objavljeno ned, 15.08.2010 08:01 | autor: zenta

Misli nam se isprepliču: malo je reći da smo u svojim mislima samo svoji........Ničemo i sazrijevamo poput mnogih dijeleći sudbinu napisani riječi pa ponekad ostanemo zatečeni pre tim "izlogom" kako kažeš..........jer, svi smo u neko doba imali svoj doživljaj igre.

objavljeno ned, 15.08.2010 09:21 | autor: babun

bilo bi zanimljivo pročitat tvoj intimni dnevnik od 20 -25 godine

objavljeno ned, 15.08.2010 11:49 | autor: selma

:)

objavljeno ned, 15.08.2010 12:01 | autor: uzorita

#Zenta, lijepo naspisano - istina, a doživljaj igre je stalno tu negdje čini se...
#Babi, između - rat, tuga i bol, učenje, posao, pomaganje, preživljavanje, nada.... Nema baš ništa zanimljivog
#Selma - samo post... ;}

Pozdravi svima

objavljeno ned, 15.08.2010 12:38 | autor: NightsInWhiteSatin

Pri čitanju tuđih tekstova ponekad začudi koliko se nalazim u riječima nepoznatog autora jer čini se kao da su prenesene moje misli. Polako čitanjem ulazim u naše/ svoje tajne, dijelim ih sa noći i dok čekam povratak jutra pokušavam dodirnuti zamišljene slike, kao da su stvarne i lijepo je. ))))) ti si sve rekla )))))) pozdrav za pepu ))))

objavljeno ned, 15.08.2010 15:10 | autor: pepa (Neregistriran)

White...

Cold hearted orb
That rules the night
Removes the colours
From our sight
Red is gray and
Yellow white
But we decide
Which is right
And
Which is an Illusion...

Danas, nedjelja je i nesto je vise slobodnog vremena pa je i vremena za sjetu? Plavi Leptiru, u tvojim redovima citam ponesto od redaka sto sam ti ih pisala pred par godina? Da, puno je puta proslo, podosta je tragova ostalo u prasinama vremena..vjerojatno je moje vrijeme za otici..."zazeljeh preci na susjednu, poslijednju zvijezdu", zar ne? I uvijek je pitanje sto je tamo "iza onog visoskog brda" na koje se zelimo ispeti - a opet je samo neka nova brdusina koja izaziva. Vjerovati, ne vjerovati? Sto je vjerovanje samo po sebi ako ne utvara kojom se nadomjesta cinjenica? Sto li je vjerovanje ako ne most od zelja sazdan u nadi da postoji cup zlata na kraju duge? Sto smo mi same - bez "vjeorvanja"? Bile bi tek projekcije materijalnog, oljusten i osusen ostatak, istrosen i pust ostatak onoga sto tvori misao covjeka, nagon i pogon da udemo u drugi dan, da jutro docekamo sa osmjehom i nadom...vjerovati? Da...kao kroz stihove Vere Lyyn, pjesme...http://www.youtube.com/watch?v=cHcunREYzNY..znajuci da se nece ostvariti.. Dodati vjerovanju mrvicu tuge kako bi misao o sebi bila toplija i ogrnula jace u vremenu kada se neba ospu zvijezdama? Koloplet je to sve skupa savrseno-nesavrsene prirode covjeka. Zovu to i tajnom zenskog srca? Glupost, samo smo odabrale oblik "narkotiziranja" manje vidljiv od boce ozuskog...Duljim, znam reci da "dan nije za umjetnike (?)", ovaj sigurno nije...

Budi dobro Plavi Leptiru, cuvaj se...

W... hvala na pozdravu, da citiram madam Lynn (i dodam) mozda cemo se sresti opet...draz je svih puteva da vode u nepoznato...

I da pokusam ispraviti sto sam nepozvana dosla u ovaj dom ostavljam...link
http://www.youtube.com/watch?v=gb-NdlUInT0

:)

