objavljeno sri, 05.01.2011 19:02 | autor: natuknica

Nako kako sam čitala...

Ma moš ti i na stolici sidit i guštat na netu... ;)

A može se i na ljulje paziti. Može se konop bolje gledati pa ga prominiti kad se ofuca. Može se jači konop metnuti. Može se i paziti kako se ljulja. Može jače, može slabije. Imaš tu šta birat....

A ima kod nas u parku i klupa... Opće se ne ljuljaju. Neke su razbivene, neke nisu. Na nekima spavaju pijanci...

"Ljuja je zabavnija ali kad se dugo na njoj vozaš onda dosadi.Nakon nje moraš sjesti na stolicu
i reći: E sad je dosta ljuljanja, nije mi napeto." - veeery good. lajkam ;)

A znaš, kako stolica voli bit pod guzicom, tako ti i ljulja... baš isto.

Pa onda, nemaju sve stolice ni ljulje baš vlasnika. Baš i nemaju. I jedne i druge su tu za one koji oće sist ili ljuljat se. Nema vlasnika. Ako ga i ima, nije bitan.

I ne može se iz mladosti gledati u starost. To jednostavno nije moguće. Nemoguće je. Iz starosti se može čovjek sjećati mladosti. Dobro je ako pritom ima što manje stvari zbog kojih žali. Ne može biti da baš ni za čim ne žali. Mora si znati oprostiti. Ali iz mladosti nema pojma što će si sve morati opraštati. Ima samo sada. I može od sada učiniti najbolje što zna. Što ne zna, ne može. Može nešto novo naučiti pa u starosti znati više. Samo to.

"Šteta je cili život siditi na stolici zbog straha koji te sprečava da barem s ljulje malo pogledaš u nebo,s nekog drugog stajališta vidi svit...prirodu..." - i ovo lajkam.

Muči me malo to stalno spominjanje vlasnika... U koju god alegoriju da pretvorim ovu priču, vlasništvo, posjedovanje... nisu pojave koje mi u tome odgovaraju.

Ali lipo te je vidit... lipo te je čitat... Budi mi dobro! ((((((((((((((())))))))))))

objavljeno sri, 05.01.2011 19:27 | autor: helaylh

"Vlasnik" sam ja."Stolica" je moj bivši.Osoba koja je stabilna,koja me voli, kojoj je jako stalo do mene.
"Ljulja" je ON.Osoba zbog koje sam se ponovno osjetila živom.On je nestalan s poprilično kompliciranom prošlošću.Totalna suprotnost mojoj nekadašnjoj ljubavi-stolici.
"Priča" je ispala iz jednog sasvim nevinog dopisivanja...Jednom sam pročitala citat Oscara Wildea: "Man is least himself when he talks in his own person.Give him a mask and he will tell you the truth"
Tako je ispalo u ovom našem slučaju. Rekao mi je stvari koje inače nebi jer je nesiguran,jer ga je strah.Tako je nastala savim sponatana pričica o našoj situaciji.
On je ono što sam ja tražila...tip sanjara,pjesnika,romantičara...ja sam takva,odgovara mi po masu stvari.za razliku od bivšeg koji mi je odgovarao i do kojeg mi je i dalje stalo.želim da bude stretan ali ja mu tu sreću ne mogu pružiti,a on to odbija prihvatiti.ne prihvaća to da nas dvoje više nećemo biti skupa.
On mi je podrška bio i sve to stoji.Zahvalna sam mu na mnogo stvari, ali ne mogu si pomoći vezano za ljulju. To sam oduvik htjela, to sam gledala,tražila ali mislila da nikad neću naći.
Dogodilo se slučajno.sasvim slučajno...bez ikakve namjere i predumišljaja.Jednostavno se dogodilo....
A kako to objasniti stolici koja je prizemna.Koja nikako ne vidi dalje te stabilnosti,dalje nekih ustaljenih normi.Koja me ograničava...?
Ako nađeš svoju ljulju što se nebi trebao zaljuljati, barem probati??
Nisam pametna....

Hvala, i meni je drago što sam opet ovdje.Stvarno je. :)
Također natuknice!! :D (((((((()))))))

objavljeno čet, 06.01.2011 10:13 | autor: natuknica

Gle, ja sam tražila sjedalicu, stvarno sam tražila sjedalicu, i bila sam uvjerena da sam je našla, da bih puno godina kasnije otkrila da sam na ljulji. :D :D :D
Sve s istim čovjekom.
Pisala sam jednom negdje o tome.
Mogla bih reći da mi se ne sviđa ljulja zbog ljulje koja me privlačila prije sjedalice koja je na kraju svejedno ispala ljulja. Hahahahahaha.

Ali istina je da se stvari ne mogu tako pojednostavnjivati. Stvari nisu crno-bijele ni ljuljosjedaličaste. I ti ne posjeduješ nikoga. I nemoj niti razmišljati o sebi kao vlasniku. Niti razmišljati.

Jako si lijepo to definirala - nedostatak samopouzdanja - mada nisam baš shvatila na koga se to odnosi. Svakome bi čovjeku trebalo pomoći da popravi svoje samopouzdanje, bez obzira hoćemo li s njime provesti ostatak života ili ne. I opet, baš nitko ga od nas nikada nema sasvim dovoljno i svatko na sebi ima na čemu raditi. (Sad, ja sam sklona tvrditi da naše pouzdanje u same sebe ovisi o našem pouzdanju u Boga, ali to nije nešto što se može baš uvijek i baš svakome reći. Ili griješim? Možda se može.)

Mislim osobno da ima nešto drugo što te privlači k toj "ljulji", ne sama činjenica da se ljulja. I nešto drugo što te je otjeralo od te "sjedalice", ne sama činjenica da je stabilna. Kao što reče meni moja mama - ako ti je lijepo s njime, ti s njime budi, a poslije ćeš vidjeti što dalje. Možda s "ljuljom" nećeš ostati, ali sumnjam da ćeš se "sjedalici" vratiti ili ikada za njom žaliti. Ima nešto drugo što te potjeralo dalje. Nije lako imati posla s čovjekom koji ne želi prihvatiti činjenice, ali možda bi lakše odustao kada bi ti djelovala odlučnije. :)

objavljeno čet, 06.01.2011 20:17 | autor: helaylh

Istina je da me nešto otjeralo od stolice, tj. bolje reći- udaljilo.Ljulji me pak nešto sasvim drugo privuklo.S obzirom da je sve to više manje isto društvo,to je problem...Znaš ono, malograđanštvina i tako to....:/
Sjedalica je divna ali kad ja više ne osjećam ono nešto...zbog toga se osjećam krivom-žao mi je što ne mogu biti to što sjedalica hoće, ali kad se ne mogu natirati, to onda ne može na silu....
ja sam odlučila maknuti se od stolice,jednom zauvik.Ako je to TO,( ako se ne vratim zbog usamljenosti-prije, i straha od novog) onda ćemo mi opet biti skupa jednom, a ako ne...ništa od toga...
Ljulja pak je veoma teška za razumiti..koliko god ja pokušavala pomoći,sve polako s njom...sve to ide sporo ...ja i dalje imam strpljenja i volje...samo ne znam dokad..:/
Ne krivim ljubav za to, ljudi su komplicirani...:(

objavljeno pet, 07.01.2011 00:29 | autor: natuknica

Jesu, jesu... jesmo... ;)