Zato i ne mislim da se njenom propadanju treba opirati. Ipak, telepatija? Gledala sam filmove s raznim verzijama sposobnosti čitanja misli i nikad nije ispalo da je to ugodna osobina... Osim u Harry Potteru. Ali tamo je to ono što mi, obični ljudi, zovemo pronicljivošću. :)

E, Mala vilo, svakom od nas dođe takav trenutak... Sjećam se kako me u početku znala zaboliti glava od onoga što su mi tražilice nudile. Sad puno lakše nađem ono što tražim. Mislila sam da su tražilice uznapredovale, ali znam i da ne tražim više iste stvari. ;)

Nights, slažem se da bi sve trebalo usmjeriti na bolji i kvalitetniji život ljudi. Pisala sam jedan post i o tome pred oko godinu dana. Čak me ni ne muče toliko bolesti, koliko činjenica da ja imam doma previše stvari koje nemam gdje spremiti jer su kupljene jeftino (dobila, bez brige, nisam baš kupovala), a tamo negdje jedna djeca umiru od gladi, druga djeca ne mogu ići u školu, treća djeca rade... Ima ljudi koji usmjeravaju sve što mogu za takve ljude, ali uvijek je bilo i uvijek će biti i onih drugih, i uvijek će ti imati veću moć...

Angy, nije to ludilo, to je praktičnost! ;)

Dražene, ne znam, mislim da ništa ne može zamijeniti ljudski dodir i da ljudi nikada neće prestati čeznuti za njim. Što se učiteljske profesije tiče, možda je jednostavno potrebno da se neke stvari dovedu do apsurda da bi se mogle početi mijenjati u pozitivnom smjeru. Ima još junaka... :)

Dakle, kao što rekoh, i moja djeca voze bicikle i koturaljke i fejsaju i piju kave, one prave, ja ne vidim u čemu je problem. Jedino što mi fali je da tv program traje tek nekoliko sati na dan. Da sam ja šefica, ne bismo niti imali tv. Ali bez interneta, ne, ne! A s bušenim karticama sam se igrala već s 5-6 godina, tu je gore baš Babun kopipejstirao kako je to bilo. ;) A na pusti otok ne bim povela NIKOGA! Kakav je to pusti otok u društvu?

Da, Emmet, potpuno se slažem! Mislim, ja sam stara pa sam si isto ista. ;) LOL

Tinky, slažem se, samo tu vezu je moguće izgubiti i bez kompa. :) Čak sam čitala da kod nekih poremećaja pomaže da se ostvari veza s realnošću...

Eh, Walt, ja imam 2 mobitela, jedan privatni i jedan službeni. Na poslu me zezaju da mogu posuditi moj mobitel kada prijeđu limit na svome jer ja limitu nikad nisam ni blizu, a na privatnom moram kupiti novi bon kada mi istekne 6 mjeseci, bez obzira što nisam potrošila ni pola salda. Ništa ne znači što imaš, nego kako to koristiš... :)

objavljeno uto, 13.07.2010 11:02 | autor: viktorija2

Ako ljudska komunikacija i doživi evoluciju na mentalnoj razini , to se sigurno neće dogoditi ako svijet propadne zbog grijeha čovječanstva.

objavljeno uto, 13.07.2010 13:27 | autor: natuknica

Ne svijet, civilizacija. Kao što nije propao cijeli svijet kada su uništene Sodoma i Gomora. Kao što nije propao cijeli svijet u općem potopu....

Gospodin u Sodomi nije našao 5 pravednika. Nije ih našao. Nije ih bilo. Dakle, što nam je činiti? Ne prepustiti se svijetu, nastojati biti pravedni. Da ih Gospodin, kad dođe, mogne pronaći što više... :)

objavljeno uto, 13.07.2010 13:59 | autor: NightsInWhiteSatin

najbolje draga naty spojimo svi zice od mozga do mozga tako da ne ostanemo na mentalnoj razini ))))

objavljeno sri, 14.07.2010 19:46 | autor: babun

http://www.kakopostatibogatuhrvatskoj.com/

objavljeno sri, 14.07.2010 20:06 | autor: miu

kako uvijek kasnim za dogadajima.
vidis ima i djece poput mene kojima internet ne pomaze previse u zivotu.
osim sto se isfrustiramo kad primimo jednu od drazih knjiga u ruke i trazimo nekakav odreden citat, ali ne znamo di je napamet, pa bi ubili da na nekoj skrivenoj improviziranoj tipkovnici mozemo stisnuti CTRL+f.
majke mi, ne tuzim se.
volim miris papira. volim polizati markicu i platit ju tri kune za unutar hrvatske.
kad sam bila u mostaru, pitala sam makebejku da mi da svoju kucnu adresu da joj posaljem razglednicu iz mostara. a draga makebejka dobila nervni napad i vikala na mene da sto cu joj slati razglednice iz mostara, da tko to jos uopce radi. bila me rastuzila na pola sata. mislim. jesam li zabrazdila?
tko je tu lud? :D

