objavljeno pon, 17.09.2007 07:24 | autor: medusaa

rješenje je na pola puta, ali život je takav da je najbolje osloniti se samo na svoju snagu, žalosno ali istinito .i najlakše je podići visoke zidine oko sebe.meni ježao što sam mu se ikada otvorila jer sve je iskoristio da me povrijedi

objavljeno pon, 17.09.2007 08:41 | autor: true serendipity

pogodak u sridu s ovom temom... nekada nisam dizala zidove i nema tko to nije iskoristio. a bila sam tako uvjerena da su ljudi dobri... sad imam bedeme, tu i tamo spuštam most i dobro mi je. nisam još spremna na išta više - iako bih trebala... srednji put je uvijek najbolji (to ipak nisam rekla ja, nego još buddha i možda još mnogi prije i poslije njega). pozdrav :)))

objavljeno pon, 17.09.2007 08:55 | autor: je taime

ovo sam uzela u obzir kao jedan mali-veliki savjet za mene....hvala...post ti je kao i uvijek fenomenalan...pozzz

objavljeno pon, 17.09.2007 09:45 | autor: medeja7

...da, u potpunosti se slažem...ali mi je dugo trebalo da skinem sa sebe pečat "SNAŽNE ŽENE"...možda sam ga i sama stvorila svojim stavovima...svojim izborima...svojim "strahovima"...i dugo je trebalo mnogima da primjete da sve i nije tako kako izgleda/na drugi ili treći pogled/...Kissić:)))

objavljeno pon, 17.09.2007 11:35 | autor: janna

ponekad je tako dobar osjećaj slegnuti ramenima i čekati da netko "snažniji i pametniji" riješi cijelu stvar....:)

objavljeno pon, 17.09.2007 12:15 | autor: nevina_suza

definitivno dobra tema..slažem se da je rješenje na pola puta..ja osobno ne volim ljude koji se stalno žale na nešto,prenemažu se..a isto tako me živcira što svi misle kako mi je super u životu,kao "uvijek si nasmijana"..puno puta sam se opekla,jer sam previše iskrena,zato sada stojm iza toga da ne treba sve reći..da ne treba biti previše iskren..pozz :)

objavljeno pon, 17.09.2007 12:18 | autor: selma

:)

objavljeno pon, 17.09.2007 13:51 | autor: ashtray_girl

izgleda da je taj Aristotel ipak bil na pragu nečega :D

objavljeno pon, 17.09.2007 15:51 | autor: shiza

ponekad nije lako osloboditi se oklopa... ali definitvno nije nemoguće... p.s. kao da si govorila o mojoj profesorici iz biologije ;)

objavljeno pon, 17.09.2007 17:57 | autor: Go!

gle, i ti koji su uvijek čvrsti i jaki i kojima nikada ništa nije teško nekada, u jednom trenutku se slome. pretpostavljam kada su sami i kada ih nitko ne vidi.

objavljeno pon, 17.09.2007 23:53 | autor: natuknica

@ Medusaa, slažem se da je najpouzdanije osloniti se na sebe, kad čovjek previše očekuje, lako se i razočara. Nastojim ne imati previše očekivanja prema drugima, makar postoji neka ljestvica, od nekih ljudi treba i očekivati. Ipak mislim da ne treba dizati zidine oko sebe. Neki ih ljudi definitivno zaslužuju, ali sebi uskraćujemo mnogo dižući ih prema svima. @ Janna, definitivno. Takvim ljudima je puno lakše u životu. Ali oni koji to ne znaju raditi vjerojatno znaju zašto su tako odlučili. Nisi li baš ti imala jednu pjesmu na tu temu? Morala bim malo istražiti. ;) @ Nevina suza, ima jedna izreka u firmi gdje radim - kad bi moje ime zamjenili Natuknicom, onda bi to bilo "Eh, lako je Natuknici!" ;) Ako ti je to neka utjeha. :) @ Ashtray girl, ne znam na što si točno mislila, ali budući da mi se Aristotel i peripatetici sviđaju, nemam ništa protiv. ;) @ Go!, upravo njima pričam. Nek se malo raspuste pa će se teže slomiti. :)

