objavljeno pet, 21.03.2008 10:10 | autor: inicial

Izvrstan post natuknice...obilje istine i to one realne, prizemne. Osobno, ja ne držim do kalendarske, odnosno ckvenom dogmom određene korizme od 40 dana , nego 365 dana kao što si i sama jako lijepo rekla: "...prvi korak u životu trebao biti prihvaćanje one pokore koju nam nosi svakodnevnica." A onda je i život svrsishodniji i lekcije se lakše uče i pamte ;))

objavljeno pet, 21.03.2008 12:32 | autor: provincijalka8

Dobar ti dan želim....oduševio me tvoj post na temu korizme i pokore....i jako se slažem sa tobom...što u životu čovjeka znači 40 dana u odnosu na cijelu godinu,kada griješimo u životu i ne razmišljajući o tome....mislim da grijehe koje činimo ne možem "izbrisati " za 40 dana korizme....oni su jednostavno u nama i treba se sa njima suočavati svaki dan.Želim ti sretan Uskrs.Pozzzz

objavljeno pet, 21.03.2008 12:41 | autor: lana20

slažem se! svaki dan se treba truditi biti pošten. meni je malo glupo to odricanje. strpala bih to u isti koš kao i valentinovo, sve sveti, itd. nemam ništa protiv, ali osoba koje nisu s nama ne bi trebali štovati jedan dan u godini. slaviti ljubav ne bi trebali slaviti jedan dan u godini. a truditi se bolja osoba samo u korizmi ili oko božića. zašto ne bismo zaboravili te vremenske okove? ne sputavaju li oni ljudsku slobodu? budi svaki dan ono što jesi, a na određeni vremenski period! ugodan ostatak prvog dana proljeća ti želim! kiss :)

objavljeno pet, 21.03.2008 12:42 | autor: lana20

oh sorry, nakupilo se tipfelera. bežična tipkovnica, a slabe baterije :D

objavljeno pet, 21.03.2008 13:57 | autor: 5rauros

Nisam sigurna da sam u potpunosti razumijela tekst .... Pročitat ću ga još jedanput, pa ću onda reći da li se slažem ili ne ....

objavljeno pet, 21.03.2008 13:59 | autor: true serendipity

sla
em se s lanom. isto tako nisam pobornik pokore - nema potrebe sam sebe kažnjavati jer te život sam kazni :))) kiss :*

objavljeno pet, 21.03.2008 14:07 | autor: 5rauros

Ja se slažem sa true serendipity - nema potrebe sam sebe kažnjavati jer te život sam kazni. To je oduvijek tako i zauvijek će biti tako. Jedino što mi možemo je naučiti kako stvari koje ne možemo promijeniti, na najlakši način jednostavno prihvatimo, a za mene je to najteži doi života.

objavljeno pet, 21.03.2008 14:33 | autor: Zenzena

Eh, Natunkice... mogla bih od riječi do riječi potpisati ovaj post. Nisam sigurna borimo li se sa istom stvari - ali to i nije važno... važno jest da je prvi korak u životu prihvatiti ga i dostojanstveno nositi - po mogućnosti veselo, zahvalno i sretno. Po meni je to pokora kakva treba bit - ako svima nabijaš na nos kako ti je teško, kako podnosiš ovo i ono - džaba i tebi i drugima. Ali pokazati snagu i biti hrabar - to je već nešto što i na ovozemljaskoj i onozemljskoj ravni donosi dobro i nama i drugima.
Što se tiče mudrosti razlikovanja između onoga što treba mijenjati, a što prihvatiti - i ja sam tu slaba, i radije bih nebo i zemlju okrenula nego se pomirila s nečim što mi ne izgleda idealno....

I da komentiram - naravno da je svih 365 dana za puni život, ali mislim da su ovi dani i liturgijski kalendar dobri jer nas vode kroz razne faze, uče nas o različitim nivoima ljudskog iskustva - previše je to za odjednom. Nismo tak pametni :)))))

objavljeno pet, 21.03.2008 15:06 | autor: medeja7

potpisujem...ti to znaš tako dobro izreći...Hvala.Kiss:)))

objavljeno pet, 21.03.2008 15:09 | autor: petricaa

ej..nemam što komentirati..osim: SLAŽEM SE! :)

objavljeno pet, 21.03.2008 17:38 | autor: siscanin

Treba ponekad tražiti iskupljenje a vrijeme pokore je idealno za to!