objavljeno ned, 15.08.2010 17:39 | autor: uzorita

#Pepa, post nema veze s tobom i tvojim pisanjem! Ta ti si ti i tebi vjerujem i ako želiš otići to nema veze samnom ili ovim postom, navikla sam već da dragi ljudi nestaju. Pisan je u posve drugoj namjeri jer istina je zaključila sam neke stvari slučajno navedena i pomogla samoj sebi općenito, a sve zahvaljujuć tom famoznom izlogu koji je stvarno negdje opisan i ja sam najozbiljnije stajala noćima ispred njega i zamišljala ali to je bilo davno. No tako je sve krenulo jer ljude ispod riječi ne poznaješ, vjeruješ slovima - gledaš ih kroz to. Dakle, izlog nije izmišljen - zaista postoji i sve je kako je napisano. I fotografija je original - poslana od nekog meni. Sve je manje više kako je opisano i pomaže mi izgraditi sebe.
I nije samo vjerovanje, ovo je tek jedan od mojih zapisa, no kao i ostali pomaže na van, pomogao je - možda pomogne i drugima, mnogi se mogu pronaći jer "misli nam se isprepliću" - Zenta. Meni nije potrebno narkotiziranje, sama saniram ono malo što je potrebno da sve bude ispunjeno toplinom, možda je to teži i sporiji put ali biti će i to pod pravim nebom - jednom sigurno. I kad bude prebrisati će sve što ranije nije bilo. Znam da će biti tako, jer tamo iza brda je ono što sama poželim i na što budem spremna.
I sjeta je - umor je prevelik, a odmora nažalost nema.
#Nights, pročitati će sigurno...

objavljeno ned, 15.08.2010 18:49 | autor: pepa (Neregistriran)

Leptirice, sory za izraz "narkotiziranje", cinjenica da sam ga jako trapavo uporabila ako ga prihvacas u negativnom kontekstu. Pisana rijec obvezuje a ovaj medij ne ostavlja prostora prosudbi trenutnog dojma pod kojim se pise. Ja bih barem trebala znati da se dojam stvara naknadno - ali, k vragu, tesko da cu ikada skuhati kakvo bljutavo jelo samo zato da bi odgovaralo svima koji ga kane zaciniti po svom... :) sorry jos jednom....(trcim po pepeo...)

BY

White, procitano...budite dobro

objavljeno ned, 15.08.2010 23:26 | autor: uzorita

#Nights, Pepi je sutra rođendan i čini se da već slavi pomalo. Ona je od onih koji vole život i živi iskreno, intenzivno svaki trenutak - tako i promišlja, piše - danas je to rijetka pojava.

Uz link ostavljen za tebe:
http://www.youtube.com/watch?v=1iTvnkG4VXs
napisala je...

"Neba su jos pod zvijezdama padalicama."

Lijepo sve. Baš je divna noć vani, prikladna sutrašnjem danu.
Moji pozdravi svima :}

objavljeno pon, 16.08.2010 00:12 | autor: Garbage

Iako ne mogu isto što i djela, o i riječi imaju svoju ljepotu i svoje bogastvo, i težinu. I prelijepe su.

objavljeno pon, 16.08.2010 01:15 | autor: NightsInWhiteSatin

Zahvaljujem Pepi na divnim pjesmama svakako uvrstene u Nights In White Satin Ponoc je prosla pridruzujem se lijepim zeljama za njen rodendan Neba su jos pod zvijezdama padalicama itekako imaju smisla te rijeci tako je zadnjih par dana unatrag to izgledalo gledajuci kroz svoje oci ..u parku kamenih skulptura izvan gradskih svijetla dok smo lezali na skulpturi i promatrali nebo razbacano zvijezdama ..padale su sjajnim tragom ,,zelje nisu zeljene tada bile ..kao da je djecak u meni ostao tamo negdje na nekom drugom sretnom mjestu ne tako davnih dana...samo godina ...Kroz zvuk tisine kojom smo se ogrnuli kao nevidljivim plastom od ociju .od dusa ..tiho je rijec plovila tim mirnim morem noci ...Zazeli nesto kazala je ..Odavno vise ne zelim zelje rekao sam tihim sebicnim glasom ,,ja sam u tom nebu trazio odgovore za neka davna pitanja .za neko buduce vrijeme ispred nas za nesto cega nema vise ,sto je bilo , sto je moglo biti i sto nije ..a zapravo je sve sto sam trebao je taj odgovor Pepa ...Neba su jos uvijek pod zvijezdama padalicama .....SRETAN RODENDAN PEPA http://www.youtube.com/watch?v=dV__52qXJc0 Laku noc uzorita

objavljeno pon, 16.08.2010 11:02 | autor: inicial

svaka čast...čitajući tvoj post ulovih sebe u periodima istovjetnih razmišljanja i stavova i frustracija koji me nagnaše da se vratim na osnove poimanja različitih i jedinstvenih osobnosti i gledanja na svijet oko sebe

objavljeno pon, 16.08.2010 12:27 | autor: pepa (Neregistriran)

Hm...bilo bi neiskreno presutiti iskrenu zahvalu za rijeci koje osjecam iskrenim...(refleksija na Leptiricu i pojam vjerovanja... :) )

Zvijezde padalice..., moje zvijezde padalice, Grianán Ailigh..

Eire je zemlja prica, divnih prica koje su duboko ukorijenjene u svijesti ponosnog naroda i - ne za cudo - uvijek iz svake price postoji nesto sto mozes dodirnuti i opipati, nesto sto ima svoj oblik i masu, nesto sto u izmaglici proslosti daje poveznicu sa sadasnjoscu... Grianán Ailigh kako je izvorni naziv, ili, kako su ga nazvali oni ciji to izvorni dom nije - Grianan of Aileach.

