objavljeno pet, 17.06.2011 14:33 | autor: nula=1

hehehe baš danas ostavio komentar na tvojem prošlom postu, da te nema, uopće nisam primjetio ovaj .... :)
osjećaji koji nisu vlastiti uopće nisu važni, zašto? jer su lažni.

objavljeno sub, 18.06.2011 07:39 | autor: zenta

Naprotiv ! Suprotno od @nule...............

Da nam nisu važni, ne bismo se trudili kao što se trudimo, a normalni ljudi se ipak u životu trude prihvatiti različitost ma kakva bila

objavljeno sub, 18.06.2011 08:01 | autor: Violette

Osjećaji koji nisu moji...hm....
Meni su jako važni tuđi osjećaji.
Bliskih osoba najvažniji.
Spremna sam reducirati sebe ako to pridonosi njihovim ugodnim i pozitivnim osjećajima.
Važni su mi i osjećaji bilo koje osobe oko mene.
I osjećaji onih ljudi koje ne poznajem.

Ako učinim nešto i ta druga osoba uđe u bol, radi mene...
Brrrr..... osjećam se užasno.
Pokušavam stalno biti na sunčanoj strani ulice, ne uspijeva uvjek.
Ponekad uđem u tamnu stranu koliko god se trudila.

objavljeno sub, 18.06.2011 08:26 | autor: levant

Jako. Puno. Pogotovo ako ti je do tih ljudi stalo. Pa kako bi uopće živjeli u suživotu s nekim da nas nije briga za njegove osjećaje? Ako sam dobro shvatila poantu priče ... :)

objavljeno sub, 18.06.2011 18:52 | autor: medeja7

:)))

objavljeno sub, 18.06.2011 20:39 | autor: viktorija2

Onog tko brine za tuđe osjećaje svi vole. Evo pogledaj koliko vremena te nije bilo , i čim si nešto napisala već se toliki trudimo da ti ostavimo dobar komentar.

objavljeno uto, 21.06.2011 09:18 | autor: Larkin

bitni su, poštujem tuđe osjećaje

objavljeno pon, 11.07.2011 01:06 | autor: sarena

Čini mi se da bi na to, jesu li i koliko važni ,moglo imati utjecaja to na koji način se sazna za tuđe osjećaje. Na primjer, jesi li saznao tako što ti je netko samo ispričao o njima, ili si ih osjetio. Ako si osjetio tuđe osjećaje, onda sad više nisu samo tuđi nego na neki način i tvoji? Ako ih osjetiš izravnije i budu djelomično tvoji, onda valjda budu važniji od onih koje si rastumačiš posredno. Sad mi nešto ne štima smislom u ovome što sam napisala, ali sam sigurna da ćeš me skužit. Ako već ne osjetiš o čemu govorim :)

objavljeno pon, 18.07.2011 21:20 | autor: natuknica

Još nisam odlučila je li ovo komplicirana tema ili sam jednostavno ja komplicirana?
Ali eto, tako, živim, ne baš previše, i postavljaju mi se pitanja. Mislim, ja ih postavljam. I ne znam odgovore, sve u svemu.

Nula=1, prvo sam te htjela pitati - znači li to da ni tvoji osjećaji nisu važni? Onda mi se iz tvojih postova i raznih komentara po drugim blogovima učinilo da si mi odgovorio na to pitanje. Možda nešto kao - osjećaji se mogu kontrolirati i što sam ja nekome drugome kriv što svoje osjećaje ne može kontrolirati? Ali sada, s odmakom, obraćam pažnju na dio "koji nisu vlastiti" i više nisam sigurna. Iskreno. I nekako mi se stalno čini da je pristojnost važna. Ima nešto što se zove pristojnost. I, iako si se ti do sada u svakom pogledu pokazao pristojnim čovjekom, tim svojim razmišljanjima i komentarima daješ naslutiti kako pristojnost ne smatraš važnom. Ne i djelima, definitivno.

I iskreno, mislim da je bol dobra stvar. Kao što i fizička bol predstavlja upozorenje na nešto što nije kako treba, tako i bol duše upozorava. Mislim da s njom treba naučiti izaći na kraj, suočiti se, dogovoriti se. Mislim da je ne treba ignorirati. A možda ni ti to ne misliš...

Zenta, sasvim sigurno se slažem s tobom. Vjerojatno većina ljudi upravo tako misli. Ipak, ako nismo nikada osjetili osjećaje onog drugog, možemo li ih uopće shvatiti? Možemo li smatrati važnim nešto za što niti ne znamo da postoji? U načelu, to bi bila dobra izlika da oprostimo nekom tko nas je povrijedio - jer nije znao ili si nije mogao predočiti ono što osjećamo, čak i ako smo mu to pokušali objasniti. Jedna je mama na jednoj stranici napisala: "Nisu ni mene zanimale ovakve stvari dok se nisu počele događati mome djetetu." I to je to. Nekih stvari nismo sposobni biti svjesni, čak ni ako se trudimo. Vjerojatno nije baš ni moguće biti baš svega svjestan.

Hm, Violette, Levant, zapravo bih ponovila istu priču kao i sa Zentom. Samo bih dodala za Levant - nisam sigurna jesi li skužila poantu priče jer ni ja baš ne znam koja je. ;)

Medejo, ;)

Larkin! Poštovanje - mislim da je to prava riječ! Poštovati se može i ono što se ne razumije. Baš ti hvala! :)))

Da Šarena, slažem se s tobom. Osjećaji koje si osjetio, više nisu tuđi. Tuđi su samo oni koji su ti nepoznati. Lako je suosjećati s nekim tko osjeća isto! A mene veseli svaka tvoja posjeta. :) Takve je osjećaje baš lijepo suosjećati, zar ne?

Viktorija, iskreno, već neko vrijeme imam osjećaj da ima puno više ljudi koji brinu o mojim osjećajima nego onih o kojima ja brinem.

I zato, svima vam hvala na vašem doprinosu u mojem življenju!

Volim vas!