objavljeno uto, 01.12.2009 10:31 | autor: viktorija2

Posljednje godine došašća praćene su stalnom brigom i tjeskobom. Treba doći djeci sveti Nikola , pa rođendani ,Božić ,Nova godina . Trebalo bi sve razveseliti , a novaca sve više nedostaje , krediti i dugovi za preživljavanje rastu , a djece je Bogu hvala, sve više. Kako čovjek da otjera brige i da razmišlja kao nekad o ljepoti dekoracije i njezine sinbolike . Kako da svima kupim nešto što će biti dovoljno jeftino a da ipak svi budu zadovoljni ?Kako da im s onim što im mogu pružiti približim duhovne vrijednosti, kad moramo živjeti u materijalnom svijetu ovakvom kakav jest?

objavljeno uto, 01.12.2009 12:52 | autor: medeja7

lijepo...Kiss:)))

objavljeno uto, 01.12.2009 16:07 | autor: selma

:)

objavljeno uto, 01.12.2009 17:20 | autor: babun

strka i je bit došašća , more te vidilo

zamisli samo ugođaja na badnjak u praznom konzumu

objavljeno uto, 01.12.2009 21:25 | autor: srebromalo

Slažem se u potpunosti s tobom.Ja se uvijek veselim blagdanimaa pogotovo Božiću jer u meni budi nježnost,stupanj smirenosti i naravno da to vrijeme provedemo sa svojim najbližima i obitelji.Pozzzzzz i uživaj :-)

objavljeno uto, 01.12.2009 23:00 | autor: Cheyenne

ooo draga moja.. ima mnogo toga što bih na sebi voljela promijenit, samo ne znam kako.. teško je kad su živci u pitanju ; ) inače, meni ove god.nije baš nekakav božićni ugođaj, nekako nisam baš u tome, vald kako nije zima i nema snijega; a i iznutra sam nekako prazna.. zbog nekih okolnosti koje me čine nervoznom i ne znam hoću li moći to riješiti prije Božića.. sjećam se prošle godine,sa užitkom sam išla na zornice, a ove god... slabo; nadam se da će se to promijenit do Božića.. iskreno se nadam..

objavljeno uto, 01.12.2009 23:30 | autor: zenta

Lijepo si opisala potrebu za toplinom i radošću doma..........Mogućnosti su nikakve, ali volju ne gubim...Bogu hvala

objavljeno uto, 01.12.2009 23:51 | autor: natuknica

Viktorija, ne očekujem da tebi trebam tumačiti "Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela." Možda je baš ovo došašće pravo vrijeme da se oslobodiš tjeskobe. Znam da to zvuči umišljeno, ali moje je pravilo da je najbolji poklon koji nekom mogu dati - ja sama. Znam da mojoj djeci puno više znači vesela mama nego ne znam kakav poklon ispod bora. Ono što djeci ostaje u sjećanju je atmosfera, a ne stvari. Mrzim poklanjati bilo što, samo da nešto poklonim. I to je ono što me bacalo u depresiju, šetnje po trgovinama i kupovanje bilo čega samo da bude pod borom. Smeta me kad nemam vremena razmisliti o onome kome želim nešto pokloniti i odabrati nešto prikladno. Zato sada, kroz cijelu godinu, kada mi padne na pamet što bih nekom mogla pokloniti, to zapišem da ne zaboravim. Rijetko kada to ispadnu skupe stvari. Želje djece su relativna stvar. Danas žele jedno, sutra već drugo. Dok su bile male, dobivale su hrpe poklona s raznih strana i kuća je ispala puna stvari, a njima ništa od toga nije imalo ikakvo posebno značenje. Kad dijete ima samo jednu lutku, onda je ona posebna. Kada ih ima 20, sve su bez veze. I zato im često puta uskratim i ono što bih im mogla priuštiti, samo da spriječim razvijanje obijesti. Neke stvari im stvarno trebaju, pa onda čekam Božić (ili rođendan) da ih dobiju. Jednostavno teško podnosim kad mi se kuća puni stvarima pa onda to ne želim ni drugima raditi. A za svetog Nikolu mi je lako. To je u našoj kući uvijek bio čokoladni blagdan, a čokolada je ionako potrošna roba, to bi kupila iovako ionako, samo je stavim u čizmice.

Medeja, kiss i tebi, Selma, tebi :)

Babune, ja sam ti strkofob. :p

Srebromalo, pa gdje si ti?

Cheyenne, eh to sa zornicama i mene muči. Jako dobro znam, iz iskustva, samo se prvi put treba malo prisiliti, nakon toga je odmah sve ljepše i lakše. Hoću ti reći, možda bi ti odlazak pomogao riješiti problem koji te muči, praznina bi sasvim sigurno nestala. Ali tko sam ja da ti pričam kad ne mogu ni sebe prisiliti?