Tvorba je to o kojoj se spore i povjesnicari i pjesnici, cinjenica je - da stoji i da joj nitko nije u mogucnosti odrediti priblizno vrijeme nastanka. Svakako, datira dobrano prije Krista, svojim temeljima zadire u doba plemena i vikinga, u postojanje kada je snaga i krv bila mjerilom i postojanja samog. Od skrte zemlje i olujnog oceana nije se zivjelo lako... ali...

Uz veceri i vatru turfa u kaminu, uz pintu piva cesto se zna zateci prica o kraljevstvima Ullaidh i Oirialla, o brijegu i na vrhu - okrugla tvrda, i danas stoji na svom mjestu zakovana u vremenu. I nije ni najmanje vazno cija je to tvrda bila jer prica kazuje da je okrugla s razloga da se u njoj nitko ne bi (gle neke povijesne krade okruglih stolova...) osjecao prvim ni poslijednjim, da nitko ne bi imao nicim izdvojeno mjesto. Kazuje predaja da je u toj tvrdi svako nekoliko vremena bilo susreta dvaju kraljevstava i - potvrde o miru medu njima. U neko doba godine sastala bi se plemena (kraljevstva) iz tog kraja (danas okolica predivnog grada Derry-ja) i zajedno docekala izlazak sunca, onaj isti sto je ponosno ugraden simbolom kruga u keltskom krizu i kojega se Eire nikada nije odrekla kao temelja svog vjerovanja u Prirodu i zivot sam.

Ovdje su noci kratke, sjever gricka od noci pa daruje danom do deset, pola jedanaest uvece... i svice rano, tek je nekoliko sati noci u ova doba. Bude li vjetra i ako bude sa sjevernog mora nebo je iskra koja bljeska milijardama treptaja, sicusne krijesnice neba na kobaltnom platnu - ogledala su u sebe (mene) samu.

Zvijezde padalice...u miru i cistoci te prastare utvrde uvijek ima neka zvijezda padalica koja te zapadne ako sjednes na obod i pustis u misli - sebe samu. Zna biti nestvarno dok dolinama vjetrovi valjaju magle a nebo se cini samo - moje. Zvijezde padalice..., sto "pozeljeti" sto vec nisam? Zdravlja, srece, novaca? Lepih Brena i Mercedesa? Mozda, netko i negdje, onaj kojemu je bilo prikraceno vidjeti sebe kako grli neba pod zvijezdama. Voljeti, mrziti? Tko je ikada "hodao sa zvijezdama" taj ne moze mrziti. Tko je ikada pokusao naci sebe sireg od tijela u kojem je - taj ne poznaje zla, ne cini ga.

I sto zeljeti? Dobro? Pa cinim ga necinjenjm zla. Biti vjernikom? Sto mi tko ima reci vise o meni samoj nego sto ja znam? Ispravljati u meni stogod? Zasto?
Ciniti od mene sto nisam i onda to na svoj nacin povijati i formirati da bih bila "podobna"? Ne hvala...U stvari, sve zelje, najbolje zelje, ono sto jedino vrijedi - sloboda - dar je koji daruju "zvijezde padalice" ako ih znas prigrliti.

Sreca? Da, apsolutna, potvrda osobnosti, potvrda puta, potvrda postojanja, potvrda trajanja, potvrda mene same pred sobom samom. I mir, nicim poklonjen, nicim trazen, od nikoga dobijen, jednostavno mir, onaj moj komadic mira i zadovoljstva sto mi pripada rodenjem i zivotom koji zivim...

Moje su se "zvijezde padalice" rodile u Jedinoj. Sada su tu u Eire, ponijela sam ih sa sobom... konacno, omnia mea mecum porto, ponoviti cu i tisuciti puta..(makar se Plavom Leptiru najeze krila od te izreke..)

Hvala na spomenu rodendana, nekako i ne slavim, imam naviku "slaviti" svaki dan koji svane. Spomenem se obicajem, spomenem se i protjupozarnim alarmom koji se zbog dima iz pecnice palio juce deset ptua..sin je "pekao" kolac za mene... hm, trebati ce ga i "pojesti"... Godine, mojih trideset i nesto sitno, necijih vise ili manje - tako je nebitno pod nebom zvijezda padalica. Tek smo trag, trag u trenutnom vremenu i - zalog, zalog nasih zivota da nas se netko spomene u vremenu kada i ako bude znao vidjeti svoje - zvijezde padalice. Rodendani su nebitni, osim - ako si Plavi Leptir.. :) i ona je lavica ali lavica mekanih sapica za razliku od mene...mene barsunasta neba i nebeske "lampice" nece prijeciti da zagrizem gdje treba...faber est suae quisque fortunae, zar ne Plavi Leptiru?

