objavljeno pet, 13.01.2012 11:12 | autor: medeja7

... sada kada sam sve pročitala... na miru... samo ti mogu reći da kreneš dalje ovako svoja...
p.s. u ladicama imam puno pisama... ma čitavih trakavica napisanih baš u tom periodu mog života, o kojem ti pišeš, Njemu... a ponajviše sebi... i to sa samog dna moje duše...

Drži se...:)))

objavljeno pet, 13.01.2012 13:16 | autor: vedra_sonata

za početak...pozdrav

objavljeno pet, 13.01.2012 14:51 | autor: nula=1

problem je da sa 19 imaš "cijeli život pred sobom" i misliš da ćeš ostvariti sve, pokoriti svijet, imaš snove, i onda jednog dana shvatiš da ništa od toga zapravo nisi napravio i onda ti izgleda ko da su godine prošle bez ikakvog napretka, no to je sve samo projekcija društva, ega koji te tjera da postigneš nešto, da budeš nešto i da zaboraviš da si već netko i nešto unikatno, da nema nikog drugog poput tebe i da se ništa ne treba postizati i postojati osim jednostavno prihvatiti i biti ono što jesi jer to je postignuće koje ne može ostvariti nitko drugi osim tebe, biti iskren i stvaran onakav kakav jesi.
shvaćam zašto ne vjeruješ nikome i jasno mi je da je to posljedica straha koji govori ako ćeš opet nekome vjerovati da će izdati tvoje povjerenje, no to je sastavni dio života, to je ono što nas ojača i oblikuje u konačni oblik. znam koliko se je teško zaljubiti i otvoriti nekome nakon što nas je netko drugi izdao, povrijedio i kako se to slikovito kaže slomio srce, no ako ostanemo na tome, a ostat ćemo ako se nekome drugome ne možemo prepustiti u potpunosti bez straha, tada ćemo jednostavno umrjeti, ne doslovno nego iznutra i takva je danas većina ljudi, mrtva iznutra(društvo živih mrtvaca kako ih ja volim nazivati).
uglavnom take it easy i uživaj ... :)

objavljeno pet, 13.01.2012 20:30 | autor: kljuc

teška tema:bivši... da ga barem nisam upoznala...donese život neke nove događaje, ali nije to to...trebalo je ispasti drukčije...a onda počneš uživati u tome što imaš dok ti i to netko ne pokuša "ukrasti"...ma pravo mučenje je kreiranje života...možda se najbolje prepustiti (ali nisam ni u to posve sigurna)

objavljeno pet, 13.01.2012 23:54 | autor: natuknica

Da, i ja mislim da je dobro što si mogla o njemu nešto napisati.

Ipak, nemoj se ljutiti, 19 godina ti se sada možda čini daleko. Kad budeš imala 50, biti će još dalje. Istovremeno će biti u tebi, kao što su i sada, zajedno s 20 i 21 i 22... i 30. ;)

Sa 19 godina si sve znala. Sad znaš da ti to i nije puno pomoglo. Znači, sad ipak znaš malo više. S 50 ćeš znati još više, štogod to više bilo.

Sa skoro 50 ja učim neke stvari od svoje djece.

Sa skoro 50, moj je muž upisao fax. I dobro mu ide. S 24 je završio prvi fax. S 35 se pitao gdje je bacio 5 godina svojeg života? Ja sam mu rekla: dobro, možda si i bacio 5 godina života. To ne znači da moraš nastaviti bacati i cijeli ostatak.

Sa skoro 50 znam da ništa ne znam. I to ne zato da bih zvučala pametno kao neki davni filozof, nego zato jer to dođe s godinama. ;)

Ja vjerujem da ćeš ti, sa skoro 50, biti lijepo sretna i zadovoljna.

Dugačak je post, sorry, previše pametnih stvari sam ti htjela reći. Je li ti taj čovjek uništio 10 godina života? Vjerojatno jest. Je li kriv? Kao što si i sama zaključila, toliko stariji, mora da je kriv. Jesi li i ti odgovorna? Dakle, netko pametan je jednom rekao: Smeta nam kada imamo osjećaj da smo ispali glupi. Ma što ispali glupi? U tom smo času stvarno bili glupi. Zašto je teško priznati da nam se može dogoditi i da budemo glupi? To je ljudski. Nismo uvijek glupi. Ima toliko prilika kada nismo "ispali glupi". I toliko prilika kada smo postupili glupo. Baš svaki trenutak u životu, baš svaki, je prilika da učinimo nešto dobro. Da, prekjučer sam napravila nešto glupo, ali to ne znači da moram i danas. Danas mogu odlučiti nešto sasvim novo. Sada mogu odlučiti nešto sasvim novo u odnosu na ono što sam učinila pred pola sata. To što si ti bila toliko mlada, svakako je razlog da si lakše oprostiš. Moraš si oprostiti to što si mu dozvolila da manipulira tobom. Tako ćeš lakše steći povjerenje u druge ljude. Možeš i njemu oprostiti. Nemaš pojma (ili možda čak i imaš) tko je tako njemu uništo život ili mladost da nije znao drugačije nego lagati. Uh, silno laganje je zapravo znak silnog nedostatka samopouzdanja i samopoštovanja. Ti se zapravo nadaš da je on uspio izliječiti svoje rane kada se nadaš da ima obitelj. Meni dođe žao takvih ljudi.