objavljeno pet, 21.03.2008 17:49 | autor: vasiona

Pokora nam je ovakav da oprostiš jeben život. Mislim da nam kler nabija osjećaj krivice i tjera nas na post i razne pokore. Ja jednom trjedno, obično petkom sam na kruhu i vodi. ne zbog vjere ili pokore nego zato što želim očistiti organizam, u biti zato je taj post i nermrs i izmišljen. a ne zbog neakvih šta ti ja znam

objavljeno pet, 21.03.2008 23:34 | autor: mladi luk

Slab sam ja u ovim temama, ali mi jezanimljivo primijetiti kako ljudi prihvaćaju činjenicu da su griješni i onda traje taj period pokore koji se svjesnoprekida jednog trenutka i opet se počinje s grešnim životom koji traje do nove pokore, posta, nemrsa ili kako god se to zove. I taj period čišćenja je uvijek kraći od perioda kad griješimo. Međutim, obrnuto je u stvarnosti; kad zaflekamo majicu ili tepih treba nam puno više vremena za čišćenje nego što nam je trebalo da uneredimo nešto. Opa, istekla je moja minuta, sad je sljedeći bloger na redu. Hvala na pažnji :).

objavljeno sub, 22.03.2008 08:48 | autor: Teta Dany

jako dobar post, slazem se sa svime osim sa :
"Pokora je nekakva žrtva koju prihvaćamo ili biramo kako bismo postigli oproštenje grijeha. Grijeh je pak ono čime škodimo ljudima oko sebe ili sebi samima."
Smatram se sa oproštenje grijeha postiže ISKLJUČIVO vjerom u oproštenje grijeha koje nudi Isus Krist. Dakle, smatram da oprost trebamo samo PRIHVATITI i da je stvar gotova i riješena jednom zauvijek.
Kada je Isus opraštao nije rekao: Odi se sada kazni se za svoje grijehe i bit će ti oprosteno. Nego: vjera te tvoja spasila. Idi i ne grijesi vise. Ova druge recenica govori potrebi obracenja-metanoje. Nigdje u Bibliji se NITI JEDNOM ne spominje riječ pokora. Nju su ljudi izmislili da bi svojim snagama pokusali svoju NEVJERU u oproštenje grijeha nekako smanjiti jer NE MOGU VJEROVATI da im je samo tako, besplatno, jednom zauvijek, sve oprosteno u Isusu Kristu. Pozdrav :)

objavljeno sub, 22.03.2008 15:04 | autor: helaylh

"Ajmo prvo prihvatiti život takvim kakav je!"lako reći,teže za učiniti....;))
dobar Vam je ovaj post!i like it :))

objavljeno sub, 22.03.2008 15:44 | autor: dezire33

Natuknice...
Tko radi taj i griješi
Oprosti mu....
Ne grdi ga već utješi!!!
Sretan Uskrs!

Pozdrav!

objavljeno sub, 22.03.2008 17:44 | autor: lovkinja

Nisam vjernik ni vjernica, pa se malo ne snalazim, ali svakako mi je poznato da katolička religija inzistira na grijehu i pokori. To je crkvi bilo potrebno, kako bi inače držala vjernike u pokornosti? To je potrebno i svakoj svjetovnoj vlasti, mada danas ima druge instrumente, prvenstveno ekonomske prirode ,da postigne isti rezultat samo što današnji mali čovjek nema osjećej krivnje nego osjećaj zaduženosti :)))

objavljeno sub, 22.03.2008 22:32 | autor: ptica selica

sretan Uskrs.....pružimo rame i utjehu onome koji ne misli kao mi...:::))

objavljeno sub, 22.03.2008 23:40 | autor: gospar

Sretan Uskrs tebi i tvojim najmilijima!!

objavljeno sub, 22.03.2008 23:41 | autor: uzorita

Sretan Uskrs tebi i tvojima želim. Nema pokore, najveća pokora je spoznaja počinjenog grijeha. Treba živjeti s time.

objavljeno ned, 23.03.2008 00:22 | autor: natuknica

Oh, rado bih sad ulazila u razne rasprave, ali neću. Ne mislim da pišem tekstove koje mogu razumjeti samo vjernici i mislim da sam dosta slikovito opisala kako ja mislim da su nastale neke stvari u životu. Mislim da ne možemo očekivati da nam prijatelj kojeg smo povrijedili oprosti samo zato što je Isus umro na križu, a da mu istovremeno ne pokažemo koliko nam je žao što smo ga povrijedili.

