objavljeno čet, 21.07.2005 20:04 | autor: Seraphim

I u trenutku kada je smrt krenula kucati na njena vrata, volja za životom se vratila. Iako sam siguran da si došla do kraja knjige, ne želim spoilati, samo ću reći da se sjetiš kako knjiga završava. A, opet... Coelho je vječiti optimista.

objavljeno čet, 21.07.2005 21:10 | autor: h-man

Glupo bi bilo da kažem da znam kako se osjećaš, ali znam da ponekad (pogotovo u zadnje vrijeme)razmišljam poput tebe. Jednostavno u ničemu ne vidim smisao i nemam volje za ničim. Pogotovo kad vidim da se cijeli život i sve ono što si gradio sruši u sekundi poput kule od karata. Pozdrav

objavljeno pet, 22.07.2005 19:13 | autor: miach*

seraphim:naravno da sam došla do kraja knjige...i čini mi se kako je samo rečenica 'svijest o smrti potiče nas da i dalje živimo'(ili sl.) od dr. Igora potpuno točna...vjerojatno me ta svijest iskreno tjera da živim.

objavljeno pet, 22.07.2005 19:16 | autor: miach*

h-man,vjerujem ti...bilo bi sebično misliti kako si u svemu sam i kako sve proživljavaš sam...na tvoju posljednju rečenicu sam jednom imala i post i još uvijek ne znam kako se izvući iz toga...valjda sve prolazi s vremenom-čekanje je ono što ubija...