objavljeno čet, 18.02.2010 21:23 | autor: zenta

Sjajno........tako svakidašnje, pa opet boli

objavljeno pet, 19.02.2010 08:16 | autor: emmet

Ne može čovjek živjeti a ne disati, udahnuti punim plućima, duboko, onako zaista duboko kao da nam o tome ovisi život, osjetiti SLOBODU u svakoj pori tijela... Čitajući tvoj post osjetio sam lance na rukama i nogama u svakoj rečenici. Osjeća se tjeskoba, osjećaj beznađa i nemoći. Skinuti lance i okove treba, udahnuti punim plućima, zbaciti lance s ruku i nogu i krenuti. Put je dalek i dug, no treba krenuti, napraviti prvi korak i ne osvrtati se...i disati...duboko disati...Pozdrav

objavljeno pet, 19.02.2010 12:37 | autor: medeja7

da, bolno ali život, život je i to... izvrsno napisano...Kiss:)))

objavljeno pet, 19.02.2010 13:51 | autor: inicial

uh..nemam komentara...ali pohvale za sastav - to da.

objavljeno pet, 19.02.2010 14:17 | autor: anabelle

hvala svima na potpori i komentarima, divni ste kao i uvijek :))

@ emmet - šapnut ću ti nešto... napravila sam prvi korak na dugom putu :) zasad dobro ide :))

pozdrav i pusa svima :)

objavljeno pet, 19.02.2010 15:58 | autor: pulashtro

ocekivano, savrseno napisano... nadam se da si pronasla odgovore koje si trazila...
sjetih se one - za let si, ptico, rodjena... leti anabelle!

objavljeno pet, 19.02.2010 16:15 | autor: anabelle

:))

... letim :)

objavljeno pet, 19.02.2010 16:20 | autor: pulashtro

sleti u zürich... cujem da imaju dobre piste ;)

objavljeno pet, 19.02.2010 18:19 | autor: anabelle

pusti piste, lako za to....
a cipele?
:D

objavljeno pet, 19.02.2010 18:40 | autor: pulashtro

naravno... ali one bez potpetica... Stvarnost ih ne voli nositi ;)

objavljeno pet, 19.02.2010 18:59 | autor: anabelle

ali ja volim!
trep trep

objavljeno sub, 20.02.2010 00:44 | autor: natuknica

Ovdje ima tako sjajnih rečenica:
"Zaslužuje li on da se boriš za njega?" - predobro nešto.
"Ali bila sam druga samo zato što nisam bila njegova." - nije uopće nevažna ta spoznaja. Ovo obično dođe prvo pa onda ono drugo dođe drugo. Neki odmah skoče na ono drugo jer nisu primijetili ovo prvo. A ovo prvo je trenutak u kojem treba reagirati. Bez obzira u kojem smjeru. Važno je reagirati na prvo da se izbjegne drugo. ;)
"To je kao da te pitaju dišeš li." - Pretočno! Tako sjajno opisano! Samo, ja ipak imam osjećaj da dišete. Da, da. :)

I još jedna rečenica iz jednog prije posta: "Ne bi li djevojka koju trebamo, morala biti ista ona koju želimo oženiti?" Amen. :)

objavljeno sub, 20.02.2010 12:48 | autor: anabelle

Natuknica, hvala ti :)) Drugu rečenicu koju si ti ovdje izdvojila ja sam zamislila kao temeljnu misao ovog posta, puno toga govori i puno toga proizlazi iz nje, kao što si i sama rekla...

Hvala ti još jednom na ovome :)
Pozdrav!

objavljeno sub, 20.02.2010 17:28 | autor: makebejka

Svašta ljudi trpe jer misle da je iz ljubavi, ali treba shvatiti da ako te netko drugi mijenja znači da mu ne valjaš, a ako mu ne valjaš onda te ne zaslužuje, pa čemu se patiti?

objavljeno sub, 20.02.2010 23:45 | autor: Anoniman (Neregistriran)

svijet bajki? uf, uf, uf...meni (pre)dobro poznata stvar...Rekli su mi jednom: "ne tuguj za onim sto nekada je bilo, ne tezi za onim sto ne moze biti, ne boj se onog sto jednom ce doci, ma koliko bilo bolno, kao san - SVE CE PROCI" Znas sto? meni se ne cini da su bas u svemu u pravu...neka bol ostaje...moramo se nauciti nositi s tim...ja prva... Trebalo bi u b i j a t i prošlost, sa svakim danom što se gasi, izbrisati je da ne boli, jer ovako se miješaju utvare iz sjećanja i život pa nema ni čistog života, ni čistog sjećanja...Postoji jos jedna straŠŠŠna istina - ženama je potreban samo jedan mali znak, nagovjestaj, jedan mig, nevidljivi detalj, sitan povod, a zatim rade same: pate, nadaju se, mastaju i placu. ja prva...damn :(((((
BTW...tvoj blog san bukmarkala i citam i dalje...respekt...i, glavu gore, ma gdje god letjela !!!!!!! ;))))

objavljeno ned, 21.02.2010 02:34 | autor: anabelle

@ makebejka - točno to, moja maki, ali ponekad treba vremena da razum nadmudri srce, zar ne...


@ anonimna - poznate su mi te riječi, ali ponekad zvuče kao bajka... a u bajke smo sve mi vjerovale kao klinke pa zato i jest tako strašno kada shvatiš... da ne postoje?
složit ću se za svaku riječ koju si rekla o 'strašnoj istini'... ali eto, treba na kraju znati kako dići glavu :)
hvala ti na bukmarkanju i na čitanju, lijepo od tebe :))

pozdrav!

objavljeno sri, 10.03.2010 21:05 | autor: nodulus

teško..jako...