objavljeno sub, 01.09.2007 08:02 | autor: -GAGA-

Dobro jutro ti želim i prijatan dan! Lepo si ovo napisala i mnogi bi trebalo to da pročitaju, bilo bi idealno ovaj post staviti na naslovnicu, a ko će da ga komentira nek izvoli: potpuno si u pravu i to do svake reči, veruj mi znam iz ličnog iskustva, obično veliki i snažni ljudi su i velike dobrice-normalno do određene granice, iza toga... da ih sam Bog sačuva ili te neke od njih.Nego, oni puni kojekakvih kompleksa, obično su oni nasilni, jer na taj način kompenziraju sve te svoje frustracije, a nasilni su dotle-kako i sama kažeš-dok im zube ne pokažeš. (hvala na lepim rečima u komentaru!) VELIKI POZDRAV!

objavljeno sub, 01.09.2007 08:33 | autor: feba

Poznajem ženu čijeg su sina su u školi fizički maltretirali i kada je povedena rasprava u školi oko toga ispalo je da je to dječja igra. Taj dečko koji ga je tukao imao je dobru zaštitu od strane svojih roditelja. Problem je što danas roditelji nemaju mjeru pa kako će onda djeca. Ako otac u svakoj prepirci diže ruke, vadi oružje... kako možemo očekivati da će sin ili kćer rješavati probleme drugačije...

objavljeno sub, 01.09.2007 08:50 | autor: ani

Ako ćemo o nasilju među djecom,ima ga već i u vrtićima,...Moje najstarije dijete kreće u 1.razred,i vjerujte,frka mi je samo takva..Čujem razne priče,čitam po novinama o nasilju među djecom u školama...joj,ne znam,ne znam..Prestrašne stvari nam se događaju.Ne sjećam se u svoje vrijeme,da se dešavalo što se dešava danas...Mislim da smo se puno bezbrižnije igrali i odrastali...pozz:-)

objavljeno sub, 01.09.2007 09:23 | autor: Covet

Nasilje se širi kao zaraza. Mislim da sve kreće iz obitelji. Možda bubamarci pomognu. :-)

objavljeno sub, 01.09.2007 13:24 | autor: medeja7

...Bumbar i bubamara...sjetila sam se te pjesmice...i znaš, uvijek uspiješ spojiti, neizgled, nespojivo...dobro kaže dragi Gaga...na naslovnicu...Kiss:)))

objavljeno sub, 01.09.2007 13:59 | autor: crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)

...i ja se sjećam pjesmice...što se tiče nasilja u školi ,moje mišljenje je da roditelji imaju povelik utjecaj na to.jer sve kreće od kućnog odgoja,šta ne?pozdrav

objavljeno sub, 01.09.2007 15:17 | autor: shiza

da, treba probati, a ne odmah dignuti ruke... :)

objavljeno sub, 01.09.2007 15:24 | autor: malisa (Neregistriran) (Neregistriran)

hahahaha super pjesmica nikad do sad ju nisam cuo. jako je dobro slozena heheheheheh bas mi se svidja

objavljeno sub, 01.09.2007 17:51 | autor: Malisa (Neregistriran) (Neregistriran)

Svim ljubiteljima pjesmica za djecu mali Vicko Dobric otvorio novi blog na blogeru samo sa pjesmicama za djecu. Tko pozeli nek' navrati... I nece se pokajati... Pjesmice su za vas nove... Lalalend se taj blog zove... lalalend.blog.hr

objavljeno sub, 01.09.2007 18:43 | autor: true serendipity

nasilje je uistinu veliki problem i teško je protiv njega. oni koji žele nemaju kako, a oni koji imaju kako nemaju snage ili želje... često i oni što se suprotstave stradaju ali da, bolje je ipak suprotstaviti se neg trpjeti cijeli život... pozdrav

objavljeno ned, 02.09.2007 03:41 | autor: žeky

nasilje nikad nije način a maloj djeci je najteže jer ne poznaju način kako se suprostaviti tome.

