objavljeno sri, 30.07.2008 00:00 | autor: Morfej

„Koliko potrošenih priča, pune ulice papira pokidanih istina; snovima trošili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo šutjeli. Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži ja ne prolazim; tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha neće jutro potkupiti... A vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni...“ (Laufer – Govorim u snu)

objavljeno pet, 01.08.2008 05:34 | autor: fosfor

Potpuno sam zaboravio kako L. imaju super stvari; sad ću si baš potražiti još neke, kad već ne mogu spavati pa da si nešto dobro zavrtim... A bit će ovo još jedan pakleni dan, doduše još je mirno, netom je ugašena javna rasveta, ali osjetim to... ubija me nadglasavanje zrikavaca u žbunju asfalta dolje ispod prozora, ali miris praznog grada me i dalje oduševljava, onako je gorak a svjež, grize za oči i tako te potiće na... na nešto. Ovo je u biti poticajno vrijeme, nije ni dan, niti noć, baš negdje između svake primisli. I čuo sam da će danas biti djelomično vidljiva pomrčina sunca, ali neću gledati. Draže mi je ovo noćno poigravanje sa tamom i izazivanje ponovnog besmislenog okreta zemlje dovoljnog za prvi traćak krvave zore.