(ne ide ni meni kad krenem s digresijama :D)

objavljeno sri, 14.07.2010 20:12 | autor: miu

da, i mislila sam da sam taj naslov vec vidila kod tebe. :D
imas i pravo, dobar je :D

*()

objavljeno sri, 14.07.2010 20:24 | autor: babun

http://www.youtube.com/watch?v=J2M4GT5MDlo

objavljeno čet, 15.07.2010 19:16 | autor: tičerica (Neregistriran)

to što ljudi zovu nestrpljivošću, ja nazivam "odmah-sad" generacija.
a taj "odmah-sad" profil bih najbolje oslikala ovako: tražiš neki podatak. google ti ispali nekoliko tisuća rezultata, i ti provedeš pola sata probijajući se kroz njih do dovoljno preciznog/pouzdanog/točnog podatka. i to te ne živcira, normalno da za neke složenije pretrage treba vremena. ali, ne do bog da je google/comp/net zaštekao, i da ti se stranica otvarala duže od nekoliko sekundi, počet ćeš šiziti jer to nije bilo "odmah-sad". :D
i nisu takvi samo "natives", takvi postajemo i mi stariji, koji smo se informatizirali u teenagerskim godinama, ako se dovoljno potrudimo. ali, to je cijena napretka. win some - lose some.

objavljeno pet, 16.07.2010 08:14 | autor: zgubidanka

meni je japa uvijek govorio da će me se odreći preko škarnicla :Đ

hihihihihihihihihi

objavljeno sub, 17.07.2010 13:17 | autor: natuknica

Ajooj, Miu, baš sam ovih dana zaključila da bim se trebala malo više posvetiti razglednicama... :)
I volim i ja čitati knjige, ali kada nešto želiš citirati... eh, postaje to premukotrpno prepisivati, zar ne?

O, Babune, tko te shvati, razumjet će te! :)

Tako je Tičerice, uvijek nešto bude zamijenjeno nečim drugim. Ja volim imati osjećaj da imam mogućnost izbora. ;)

A takvi su ti tate, Zgubi... :)

objavljeno sub, 17.07.2010 17:17 | autor: miu

ništa natuknice, pošalji mi svoju adresu pa da mogu tebi slati razglednice iz bijelog svijeta. :D
mučno mi je kad se sjetim da osim familije i par prijatelja nemam kome poslati razglednicu, a nekad bih ih slala i po 15 svakakvim blogerima i ljudima koji kao i ja vole primati razglednice :)

objavljeno ned, 18.07.2010 18:54 | autor: romantales

Niti u komentaru se ne može sve sažeti u dvije rečenice, pa umjesto da pišem ovdje post ispod tvoga, morat ću napisati jedan ... nekako mi je ovaj tvoj post dobar povod, kao i pitanje treba li djetetu od 6 godina FB profil? Stvara li internet komunikacija jedan novi vid stresa koji neiskusni i mladi jednostavno ne znaju metabolizirati? Koliko odraslih ne zna kontrolirati svoje ponašanje iza anonimnosti ekrana, zašto bismo trebali očekivati zrelost od djece? Djeca danas znaju komunicirati putem novih tehnologija, tipkaju poruke zadivljujućom brzinom, koriste sve vidove social networka, ali koliko zapravo znaju komunicirati u realnom svijetu? Na jednom nedavnom susretu, odrasli su se družili, pronalazili zajedničke teme (pored one osnovne s foruma koji ih je upoznao međusobno), mala djeca su se ubrzo naganjala i družila ... jedino je generacija tinejdžera vrijeme provodila totalno nezainteresirano za vršnjake, svatko je bio sa svojim telefonom ili laptopom ... rekla sam da neću pisati post u vidu komentara ;-)
Novih tehnologija se ne treba bojati, treba ih prigrliti, uvelike nam olakšavaju život, ali kako pronaći pravu mjeru?

objavljeno ned, 18.07.2010 21:20 | autor: natuknica

OK, Miu! :)

Gle, Romantales, čokolada uopće ne spada u nove tehnologije, znam za nju koliko i za sebe, a svejedno mi je problem pronaći pravu mjeru. ;) Pronalaženje mjere je općeniti problem čovjeka.

A za te tinejđere, ne bih rekla da su bili nezainteresirani za vršnjake. Prije bih rekla da su bili uplašeni. Sjeti se sebe u toj dobi. Sjećam se ja sebe. Opterećenost time što će drugi o meni misliti, što napraviti ili izbjegavati da se bude prihvaćen u društvu, strah od odbačenosti... Onda je lakše niti ne pokušati nešto nego biti odbijen. Mislim da je to prirodna i neizbježna faza u razvoju čovjeka. Ali dobro, mogu ostaviti nešto i za komentar kod tebe. ;)

Sve u svemu, volim mogućnosti koje pruža tehnologija i volim barkodove. :)