objavljeno sri, 12.05.2010 22:52 | autor: natuknica

Ah, draga moja, kako te razumijem...
Takav je život. Malo sam nekad i sama sebi dosadna, ali stvarno, to su sve stvari kroz koje se prolazi u životu, na ovaj ili onaj način, kroz koje postaješ čvršća i rasteš. Ne znači da nužno i stariš. ;)
A tuga, Bože moj, i tuga je prirodna, ne treba je potiskivati, treba to odbolovati. Nisi nikakvo čudovište zato što je osjećaš. Ali pravo kažeš, treba živjeti. Tako najbolje odaješ počast onome za kime tuguješ, a i sprječavaš da ubuduće tuguješ za nekim izgubljenim trenutcima.
Netko je rekao - kada gledam svoj život, ne žalim ni zbog čega što sam napravio, samo za onim što nisam. Zato treba živjeti, da ne moraš provoditi vrijeme u nekakvim grižnjama savjesti.

A mama, zlato moje, mami je uvijek najveća hvala tvoja radost! Biliv mi. :)

objavljeno čet, 13.05.2010 12:02 | autor: medeja7

Hehe... tu smo tu... drago mi je kad čujem "lipo"... i dobro Naty kaže... to je život i drugačije ne može biti... Želim ti puno sriće... Hehe... Pusa...:)))