objavljeno uto, 14.10.2008 09:36 | autor: tičerica (Neregistriran)
na ovo se nema što dodati. :D
hvala ti za dug i detaljan komentar (tek sad sam ga vidjela, sram me bilo) na post o pohvalama - uvijek je korisno dobiti "insajderske" informacije s roditeljske strane. mislim, razumijem ja i njih. puno grešaka koje su njihovi roditelji napravili oni su uspjeli izbjeći (nezainteresiranost za privatni život i svijet djeteta, npr, ili isključivanje djece iz odluka koje ih se tiču, i još mnogo stvari) - čini mi se da ovoga nisu čak ni bili svjesni. jasno mi je i kako su ti zahtjevi i takvo ponašanje bili usmjereni k tome da nas potaknu da uvijek budemo najbolje što možemo biti, no ipak... boljelo je, i boli. :(
a što se tiče neimanja djece... poigravam se tom mišlju jako dugo, ali tu je i pritisak okoline, a i činjenica da budu prilično cool tamo između 6. i 12. godine, a možda i poslije 20. :) a i kog ću onda maltretirati kad budem baba? pasonja to neće dočekati. ;) sad ozbiljno - to sve s roditeljstvom me užasava. da mogu biti odgovorna, dokazala sam samoj sebi s psom, mačkom, a i time da mami već 2 godine nije riknuo cvijet mojom krivicom (iako cvijeće ne volim), no imam osjećaj da sa mnom nešto nije u redu - ne topim se kad vidim bebe, ne znam im gugutati, nije mi fora igrati se s njima, više ću reagirati na malog psa ili macu. pa se pitam, kakva je to genetska greška, i kakva ću santa leda biti kada budem imala svoje dijete. a trudnoća i sve što ide s njom su mi posebna horror priča...
veliki pozdrav!
objavljeno uto, 14.10.2008 09:45 | autor: medeja7
a oni bi po nazivu trebali voditi za ruku... sasvim si u pravu...Kiss:)))
objavljeno uto, 14.10.2008 10:30 | autor: frka
svi loši procjenjivači imaju jednu zajedničku osobinu: uvjereni su da odlično procjenjuju ljude...moj nadređeni, recimo, misli da će nova curka biti super zato jer je sestra rukometaša i ujedno visoka i elegantna...čovjek rukovodi sa ukupno stotinjak ljudi...pa ti vidi
objavljeno uto, 14.10.2008 10:34 | autor: zenta
Odlično si napisala, ali, zbog loših procjena ili onoga"od oka" mnogi ne uspiju izboriti svoj status kojega bi eventualno zaslužili....
objavljeno uto, 14.10.2008 10:58 | autor: natuknica
Da, znam, Zenta, to mi je i bio poticaj za ovaj post.
objavljeno uto, 14.10.2008 11:29 | autor: akvamarin
Ali zato rukovodioci jako dobro znaju sve rodbinske veze - čitaj procjene, pa onda one dobrosusjedske ( s brda na brdo) a tu su i one ti meni pa ja tebi....a to je, izgleda, najvažnija procjena kod donošenja važnih odluka, kod izbora ljudi...
objavljeno uto, 14.10.2008 12:05 | autor: marinche
kad je moja jedna frendica išla na tečaj za rad u kladionici šef ju nije htio uzeti samo zato što nije bila "zgodna" kao ova druga.bolje je radila od nje i radi tamo već 5 godina.oke, razumijem da je to kladionica pa da izgledom moraš privući stranke i takve gluposti ali cura je tipkala takvom brzinom da kod nje nikada nije bilo gužve, dok se ova druga samo lickala i pazila na noktiće.i tako su je procijenili na osnovi izgleda (nije bila niti ružna, niti glupa, samo malo jača).
objavljeno uto, 14.10.2008 13:56 | autor: zvucisrca
danas sve nešto rukovodi putem novca i veza,ništa više nema zaslugom,nikoga nema više da pravedno rukovodi ovim svijetom.
objavljeno uto, 14.10.2008 14:10 | autor: sjena_
Dobro si rekla da je sposobnost uočavanja sitnica u ponašanju dar, a ja bih rekla i vještina. Sposobnost procjene spada u kategoriju socijalne i emocionalne inteligencije. Postoji tu i još jedan zgodan moment, a to je intuicija, no kao kriterij pri zapošljavanju ne bi ga bilo dobro isticati. Stvarno bi svaki rukovodilac već u startu trebao biti osoposobljen i educiran u tom najbitnijem segmentu upravljanja. Sklonost etiketiranju na osnovu nekoliko sporadičnih slučajeva prisutno je u svakom segmentu života, pa tako i u poslovnom. Najlakše je ljude svrstati u ladice, za neke će reći npr. nju nemoj ništa pitati ona je uvijek mrzovoljna, ovaj uvijek kasni, ona je neuredna, ova je neodgovorna, on je lijen, od njega nikakve koristi, joj ona ti je prekrasna na nju se možeš osloniti... Procjena čovjeka nije objektivna kategorija, a često ljudima kroji sudbinu.
