objavljeno uto, 21.04.2009 01:02 | autor: Ithiriel

U moru je sigurnost, samo je ponekad osjetljiva na naša previranja...

objavljeno sri, 22.04.2009 00:14 | autor: gazda777

ne osjećam ništa doli umora i snage inercije.

objavljeno sri, 22.04.2009 00:14 | autor: gazda777

i praznine.

objavljeno sri, 22.04.2009 00:45 | autor: Ithiriel

E, nekako znam kako se osjećaš...

objavljeno sri, 22.04.2009 11:35 | autor: Anoniman (Neregistriran)

pretjerujete oboje, pitam se gazda tražiš li svjesno ili nesvjesno sažaljenje određene ženske populacije....

objavljeno sri, 22.04.2009 11:49 | autor: Anoniman (Neregistriran)

moj komentar na ovaj tvoj post je:"preko trnja do zvijezda!" drukčije se do njih ne stiže.

objavljeno sri, 22.04.2009 23:56 | autor: gazda777

razumio sam, ali imam dojam da ću (možda) na trnju iskrvariti prije nego zvijezdu dosegnem. (ne žalim se, sam sam izabrao put kroz trnje)

objavljeno čet, 23.04.2009 12:25 | autor: Anoniman (Neregistriran)

i ja tebe razumijem. teško je kroz trnje, zato valjda većina i izabere (neki prije, neki kasnije) "razumnije" ciljeve. (ne zamjerim im.) malo je hrabrih (ili ludih, teško je razgraničiti) koji žele zvijezde ili ništa!

objavljeno čet, 23.04.2009 13:16 | autor: lucile

treba teziti nedostiznom inace ves u startu nema sanse

objavljeno čet, 23.04.2009 23:35 | autor: gazda777

Imam li pravo sumnjati u vlastiti razum? ili u ispravnost željenog cilja?
gotovo me strah pomisliti da....jesam razuman.

objavljeno pet, 24.04.2009 09:32 | autor: Anoniman (Neregistriran)

sve imamo pravo: sumnjati, griješiti, posustati, odustati...jer, svi smo mi samo ljudi. ipak, velika je istina da se samo srcem jasno vidi. i što je razumno u ovom svijetu? ja u njemu ne vidim ni razuma ni pravde ni logike. zato se držim svog srca. ono ipak najbolje vidi i zna.

objavljeno pet, 24.04.2009 12:29 | autor: Anoniman (Neregistriran)

danas me siromašna starica koja nema nikoga svoga na svijetu, pitala da joj posudim 500kn za "luksuz" koji je njoj još jedina životna želja. u prvi mah sam pomislila:" pa, gdje baš opet ( jer već sam joj djelomice pomogla u realizaciji tog "luksuza") mene nađe?! zar nema nitko drugi da joj još malo pomogne?" (nisam nikakva bogatašica, jako sam daleko od toga). vidjela je da šutim pa je na to rekla:"ako ti ne mognem vratiti ( naravno da neće moći kad živi od socijalne pomoći) ja ću ti uhraniti prasence!" eh, to me nasmijalo! "ma, ne treba meni prasence", rekla sam. i naravno, dala joj novac. (prasence ću uzeti samo ako vidim da će ju povrijediti moje odbijanje, jer, vjerovali ili ne, siromašni ljudi imaju puno ponosa. netko će ga već pojesti.)
jesam li bila razumna?! ne znam i baš me briga! moje srce je danas zbog toga ispunjeno, a pomisao na prasence čak mi i osmijeh izmami.

objavljeno pon, 27.04.2009 10:55 | autor: Anoniman (Neregistriran)

P.s."netko će ga već pojesti"
prasence, ne ponos.

objavljeno pon, 27.04.2009 19:41 | autor: Anoniman (Neregistriran)

kako je ovdje hladno, mračno i te slike su brr.....gdje ih čupaš ()

objavljeno čet, 30.04.2009 00:24 | autor: gazda777

ne ćupam ih, same iskaču.