objavljeno sri, 04.08.2010 02:15 | autor: babun

sad sam se sjetio scene iz Soylent Greena (1973)

http://www.youtube.com/watch?v=-o036FaM384&feature=related

objavljeno sri, 04.08.2010 02:17 | autor: Tonkica Palonkica

kao što ja mojoj baki svakodnevno kažem, skleroza je divna bolest! ništa ne boli, a svaki dan saznaš nešto novo! :)
što se tvoje tiče, nadam se da će s vremenom prihvatiti savjete jer joj želiš samo najbolje. ((()))

objavljeno sri, 04.08.2010 09:37 | autor: medeja7

podsjetila si me na moju mamu... neki dan me je pitala: "Biba, imaš li ti dečka?!!!"... Lijepo si to napisala... Prelijepo Uz...:)))

objavljeno sri, 04.08.2010 10:07 | autor: Artgirl

jako lijep tekst... prekrasno! :)) pozz

objavljeno sri, 04.08.2010 11:08 | autor: Garbage

To su stvari s kojima se moramo pomiriti. Godine čine svoje. Ti zato imaš uspomene, ona vrijedi, nema veze što njen mozak više nije u stanju u kojem je bio. Ona je izgradila tvoje divne uspomene. ()

objavljeno sri, 04.08.2010 11:37 | autor: Violette

Njeguj je, usredotoči se na nju.Ljubav je veliki dar bliskome.

Pomogao bi i Ginko, C-vitamin, Supradin. Možda Omega...
I puno ribe, maslinovo ulje.

Šetnja lijepim ambijentom, Mozart.....
Mir i tišina, društvo nekih prijateljica.
Ukoliko ima partnera, njegova ruka, dodir, pažnja...

objavljeno sri, 04.08.2010 20:16 | autor: selma

()

objavljeno sri, 04.08.2010 22:52 | autor: angy

da te godine osim što jure tu i puno toga nas podsjećaju i uče nas....

objavljeno čet, 05.08.2010 07:18 | autor: oaza

lijepi tekst; pomalo tužan i sjetan, sretna si da je još živa i neka je, nek živi,....dragi su nam ti stari ljudi, ne znam jesi li gledala film "Ljetnikovac na zlatnom jezeru" sa J. Honda i njenim ocem........pozz Uzorita:-))

objavljeno čet, 05.08.2010 08:22 | autor: emmet

Napisano s toliko pažnje i ljubavi ... lijepo od tebe ...

objavljeno čet, 05.08.2010 11:30 | autor: KemoTerapija

Ma neda mi se komentirati kad pročitam neke sklerotične komentare. Skleroza nije bolest, to je sreća (baš onako kako kaže Tonkica, međutim, nema veće sreće od žive uspomene. I valja sve zapisivati. Ja gdjekad pokušavam ostaviti nešto iz onoga što je ostalo u meni, uostalom kao i ti. Zbilja, Biba, imaš li ti dečka?

objavljeno čet, 05.08.2010 20:38 | autor: walt

moja baka je upravo ušla u 9 desetljeće života! a još joj mozak dobro radi. ali deda je par godina bio u magli. ne znam što je gore, biti nemoćan a svjestan, ili moćan a nesvjestan. lijepo je dok imamo one kojima je stalo do nas, a bakama to obično je.

objavljeno pet, 06.08.2010 02:58 | autor: uzorita

Zahvaljujem svima na komentarima, pročitala sam ih možda i dvadesetak puta kroz dan i pomažu svi... I ja mislim da to nije skleroza već namjerno potiskivanje jer tako je lakše i ljepše - jednostavnije. Možda je to ta sreća, ljepota starosti ako je dočekamo. Važno je imati nekog svog uz sebe, a to je potrebno zaslužiti ranijim životom - nekog kome je zaista stalo.
Pozdravi svima

objavljeno pet, 06.08.2010 03:06 | autor: uzorita

#Kemoterapija, lijepo je znati da netko razumije što radim tu u blogosferi, virtuali...
Previše je toga svakodnevno i onda negdje moram ostavljati tragove - možda jednom sve to polovim i posložim negdje... Samo za sebe konačno.
Ostavljam jedan od mojih prvih tragova (malo je neuredno zbog prethodnih izmjena na servisu) kad blogeri još nisu polovili uzoritu...
http://uzorita.mojblog.hr/p-neprocjenjivo/132182.html

A nisu ni danas vjerujem, ma teško je mene pratit.
;}

objavljeno pet, 06.08.2010 09:39 | autor: zgubidanka

waaaaaaaaaaaaaa, meni fali moja baka, ali budem ju sad baš išla posjetiti ovih dana :)

objavljeno pet, 13.08.2010 11:35 | autor: pepa (Neregistriran)

"Biram pažljivo pitanja za koja znam da će joj iz prašine prošlosti izmamiti sreću."

