objavljeno čet, 27.09.2007 19:07 | autor: neko zaljubljen
lijepo...svidjaju mi se stihovi... pozdrav
objavljeno čet, 27.09.2007 20:20 | autor: true serendipity
mislim da amaterizam može biti samo nešto napisano bez duše... ili kako tin kaže "nisam li pjesnik, ja sam barem patnik"... a tvoje pjesme (kao uostalom i proze) ne mogu biti i nisu nikakav amaterizam ni u kojem smislu. odgovorno tvrdim da uživam u svakom postu koji napišeš i koji tvoja misao proizvede! pusa :)))
objavljeno čet, 27.09.2007 20:21 | autor: true serendipity
da, bila sam upravo na tvojoj stranici... i mislila sam si da si profesionalka ;)))
objavljeno čet, 27.09.2007 21:17 | autor: medeja7
kao što sviram, kao što slikam, kao što se dizajniram odjevne predmete...nakit...tako i pišem...od uvijek i zauvijek...dvije knjige sam izdala...treća je u nastajanju. Mislim da, poput tebe, to radim profesionalno...iz srca, iz duše...Umjetnost je moj izbor, moja strast...moj život...a i moja egzistencija...to sam JA.Laka ti noć.Kiss:)))
objavljeno čet, 27.09.2007 22:01 | autor: uzorita
Čitajući tvoj post kao da isčitavam svoj život u nekim segmentima. Imaš sreću što je duga uz tebe, no sigurno si zaslužila. Po meni amaterizam može biti jednako kvalitetan kao i profesionalizam (mnogo puta i kvalitetniji). Razlika je što amateri stvaraju iz želje i ljubavi ne misleć pritom na zaradu, dok profesionalci na tome i zarađuju! Tanka je granica između njih danas.
objavljeno čet, 27.09.2007 22:08 | autor: uzorita
Pogledala link, savršenstvo, pravi raj za mene, sve prekrasno! Zahvaljujem ti!
objavljeno čet, 27.09.2007 23:34 | autor: samba
hehe... nema boema bez boce ni stiha bez patnje, "Moj pravi zivot, ja sam samo disao "
objavljeno pet, 28.09.2007 00:11 | autor: natuknica
Nekad sam jako čitala pjesme i učila ih na pamet. I danas neprestano djecu bombardiram pjesmama. Ali uvijek vedrim i optimističnim. Samo njih znam. Svakidašnja jadikovka mi je lijepa pjesma, ali to jednostavno nije nešto što može ući u mene. Ili Balada iz predgrađa. Čak ni kada mi je bilo teško, nisam to uspijevala upiti. :)
objavljeno pet, 28.09.2007 11:24 | autor: Ithiriel
a što su to prave pjesničke duše? zar nisi i ti pjesnik, ili svaki pjesnik toliko drži do pjesništva da se ne usuđuje zvati pjesnikom jer mu se to čini arogantnim? predivne su pjesme koje živiš :)
objavljeno pet, 28.09.2007 11:36 | autor: tisinaa
iskrenost i suosjećanje, to je ono što krasi pjesničke duše, krasna pjesma, lijepi pozdrav tebi!
objavljeno pet, 28.09.2007 12:29 | autor: Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)
Zašto pišemo pjesme? Zato što pjesma zahtijeva da bude puštena iz krletka, a mi smo samo malo okno kroz koje ta divna ptica iz zatočeništva izlijeće u svijet.
objavljeno pet, 28.09.2007 15:33 | autor: je taime
ja ne pišem pjesme,jer nema kod mene stihova i rima,pišem riječi koje mi proizlaze iz dubine duše,koje mi srce osječa...pišem svoju sreću,tugu...pišem zato što me to opušta....pussa
objavljeno pon, 01.10.2007 21:05 | autor: christabel
pjesnici su Božje oruđe raspoređeno onako kako je iskra nadarenosti vrcnula u Bogom obdarene. istina pretežak je to život.:)
objavljeno pon, 01.10.2007 23:07 | autor: Covet
To je tiha radost, što god stih rekao.
objavljeno uto, 02.10.2007 07:25 | autor: janna
zašto pišemo pjesme? ma nisu to pjesme..to su samo dijelovi duše proliveni na papir:)))
objavljeno uto, 02.10.2007 09:27 | autor: true serendipity
svi mi želimo biti netko, nešto... jesmo li pjesnici? to samo mi znamo... veliki pozdrav i divan dan ti želim :))))
objavljeno uto, 02.10.2007 10:48 | autor: medeja7
Kiss:)))
objavljeno uto, 02.10.2007 12:48 | autor: crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)
slažem se s jannom!a i nekako ti je lakše kad emocije premijestiš na papir.:))