Mogućnosti su velike, Zenta. Što manje imamo financijskih mogućnosti, to više iznalazimo prave izvore radosti. Ah, priča mi moja mama, dok je studirala, ona je preskakala ručak u menzi par dana da bi mogla otići u kino ili kazalište, a danas studenti traže besplatne knjige da bi imali love bar jednom tjedno otić u kino. Ako je baš sve lagano, završit ćemo tako da ne cijenimo ništa...

objavljeno sri, 02.12.2009 10:07 | autor: Anamil (Neregistriran)

Božićni blagana su mi uvijek bili najljepši dio godine. Sav onaj ugođaj, pripreme, polnoćka :)
A sada je sve veća briga. Svima bi željela neku sitnicu ispod bora, lutanja po trgovinama me izluđuju. Ponuda sve veća, vremena i financijskih sredstava sve manje. Sveti Nikola će proći sa slatkišima. A Božić će biti stvarno sa sitnicama. Nadam se da će ih one razveseliti. Moraju. Jer svake godine im ponavljam, da nije važno koliko je dar skup ili velik, nego da je poklonjen od srca. I da, mislim da će i ove godine biti nešto što im je potrebno, a ne neka od Turbo limać igračaka.

objavljeno sri, 02.12.2009 12:40 | autor: Cheyenne

a čuj pitanja.. tko si ti.. pa dobra si blog-prijateljica! I cijenim tvoje savjete! Iskreno! Ma išla bih ja, ali me ovi novi svećenici (kod nas su franjevci koji se svakih nekoliko godina mijenjaju) malo živciraju nekim svojim izjavama pa ono.. smrkne mi se čim misa započme.. tak da radije ne idem već da idem; Nažalost..

objavljeno sri, 02.12.2009 17:56 | autor: Viktorija2

Adventski vijenac na slici je zaista originalan, ali mislim da on kao takav treba simbolizirati novi život koji isčekujemo , pa zato nije važno samo da je okrugao i da ima 4 svijeće , već da je izrađen i od nekog materijala koji predstavlja neki život ili nešto životno . , Isto kao što i Božićno drvce kao drvo predstavlja život i to okićeni život.
Sveti Nikola je siromašnoj djeci donosio poklone i razveseljavao ih je materijalnim dobrima. Ako dijetetu sveti Nikola ni kod kuće ne donese ništa drugo osim čokolade , što će i onako svi dobiti i u crkvi , u vrtiću ili školi , što će ga posebno razveseliti. ? čime će se pohvaliti pred prijateljima u školi ili vrtiću., koji su bili toliko dobri da im je sveti Nikola donio igračku ili odjeću ili nešto što su željeli ? Da li će majka smoći biti dovoljno radosna i stvoriti takvo pozitivno duhovno ozračje ,da time nadomjesti ono materijalno što je trebalo biti u čizmici?

objavljeno sri, 02.12.2009 20:41 | autor: Faustina(deleted) (Neregistriran)

u ovo vrijeme "bez vremena"organizacija vremena mi je sve gora, a u ovo vrijeme Došašća najdraže i najmilije su mi mise zornice...i ako mi se dogodi da mi budilica ne zazvoni ili je ne čujem, moj anđeo čuvar ima zadaću naći način da me probudi...uvijek pali...
draga natuknice, želim ti milinu oko srca u ovo drago vrijeme iščekivanja....

objavljeno sri, 02.12.2009 23:14 | autor: natuknica

Cheyenne, viš malo, i u mojoj su župi fratri. ;) I, ako ti idu na živce, stvarno imam savjet: moli za njih. Treba im. Kad se sv. Augustin zaredio za svećenika, netko je rekao njegovoj majci: "Evo, molitva vam se ostvarila Možete se sad odmoriti," a ona je rekla: "Tek sad moram još više moliti." Iskreno, stvarno mislim da mi, običan svijet, nismo svjesni koliko je svećenicima potrebna naša molitva. A mogu ti reći da sam ja doživjela značajne promjene nakon samo malo molitve, pisala sam već o tome. Ali imam ti i još nešto reći. Stekla sam utisak da si mlada, a moje je mišljenje da mladi moraju tražiti ono što će ih najbolje "nahraniti" i da se zbog toga ne moraju ograničavati na svoju župu, mogu ići i drugdje. Tamo gdje će više dobiti, kako bi mogli jednog dana i više davati. Zato ja svoju djecu ne tjeram u svoju župu. I nisam ih niti nagovarala na franjevačku zajednicu, a opet su izabrale framu, samo u drugoj župi. :)