Izabrala si jedini nacin da jednoj dusi das slobodu. Onu krajnju slobodu, zavrsnu i vjecnu - odabir puta kako ce otici. Vise se i ne moze dati nikome od te poslijednje slobode, apsoluta osobnosti i poslijednjeg ponosnog stajanja na svojim nogama, odabir. Odabir, uz svijest koju mi razumijemo ili ne ali odabir onoga koji Putuje. Prije nas...Najveci je to moguci nacin za iskazati postovanje jednom zivotnom vijeku i covjeku - pustiti ju da putuje kako sama zeli. Ne namecuci vlastite regule i ne cineci gresku "sveznanja" silom iscupanu iz vlastitih godina kada iskustva jos i nema dovoljno da bi se cjelovito procijenio neciji zivotni put i vijek.

Sloboda odabira koju njoj dajes ije i tvoja sloboda. Tek darom slobode mozes biti slobodna i sama. Jednom kada je ne bude jace od svih uza vezati ce vas upravo taj osjecaj slobode, moci darivanja slobode i snage uciniti taj dar. Tebi jer se moras suzdrzatii da ne ispruzis ruke uvijek kada bi zeljela i njoj koja se odrice i onoga sto bi joj mozda i trebalo - samo da bi imala sebe i svoj ponos slobode, samosvijesti i vlastitog postojanja.

Sloboda je kao i svaka ljubav... trazi dati vise nego zahvatiti zauzvrat. Dati slobodu njoj znaci odreci se dijela vjere u svoje snage i sposobnosti... imperativa...opravdano. Pustas ju da putuje mirom koji zeli i dostojno covjeka. Vise se ne moze. Ona je svoju misiju izvrsila, ugaradila je u tebe covjeka koji postuje drugog covjeka. Vrijeme je da joj bez boli to i vratis, vracas...mir, postovanje, pouzdanost, ono sto tako profano zovemo "ljubav"...

Krug zivota se zatvara, netko putuje, netko ostaje, sjecanja ostaju...ostaju ljudi...i ne zali, njen zivot je bogat, njen zivot je ispunjen ljubavlju koju niko nikada i nista nece moci oteti, ima tebe...i sigurna sam, znam da ona zna da nikada nece na svom Putu biti sama...

objavljeno pet, 13.08.2010 14:04 | autor: LETICIA

...eto takvu bih ja unuku poželjela svom dušom, čestitam na ljubavi koju nosiš.

objavljeno pet, 13.08.2010 23:24 | autor: NightsInWhiteSatin

Razum jos jedna rijec koja ponekad u nekome ne pobuduje ushit ,ponekad je samo rijec ali rijec sa smislom o da smislom..Napravis neki osvrt zivota mladosti usponi i padovi greske ...prihvatis mjenjas ili ne ostajes ,,,,Shvacam da svi mi na svom putu ponekad zaboravljamo shvacam ponekad je bol tako jaka da naprosto zaboravimo na sve ...na prolaznost zivota na njegovu lakocu postojanja u beskraju misli razloga pitanja i odgovora Vodimo se nekom ispravnoscu ili ostajemo u tastini duse u kojem trenutku se nalazimo Ponekas se osjecamo kao da nam je najteze ..ponekad cak niti to kao da nemamo pravo mjeriti bol jer zapravo sto je bol osim one koju sam osjetis na svojoj kozi ,,,ponekad...Na onom postu citala si srcem i pisala razumom to je sve sto je ponekad dovoljno

objavljeno pet, 13.08.2010 23:35 | autor: NightsInWhiteSatin

http://www.youtube.com/watch?v=cgqOSCgc8xc&feature=player_embedded#!

objavljeno sub, 14.08.2010 10:52 | autor: p (Neregistriran)

...Never reaching the end,
Letters I've written,
Never meaning to send....

:)

objavljeno sub, 14.08.2010 11:08 | autor: pepa (Neregistriran)

uz noci i bijelo neka bude i...
http://www.youtube.com/watch?v=k49yMJE8jyg

:)

objavljeno sub, 14.08.2010 12:55 | autor: NightsInWhiteSatin

divna pjesma pepa pozdrav za tebe gdje god da si I wish you many Nighs In White Satin ...Never reaching the end,
Letters I've written,
Never meaning to send.... ))))