Ali radi se o tome da si ti previše pametna i previše sposobna da ne biš mogla izliječiti svoje rane. To je činjenica. Samo se nauči živjeti s time. (ne mislim s ranama, nego s činjenicom da si pametna i sposobna)

Mene ti najviše muči ta priča o silnom nepovjerenju. Nekako odmalena puno mozgam nad time kome vjerovati, a kome ne. I razvila sam silne taktike. Imam ozbiljan problem s ljudima koji puno lažu jer ih uopće ne slušam pažljivo i ne mogu zapamtiti što su mi rekli. Pa onda propustim i istinu koju mi kažu, primjerice da je netko poznati završio u bolnici ili kada im je rođendan i slične stvari. Uglavnom, imam izreku da je baš svakome dozvoljeno da me preveri jedamput. Normalno, iz samozaštite, počinje se uvijek s manjim stvarima. Povjerenje treba zaslužiti. I onda raste. Čovjek sa sobom mora raščistiti koje prevare može podnijeti i davati priliku ljudima. Uglavnom, kada zaključiš da iznevjereno povjerenje nije smak svijeta, onda je lakše i vjerovati.

Osim toga, teba trenirati moć opažanja. Znati primijetiti negativne simptome. I pozitivne simptome. Dobro je analizirati što se dogodilo i po čemu si mogla zaključiti što će se dogoditi. Da ubuduće preko tih sitnica ne prelaziš. Možeš to i namjerno i svjesno raditi. Sa svakim predviđenim postupkom raste samopouzdanje i opada strah od toga da bi mogla pogriješiti. Može se nekada dogoditi i da pogriješiš, svakome se to dogodi, ali sutra je novi dan i idemo pogađati dalje.

Vjeruj mi, s 30 godina, još uvijek je cijeli život pred tobom. :)

objavljeno sub, 14.01.2012 10:59 | autor: Violette

Čim se napiše životna priča, već je to početak nečeg novog u nama.
Verbaliziranje neke situacije, preuokvirava istu.
Još samo da je situaciju uzeti kao stolicu ili ljestve.
Učiti iz nje i krenuti.......
Kamo?
Možda bilo kamo ali da nam to čini zadovoljstvo.

objavljeno ned, 15.01.2012 13:28 | autor: ura

hito sam mudrovati i činilo mi se kako ti imam štošta reći. a onda sam pročitao komentare i shvatio da su nula, natuknica, violette i medeja već rekli sve moje mudrosti.
pa ću onda samo, onako, kao sasvim profesionalni jezičar, reći da nisam skoro čitao životnu priču ovako dobro sročenu. ničega previše i ničega premalo.. jasno, kratko, sadržajno, bez jezičkih ukrasa, bogate sadržine... ako ikada budeš pisala roman ili štogod slično, molim te dozvoli da ja pišem recenziju.

pozdrav generaciji.

objavljeno ned, 15.01.2012 15:19 | autor: vedra_sonata

malo čitam tvoju arhivu...imaš štiha za pisanje.

objavljeno ned, 15.01.2012 16:46 | autor: selma

:)

objavljeno pon, 16.01.2012 00:49 | autor: banijanac

Skrpićeš se . I taj zarućnik. Vidi što si sama napisala o svojoj mami i tati.. A da si pošla putem djeca kuća lažljivac. I onda u 50 prevršene laži.. Pusti. Dobro je. Ja se krpim treći put. I skrpit ću se . A možda sam ja gad.koji nezna trajati ako nije pravi par.. Ko to zna. Ima svjeta i zivota. I prijatelja. Samo oči otvorene drži.. Sretno,Pa makar se ovdje iscmoljila pa ti bude bolje..

objavljeno pon, 16.01.2012 01:16 | autor: Quallis

Au... F...k!! uzas je veeeliki kada određeni period (desetljece) obiljezi ruzna uspomena na davno preminulu ljubav... koja ti je zvijezda vodilja u slijedeci period(desetljece). Pri cemu jako tesko i iracionalno vezes iste s tim ruznim trenucima vlastite sebe... kakva si bila. S osobom koja te emotivno ubogalji... to je jako ruzno... samo mi nije jasno 10 GODINA... Svaka cast sto nisi odustala! Respect :)

objavljeno uto, 17.01.2012 00:39 | autor: M (Neregistriran)

Bas mi se sad nekako dopisuje s tobom iako je od mojeg rastanka proslo tek 6 mjeseci. postoje ljudi koji ostavljaju neizbrisiv trag...

objavljeno uto, 17.01.2012 09:31 | autor: nemezis

Hvala vam.
Nakon što sam natipkala ovaj post razmišljala sam, kratko, da li da ga objavim, iz više razloga. Činilo mi se da je preintiman, ali važnije - predug. I smatrala sam da ga nitko neće pročitati do kraja, jer...ajme, pa di je tu kraj :D Suzdržati ću se od komentiranja svakog komentara pojedinačno, svi ste rekli istinu i svaki komentar je prozor kroz koji vidim neke nove horzonte, da se tako izrazim :)

objavljeno uto, 17.01.2012 15:34 | autor: vedra_sonata

lijepo i hrabro što si ovo iznjela na svjetlo dana.