Viktorija, kao što rekoh, svake godine pronađem neki drugi način da uredim adventski vijenac. Nisam baš sigurna na koji bi način to uređivanje trebalo simbolizirati život. A nisam ni pretjerano spretna s rukama da bi ono što radim ispalo baš onako kako sam zamislila. Ove godine sam doduše uspjela u tome, he he. Baš sam bila raspoložena za ovakav vjenčić. Meni se čini da povećavanje svjetla samo po sebi govori o dolasku dužih dana. A i sviđa mi se simbolika ljubičaste boje.
Sveti Nikola nije zapravo darivao siromašnu djecu nego je davao miraz siromašnim djevojkama da se mogu udati. Kako se to pretvorilo u poklone u čizmicama za djecu? Nemam pojma. No vidiš, to mi se čini baš dobrom prilikom da se djeci priča o onima koji su još siromašniji i gladniji i kojima je još puno teže umjesto da se jadikuje nad vlastitim siromaštvom.
Ja jednostavno nisam tako odgojena da bi pokloni bili nagrada zbog dobrote ili dokaz neke zasluge. Pokloni su tu da nas zbliže i puno je važnija bliskost među ljudima nego stvari koje bi se mogle pokazivati. Nisam niti odgojena tako da se bilo čime hvalim među svojim prijateljima. Postojalo je vrijeme kada sam prigovarala svojima što u nečemu ne mogu biti kao ostala djeca, a oni su mi odgovarali da ja ne trebam ići za drugima nego neka pustim da drugi idu za mnom. I sad sam im zahvalna zbog toga. Zato i svojoj djeci pažljivo biram koje želje ispuniti, a koje ipak propustiti.
Ja bih tvoje pitanje preoblikovala: mogu li pokloni u čizmici ili pod borom nadomjestiti mamino veselje i osmijeh na licu? Hoće li im stvari pružiti veću sigurnost nego mama koja nije uznemirena?

Faustina, baš ti hvala. :)

objavljeno čet, 03.12.2009 12:31 | autor: Viktorija2

Bome , mislim da će se mnoge majke u Hrvatskoj ,za svetog Nikolu ovog prosinca morati jako smiješiti i biti vesele.

objavljeno čet, 03.12.2009 14:33 | autor: natuknica

I te kako! Ali to nema veze s ovim prosincem. Uvijek je tako.

objavljeno čet, 03.12.2009 18:54 | autor: caddie

moja mama svake godine radi vijenac i predobar joj je...svi misle da ga je kupila i dive mu se. ona ima taj kupljeni krug, a svakegodine ide na brdo brati borove grančice i onda to uređuje, spreja ..i šta sve ne. a ja sam ponosna na njenu kreativnost. već sam rekla da nisam religiozna i da mi je božić samo simbolički blagdan ...a prioritete slažem svaku večer prije spavanja :D bezuspješno i uspješno...kako kad. :)

objavljeno pet, 04.12.2009 12:00 | autor: Ithiriel

istina, zaista je to vrijeme kada bi trebali razmisliti o svojim prioritetima, bili oni organizirani ili ne :) Često su upravo malo bitne stvari te koje su organizirane, i koliko god ih se trudimo što prije i što efikasnije maknuti sa dnevnog reda (da nam se ne bi vratile), nekako nam uvijek stane još tih nebitnih stvari u naš raspored. Taj se isto proširio poput masne mrlje - sad najednom imam raspored za sve - plešem u terminima, učim u terminima, radim u rastezljivim terminima, imam čak i termin kad se družim s mačkom! Posve, posve drugačija situacija od one prošle godine... Znaš, ja sam svoj adventski vjenčić radila svake godine osim prošle, i mislila sam da neću ni ove. Nekako me uvijek izbaci iz takta pomisao da sam sama u to vrijeme, i da ni sa kim nemam to podijeliti - ionako idem kod obitelji na ručak i večeru poslije ponoćke, nitko ne dolazi k meni. Ali, ne možeš to iščekivanje izbaciti iz srca jednom kad si ga unutra pustio, a ja sam to odavno učinila, pa svejedno imam svoje male rituale s drvcem, svijećama (znaš kako te pak obožavam :D), anđelima i vjenčićima. Dakle, radit ću kranz-advent, sutra, nikad nije kasno za to, odlučila sam... Dobra je to odluka...

objavljeno ned, 06.12.2009 17:39 | autor: natuknica

Anamil. o Anamil, preskočila sam te u prvom čitanju! Ružno od mene. Kao što rekoh, provela sam svoja došašća i svoje Božiće u nervozi i bez osjećaja da su blagdani. I shvatila na koncu da to uopće ne ovisi o vanjskim okolnostima niti o financijskim mogućnostima nego isključivo o unutarnjem stavu. I zato biram radost bez obzira na raskošnost. Ha! Jutros kaže moja najmlađa: "Moja šiba je najljepša!" A kaže joj srednja: "Čovječe, već godinama su iste šibe!" "Šta da?" pita ova najmlađa. Ona nije ni primijetila. Pa je li onda bilo potrebno kupovati ih? No dobro, do godine bih mogla promijeniti ukrase. ;)

Caddie, joj, čovječe, potpina mi je tajna kako bih mogla smjestiti borove grančice oko tog kruga. Ali tvoja bi mama možda stvarno mogla prodavati te vjenčiće? A to preispitivanje prioriteta svake večeri je stvarno dobra navika... Ponekad čovjek otkrije i da ih je promijenio. Nezgodno je kad se pretvori u rutinu.

E, RUTINA! to je riječ koja mi je nedostajala u postu. Rutina je ono što se radi gotovo refleksno i bez prisutstva svijesti. :)

Ithiriel, (((((:)))))