objavljeno uto, 18.09.2007 10:12 | autor: matea775

iskreno, i ja sam takva osoba, jako osjećajna i vjerujem lako ljudima, ali jednostavno to nikada ne pokazujem, uvijek sve znam, mada možda i neznam, ali nema veze, užasno sam tvrdoglava i ne volim biti mekušac koji stalno nešto treba,stalno se trudim i mučim za sebe i mislim da u tome nema ničeg lošeg. stvarno. ljudi koji su se potrudili upoznati, znam da im stvarno mogu vjerovati, a oni koji imaju takvo mišljenje o meni da sam uobražena i uvjek sve znam, i nisu se potrudili upoznati me onakvu kakva stvarno jesam, takvi mi ni netrebaju u životu. ali oni koji me poznaju, u njihovu društvu sam opuštena i mogu biti svoja...velika pusa....pozdrav....

objavljeno uto, 18.09.2007 11:26 | autor: observer

:D Slažem se. Fasada i maska koju nosimo da prekrijemo emocije može nam uvelike pomoći da nas se ne povrijedi.(ali kad tad,iznutra se počnemo lomiti)

objavljeno uto, 18.09.2007 11:45 | autor: bungula

da natuknica, kao uvijek pogađaš točno u metu!...kada sam životu kao bolu i radosti, suzama i smjehu, snagi i slabosti...(sve ima svoj čas) postala sam općenito zadovoljnija i mekša...više iskreno svoja...pozdrav

objavljeno uto, 18.09.2007 12:39 | autor: deelite

Ljudi se boje pokazati samo zbog onih koji se hrane tuđom slabosti. Kada ne bi bilo takvih, koji se ismijavaju tuđim slabostima, koji jedva čekaju da netko pokaže da ne zna ili ne može, svijet bi možda bio ljepši. Ne smatram se sveznajućim, jer znam da ne znam gotovo ništa. Ono što znam je tako mizerno u usporedbi s onim što ne znam. Ali uvijek se trudim pitati, ne bojim se pokazati da nešto ne znam, pa čak i ako će mi se netko smijati zbog toga. Jer takve osobe uopće nisu vrijedne moje pažnje a još manje da se zbog inih uzrujavam. Kada bi ljudi znali da ih nitko ne može povrijediti osim njih samih, možda bi bili slobodniji. Možda bi disali punim plućima. Ako te netko ismijava, smij se zajedno s njim i on-a će se zamisliti. Vratiti ćeš energiju koju je ta osoba željela tebi oduzeti. Zaboljeti će ju više nego da budeš povrijeđen-a. Ali ne da glumiš, ne da se pretvaraš da si nešto što nisi. Već da te stvarno takvi ne diraju ni 5%. Tada možeš smjelo hodati visoko uzdignute glave i priznati svakome da ne znaš igrati Tetris i da ti to ne predstavlja problem u životu. Ljudi koji su iskompleksirani i osjećaju se manje vrijednima, trebaju žrtve kojima će se smijati kako bi oni ispali veliki. Stoga se nikada ne bojte onih koji vas ismijavaju. Smijte se s njima, jer njih ne vrijedi ni žaliti a kamoli bilo što drugo.

objavljeno uto, 18.09.2007 14:01 | autor: natuknica

Deelite, htjela sam ti napisati da ne možeš utjecati na to kako će se drugi ponašati, možeš utjecati samo na sebe. Ali ti si to stvarno odlično napisao, upravo onako kako i ja mislim. :)

objavljeno uto, 18.09.2007 15:56 | autor: žeky

svi imamo svoje slabosti i bojimo se da ih netko ne otkrije jer će tako znati kako nas skrozt otkriti.

objavljeno uto, 18.09.2007 22:09 | autor: -GAGA-

Zaista predivno napisano! koliko ja imam "ahilovih peta" ne želim ni sam znati ali uvek zauzimam stav-" ti si otac, ti si muž, moraš biti jak"-i kad puknem sednem u svoj ćošak i ćutim celo poslepodne i veče, ili odem tati na grob i isplačem se kao kišna godina! Lepo mi spavaj!!!