A što se određenih perioda u godini tiče, i međunarodnih dana ovoga ili onoga... Da, savršen čovjek živi svakoga dana i Božić, i korizmu, i Uskrs, i međunarodni Dan žena, i međunarodni Dan voda, i Valentinovo itd. itd. No tko je savršen? Zato su ti dani izmišljeni, da nas podsjećaju o čemu je sve dobro voditi računa. :)

Luče, tvoja usporedba s mrljama na majci je, po običaju, sjajna! :)

objavljeno sri, 26.03.2008 15:18 | autor: Viktorija2

Pažljivo sam pročitala sve postove, ali još uvijek ne razumijem što za nas kršćane raznih konfesija znači Isusova usporedba na pitanje posta: Novo vino u stare mjehove, nova zakrpa na staru haljinu, i kada jest a kada nije zaručnik sa svatovima?
Da li je to nešto na što svatko mora sam tražiti odgovor, jer nitko za ostale ne može sa sigurnošću odgovoriti?
Kako se anoreksija u sve to uklapa? Zašto je Isusa duh odveo u pustinju da posti
kad je on bio svetac nad svecima, i nikakva pokora zbog grijeha nije mu bila potrebna?

objavljeno čet, 27.03.2008 01:17 | autor: natuknica

Ooooooooh, Viktorija, divno te je gledati! Sve propituješ. Kako je to dobro! Samo ne znam odakle ti pomisao da bi na mom blogu mogla naći odgovore na sva svoja pitanja? I ja sam čovjek, i ja imam pitanja na koja nemam odgovore. ;)
Podsjetila si me na problem s konzultacijama na fakultetu. Kad ništa ne znaš, nema svrhe ići na konzultacije jer niti ne znaš što bi pitala profesora. Ali što bolje naučiš gradivo, to teža pitanja postavljaš profesoru. Samo što ja nisam profesor. Ali, dobro, možda mogu biti demonstrator. ;)

Novo vino u stare mjehove i zakrpa na haljinu.
Opet moram reći: kako lijepo pitanje! O tome bi se moglo jako dugo meditirati.
Kad gledaš bez prenesenog značenja, stvari su vrlo jednostavne: novo (mlado) bi vino svojim vrenjem moglo pokidati stare i istrošene mjehove. A Duh je doista onaj koji vrije u nama. I kada stavimo zakrpu od neupotrebljavanog platna na staru i istrošenu haljinu, onda ta zakrpa vuče oslabljenu robu oko sebe i radi novu poderotinu.
Ono što bih ovdje željela naglasiti je da je naš život prepun takvih simbola u razno raznim sitnicama koje nas okružuju. Svaki pjev ptičice u susjedstvu, svaki tanjur koji se razbije, baš sve što se oko nas događa je neka poruka od Gospodina. Tko ima uši neka čuje i tko ima oči neka vidi. Što više gledaš oko sebe, a ti očito puno gledaš, to ćeš više pronaći poruka i savjeta za svoj život.
I sad, nazad na izreku. Kako JA TO VIDIM, MISLIM da se želi reći da tamo gdje dolazi Duh Sveti ne mogu ostati stare navike. Dok se držimo starih navika i običaja, ne damo Duhu da uđe u nas. Odnosno, ako Boga koristimo samo kao zakrpu, a ne uzmemo Ga kao cijelu novu haljinu, nećemo postati Novi ljudi, već samo još više ranjeni.
Što to znači u praksi? Teško je reći. Moglo bi se protumačiti kako nas čokoladni zečevi, ukrašavanje jaja ili kićenje bora zapravo udaljavaju od Boga. Jer to su razni poganski običaji koje su razni narodi ponijeli sa sobom zajedno u kršćanstvo. No ja mislim da su puno važnije neke druge navike, poput osuđivanja drugih ljudi, poput prigovaranja, kojih bismo se trebali osloboditi. Baš te navike, sve ono što nam ne da da se u potpunosti prepustimo Bogu, mislim da bi se o tome dalo raspravljati i razmišljati u nedogled. I nabrajati. I to je zapravo vjerojatno posao za cijeli život.
Koji je ono mudar čovjek stavio na vrata rečenicu - pokucajte samo ako ste se riješili svih predrasuda? I nitko mu više nije pokucao na vrata.