objavljeno ned, 02.09.2007 10:50 | autor: bungula

divan post...nježan dječiji, zaigrani svijet iznad kojeg se često nadviju tamni oblaci kompleksa, zavisti, udaraca...kada tvoje gledište: "Nemaš pravo nije u redu to što radiš..." je ono pravo,najpoštenije, do sebe i drugoga, ali za njega svako dijete na svoj način mora izrasti iz svoje vlastite slabosti. To je stav kojeg djeca slabići, kao što sam bila sama, moraju nadrasti...Sve si rekla! Za jedne, druge i treće...

objavljeno ned, 02.09.2007 12:26 | autor: vigga

ide da ,lijep pozdrav!

objavljeno ned, 02.09.2007 16:04 | autor: Angy

To nasilje na ?elost danas ga je previ?e i to je jako ?alosno...lijepo si napisala onu rečenicu ?Nema? pravo. Nije u redu to ?to radi?. Ja tebi ne mogu ili ne ću uzvratiti na isti način, ali ti svejedno ne dozvoljavam da vr?i? nasilje nada mnom.? to je doista hrabro i trebali bi se suprostaviti svakom nasilniku...no ponekad nas je strah jer ne znamo ?to nas očekuje jer ima svakih manijaka koji nas mogu ozljediti...ovaj članak trebali bi mnogi pročitati i tako mo?da bi mogli korak po korak slo?iti se i ne?to poduzeti jer svakim danom sve je vi?e dijece,?ena,starih ljudi i sl sklonu nasilju....Odlična poruka i tema koju si danas napisala...

objavljeno ned, 02.09.2007 16:48 | autor: nadzic

Evo, samo da pozdravim! Zanimljivo razmatranje! Još uvijek nemam djecu... pa je teže nešto konkretno izreči

objavljeno ned, 02.09.2007 19:09 | autor: Posjetiteljica (Neregistriran) (Neregistriran)

Mene su maltretirali cijelu osnovnu i srednju školu.Kad god bi im se suprostavila,bili su još gori.Nikad se nisam htjela spuštat na njihovu razinu,uvijek sam pokušavala uspostaviti neku normalnu komunikaciju s njima,ali mrzili su me još više jer su smatrali da mislim da sam bolja od njih.Mama mi je nekoliko puta dolazila razgovarati s razrednicom,na kraju i s ravnateljem.Cure su dobile ukore,ali ni to nije pomoglo.Sama škola mi nikad nije bila problem,ali školovanje će mi uvijek ostati u lošem sjećanju.Na satu psihologije psihologinja je prozvala mene i najgoru od njih da ustanemo i rekla joj da mi slobodno kaže sve što misli o meni.Stajala sam tako dok je Ona pred cijelim razredom nabrajala razloge zašto me mrzi,smetalo joj je što uopće postojim,iako joj nikad nisam napravila ništa nažao.Nadala sam se da ću dobiti priliku da se 'branim',međutim psihologinja je samo rekla "Tiho,pusti je da govori.".Pričekala sam da završi,ponovno pokušavajući nešto reći,ali gospoja psihićka me nanovo ušutkala.I njoj je netko dao diplomu.Strava.Tad mi je bili jasno zašto neki klinci upadnu u školu s pištoljima,da sam ga imala mislim da mi ne bi bio problem upotrijebiti ga.Trpila sam godine i godine psihičkog zlostavljanja (a jednom prilikom su me i gurnuli niz stepenice,drugi put su me dvije cure u razredu stjerale u kut i počele me svlačit i hvatat,pustile su me tek kad sam ih izudarala nogama),sve samo zato što nisam bila divlje i neodgojeno dijete poput većine njih.Jednom sam prilikom napisala i oproštajno pismo,život u školi mi je postao nemoguć,zatvorila sam se u kupatilo i smišljala način kako da se ubijem.Da nije bilo moje mame,vjerujem da bi to bila i učinila.Zato danas pokušavam pomoći svoj djeci koja prolaze slične stvari,kojoj su vršnjaci iz puke zabave ili hira od škole napravili pakao.Ne želim da djeca idu svakog dana u školu s osjećajem kao da idu na vlastito smaknuće.Većina ljudi misli da ta tzv."podbadanja" nisu ništa ozbiljno,samo zato što ne ostavljaju modrice,slomljene kosti i ožiljke.BULING NIJE DJEČJA IGRA,te su rane i bolnije od bilo kakvog udarca.A ožiljci ostaju zauvijek.