ako koga zanima storija o utvrdi:

http://en.wikipedia.org/wiki/Grianan_of_Aileach
http://www.megalithics.com/ireland/grianan/granmain.htm
http://www.youtube.com/watch?v=3pO2GTe4POI
http://www.youtube.com/watch?v=FPtFAS_lwSM
http://www.youtube.com/watch?v=nr_EE4T7Pgs
i meni zgodan filmic jer znam kako gore zna brisati vjetar...
http://www.youtube.com/watch?v=MLXML9ETKqs

Pozdrav White, hvala na zeljama, Plavi Leptiru tebi sretnih tvojih osamnaest...

http://www.youtube.com/watch?v=sfO6JpR5Ip8
ili
http://www.youtube.com/watch?v=_45W-Lq7ftw&p=68CB6D 90744E4102&playnext=1&index=15

Are you going to Scarborough fair?
Parsley, sage, rosemary and thyme
Remember me to one who lives there
He once was a true love of mine

Tell him to make me a cambric shirt
Parsley, sage, rosemary and thyme
Without no seam nor needlework
Then he'll be a true love of mine

Tell him to find me an acre of land
Parsley, sage, rosemary and thyme
Between the salt water and the sea strand
Then he'll be a true love of mine

Are you going to Scarborough fair?
Parsley, sage, rosemary and thyme
Remember me to one who lives there
He once was a true love of mine

I uz (nedopustenje) Plavog Leptira nesto sasvim osobno - za nju...
mozda ipak ima potrebe sanjati, vjerovati, mozda jos netko u tom ludom svijetu ponese plava krila leptira, mozda...

http://www.youtube.com/watch?v=2cnRXmMn2Ag

objavljeno pon, 16.08.2010 18:29 | autor: LETICIA

...hvala što si odvojila vrijeme zaviriti u moja slova. Nova sam na ovim stranicama u stalnom lutanju za pravim izlogom, no kako ti kažeš uglavnom su uređeni željama i viđenjima autora, što je apsolutno jedino moguće. Zašto onda imamo potrebu da naš izlog oni što ispred njega stanu vide, shvate, dožive. Još jednom hvala, lijep pozdrav.

objavljeno sri, 18.08.2010 00:00 | autor: lonelyrider

ti imaš svoj dragi izlog a ja svoju dragu ulicu koja me vraća u detinjstvo. Neke slike ostaju zauvek...

objavljeno sri, 18.08.2010 08:10 | autor: LETICIA

...ulazimo u virtualan svijet iz čiste komocije, jer lakše je sjesti u pidžami ispred comp i tipkati nego upitnim pogledom pregledavati ormar, donositi odluku što obući, jer, ruku na srce, žena nikada nema što obući pa uglavnom između desetak različitih stvari oblači ono od jučer, prekjučer, dan prije, pa tako naši izlozi postajemo mi ponuđeni posjetiteljima umjesto živi sugovornici u nekoj šetnji zelenilom parkova. nikako da otkrijem kako se blog uređuje, vidim upute ali za to osoba mora biti programer, pa će moj blog ostati vjerojatno tako ne dotjeran. pozdrav i hvala na dolasku.

objavljeno sri, 18.08.2010 08:33 | autor: ura

ne da mi se čitat ovolike komentare, pa ću vjerojatno ponovit ono što je većina dosad rekla:
zar ne činimo isto gotovo svi? zar ne razmišljamo na ovaj tvoj način, čitajući tuđe tekstove'
znaš, teško je danas izmislit nove osjećaje, a i nove riječi kojima bismo ih opisivali. možda su događaji različiti, ali ono što izazivaju u nama su ljubav, radost, bijes, mržnja, ljubomora... bla bla...
to znači da iste osjećaje svi doživimo u različitim dogadjanjima u našim životima. tuđa nas događanja potaknu da se sjetimo naših. i opet su osjećaji ti koji su isti. netko to umije lijepo iskazati, pa posudimo riječi da bismo svojim osjećajima dali ime. ljudski je to i svima nam se događa.

upetljah se, a tako sam jednostavne i kratke rečenice htio napisat. ništ, kopirat ću od tebe jer su tvoje odlične i poslužit se kad mi bude trebalo. ne zamjeri.

objavljeno sub, 21.08.2010 13:11 | autor: emmet

Lijepo oslikavanje zrcalnog odraza nas samih. Da zaista mislim NAS jer ono što si ti pretočila u riječi, misli su mnogih od nas.
Hvala što svoj dar nesebično dijeliš s nama, ovdje, prostoru negdje između ....