Anoreksija.
Kažu da je anoreksija želja da se potpuno kontrolira svoje vlastito tijelo. Ovo je jako zanimljivo pitanje.
U postu o postu i nemrsu, uopće nisam spominjala pokoru kao razlog. Zapravo, post neki koriste kao pokoru, a neki kao jačanje duha. Kada se post uzima kao pokora, to svakako nema nikakve veze s anoreksijom. To je želja da se suučestvuje u muci Kristovoj, da se postane sličniji Bogu na čiju smo sliku i priliku stvoreni. To je želja da se svojom žrtvom doprinese boljem svijetu.
Kada se posti radi jačanja duha, to je već želja da se ne robuje tjelesnim potrebama, odnosno da se pokori svoje vlastito tijelo. Tu se već mogu vršiti usporedbe s anoreksijom.
Općenito, uslijed gladi, ljudi lakše postaju nervozni. Kažu da je prije svakog dogovora poželjno dobro se najesti jer tada ljudi lakše pristaju na kompromise. Pa nije ni čudo da se uvriježio običaj da se razni dogovori sklapaju uz gozbe. Na pun želudac sve izgleda manje strašno.
E, kad post iz nas izvlači naše loše strane, onda on nije dobar. I mnogi će ti u tom slučaju predložiti da odabereš neku drugu žrtvu i da ne postiš. Ako uspiješ postiti, a da pri tom sačuvaš dobru narav, ili tako da primijetiš te svoje mane koje uz post izlaze na vidjelo pa ih pokušaš savladati, onda je to koristan post.
MOJE UVJERENJE je da Isus nije otišao u pustinju zato da bi vršio pokoru. Otišao je moliti se prije početka svoga javnog nastupa. MISLIM da je postio zato da bi bolje postigao jedinstvo s Ocem i Duhom.

Mislim da je ključna razlika između anoreksije i Isusovog posta u napastima s kojima Mu dolazi đavao na kraju:
1. Pretvori kamenje u kruh! - zapravo mu kaže: zadovolji svoje tjelesne potrebe! One su najvažnije. (meni je to isto kao kad ljudi kažu da je zdravlje najvažnije) A Isus mu na to odgovara: ne, nisu najvažnije tjelesne potrebe. Najvažnije su potrebe duše. Tijelo ništa ne znači ako duša ne živi. (anoreksičari uopće ne razmišljaju o potrebama svoje duše)
2. Baci se s litice i Otac će poslati svoje anđele da te spase! - to je jedna velika napast za mnoge vjernike. Toliko se puta osvjedoče da Bog pazi na njih da pomisle da oni sami više uopće ne moraju paziti. Da, Gospodin nas čuva, ali nerazumnim ponašanjem nećemo širiti Njegovo kraljevstvo. Zato Isus kaže: Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga. Ovo mi se čini inače teškim mjestom - kako ćemo znati gdje je ta granica između radosnog propovijedanja Božje Riječi i iskušavanja Gospodina? Tu ti ne mogu dati nikakav precizan odgovor. (i opet, anoreksičari ovdje prelaze tu granicu i svjesno uništavaju svoje zdravlje)
3. Evo ti sva kraljevstva svijeta. Ti ćeš vladati njima, ali ja ću vladati tobom. - moć. Mislim da je to najveća napast ljudskog roda. Želja za moći je natjerala Adama i Evu da kušaju jabuku. Sami smo svakodnevno svjedoci što moć napravi od najobičnijih ljudi. Mnoštvo literarnih djela piše o tome kako moć može izvitoperiti ljudsku dušu. No svatko tko popusti pod napašću moći, zapravo sebe stavlja u ruke đavlu. Moć je ono što je dovelo i do svakog raskola Crkve u povijesti do sada. Velika napast. Isus odgovara: Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinome služi. Mnogi razboriti ljudi, svjesni napasti, niti ne prihvaćaju pozicije koje im donose moć. Jaaaaaaaaaako je malo onih koji su uspjeli odoljeti napasti moći i biti na nekom vodećem položaju, a istovremeno služiti samo Gospodinu. I tu mislim da je ono što razlikuje anoreksiju od posta. Anoreksija je želja za moći. Pa kad se ne može imati moć nad drugima, onda barem nad svojim vlastitim tijelom. Osjećaj moći nad samim sobom, te ljude tjera dalje u izgladnjivanje, a ne želja za žrtvom.

Viktorija, želim ti zahvaliti što si mi uletila u život. Kada sam pročitala tvoja pitanja, nisam pojma imala što bih ti odgovorila. Ali kako sam počela pisati, tako su mi i ovi odgovori stizali, Ne znam hoće li oni tebi išta koristiti, ali meni su svakako došli kao pouka. I zato ti hvala.

Trebam li sada pregledavati i ranije postove u potrazi za tvojim pitanjima ili si komentirala samo na ovaj i onaj o Marsu?

objavljeno čet, 27.03.2008 15:06 | autor: Viktorija2

Draga Natuknice!
Hvala ti na iscrpnom odgovoru. Studij je davno iza mene, i nije bio uspješan možda upravo za to što sam previše pitala i tražila. Nadam sa da ćemo dobro surađivati, možda za studij života nije nikada prekasno.

objavljeno čet, 27.03.2008 15:44 | autor: natuknica

Mislim da studij života nikad ne prestaje... :)