objavljeno pon, 03.09.2007 10:41 | autor: ani

Draga posjetiteljice,nemoj ostat neregistrirana,a natuknica,oprosti što koristim tvoje stranice,kako bi samo prokomentirala ovaj tekst iznad...naježila sam se i vjeruj mi,zaplakala..jer ne mogu vjerovat da netko nosi takve traume,iz doba za koje kažemo kažemo da je to najljepše vrijeme koje bi trebali svi od nas proživljavati na najbolji mogući način...Ja osobno nemam nikakvo loše iskustvo niti iz osnovne,niti iz srednje škole...osim što nas je rat svih pogodio.Pitam se,kuda ovo sve vodi,i uopće,Bože što nam se to dešava...I ti ožiljci,moraju izbljediti..pozdrav

objavljeno sri, 30.01.2008 13:02 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Potpuno se slažem sa neregistriranom. Momentalno se nalazim u situaciji kada moram pomoći svome djetetu da prebrodi teške dane u školi. Ide u 5. razred i sustavno je svaki dan na meti "loših" učenika a ja svaki dan moram naći riječi kojima ću mu pomoći da nađe snage za odlazak u školu gdje zna što ga čeka.Nadam se da ćemo zajedno uspjeti.

objavljeno sri, 16.07.2008 13:15 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Radim u školi. Gimnaziji, ako se to može uopće nazvati tako. Bilo je nekoliko slučajeva bullynga, ali ravnatelj, pedagogica i psihologica uvijek su nalazili načina da se izgrednici opravdaju. To je zato jer su i sami nasilne osobe, provode bobbing nad zaposlenicima. Obavijestila sam o svemu Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Poslali su inspekciju meni. Za sve je krivo Ministarstvo, koje ne nalazi načina da smijeni ravnatelje i pedagoge koji potiču nasilje i omalovažavaju one koji žele mir i dobro. Primjerice, u našoj školi, učenica koja je napala i pretukla drugu učenicu, iščupala joj pramen kose, ne samo da nije kažnjena, osim ukorom koji nigdje nije službeno zabilježen (u svjedodžbi joj nije sniženo vladanje), dakle ta nasilna učenica dobila je za nagradu slobodne dane da ide u posjetu u inozemstvo svojim rođacima u vrijeme trajanja nastave. Dobila je sedam radnih dana nagrade! Hej! Gdje toga ima osim kod nas? Mislim da bi roditelji trebali poduzeti nešto protiv, prvenstveno Ministarstva, zatim gradova, općina i županija, koji su osnivači i postavljaju ravnatelje i pedagoge. Recimo, mogli bi napraviti online udrugu roditelja za borbu protiv ravnodušnosti prema sudbini dobro odgojene i poštene djece u školi. Nitko ne mora trpjeti nasilje, ali roditelji ne smiju šutjeti. Oni moraju djelovati. Nitko sam ne može ništa učiniti. Kad bi se udružili na razini države, tada nitko ne bi više mogao negirati problem. Sjetite se nedavnog prosvjeda protiv državne mature!. Naučimo nešto od naše djece!

objavljeno ned, 14.03.2010 17:13 | autor: Anoniman (Neregistriran)

ajjjjjjjjjjjjjjjjjjj pederska pjesmaaaa...bubamara je bumbarova ljubavnicaaaa...zato ju je pustioo