objavljeno uto, 14.10.2008 14:41 | autor: knjiga za plažu (Neregistriran)
ne treba ni imati neki poseban dar za procijenit ljude-dovoljno je biti otvoren, fleksibilan, priznati pogrešku u procjeni ako do toga dođe. ali, ne, poslodavci, šefovi su često tako kruti, tvrdoglavi, puni sebe...i ne popuštaju čak ni kad im se nacrta, prezentira da su u krivu. ponekad mislim (nek mi oproste svi dobri šefovi-znam da ih ima, samo do sada nisam imala priliku upoznati ih) da je za biti šef dovoljno da si kao radnik bio neradnik. možda sam frustrirana svojim šefom, ogorčena zbog svoje situacije; pa je zato ovaj komentar negativno obojen.
objavljeno uto, 14.10.2008 20:17 | autor: constellation
a obično takvi ljudi obavljaju funkcije headhuntera, Hr-a i sl..
heh, ježi ga...
objavljeno uto, 14.10.2008 22:34 | autor: Pokemaniac
Takve osobe ne nazivaju ljude imenom nego: onaj koji nosi markice ili onaj koji je glup.
objavljeno uto, 14.10.2008 23:30 | autor: Viktorija2
Na mišljenje rukovodioca značajno utječe i stav kolektiva prema nekom radniku. Tako često mobing prema pojedincu , dobiva sve veći zamah i ne zaustavlja se dok ga ne uništi.
objavljeno uto, 14.10.2008 23:37 | autor: natuknica
OK, ljudi, stvarno. Na ovaj post me natjerala jedna konkretna situacija. Neki konkretni ljudi koji su, ne samo donijeli pogrešne zaključke nego ih i širili okolo. ALI. Baš danas sam doznala da postoje pojedinci, tj. jedna konkretna osoba, odlučila se ne obazirati na tračeve već sama ispitati situaciju. Dakle, postoje i takvi ljudi, takvi rukovodioci, koji žele sami donijeti svoj sud, koji ga žele donijeti iz malo više podataka, a ne samo iz nekoliko trenutaka koji ne mogu prikazati potpunu sliku. Pa, primijetimo i takve ljude. Ali još važnije, budimo i sami takvi ljudi! :)
objavljeno sri, 15.10.2008 00:36 | autor: tonkica palonkica
Dajte nam rukovodeća mjesta pa ćemo rado biti takvi ljudi! :)))
šalu na stranu, grehota je vidit kako krivi ljudi rade krivi posao rukovodioca. I nažalost, nisu svi radnici dovoljno vješti u prezentiranju svojih kvaliteta. Što napraviti? Možda jdino pokušati dokazati šefu suprotno...
objavljeno sri, 15.10.2008 10:37 | autor: putuzatvorenisvijet
slažem se sa tvojim zaključkom...
brzopletost i površnost i predrasude su mane
:)
objavljeno sri, 15.10.2008 11:42 | autor: ita
E, kad bi oni to mogli shvatiti ne bi se tog posla prihvaćali! itd............
objavljeno sri, 15.10.2008 15:46 | autor: photofairy
potpuno si u pravu i meni je jedino zao sto nam ti nisi predsjednica. dozivotno. kao tito ali jos puno, puno bolje :)) ovo te ne zafrkavam, treba nam svima puno vise ljudi kao sto si ti na tim vaznim polozajima, a ne ovi duduci nesposobni politicari. nevjerojatno je kak se samo oni sjednu u te fotelje, zbilja, kako im to uopce dopustamo?
objavljeno sri, 15.10.2008 19:01 | autor: knjiga (Neregistriran)
ZA TIČERICU-čitala sam tvoj postove, učiteljica sam raz.nastave i imam drugaše koji muku muče s engleskim. htjela sam kakav savjet, ali nisam mogla ostaviti komentar jer nisam registrirana i žao mi je zbog toga. puno pozdrava ti ovdje kod natuknice ostavljam. knjiga_za_plazu.bloger.hr
objavljeno sri, 15.10.2008 19:14 | autor: tičerica (Neregistriran)
ispričavam se natuknici što sad uzurpiram njen blog, ali ona je dobra pa će mi oprostiti... :D
dakle, knjiga - trebala bi moći ostaviti komentar bez problema, dozvoljeno je komentiranje neregistriranima. svakako pokušaj opet - rado ću te posavjetovati ako znam i mogu.
objavljeno sri, 15.10.2008 19:28 | autor: makebejka
Ja sam stvarno očajna u procjeni drugih...
Ma zapravo i nisam, ali sam ogromna naivčina...ja mislim da su svi ljudi divni i krasni i dobri i onda čak i kad primjetim da netko nije takav pomislim da sam možda stekla krivi dojam...i onda kasnije se opečem...ali za čudo još uvijek ne pušem na hladno nego su mi i dalje svi dobri i predobri i svi zaslužuju šansu...
objavljeno pet, 31.10.2008 03:34 | autor: Anoniman (Neregistriran)
Mislim, i za to treba imati čip. Osobno na prvu loptu dobijem dojam i bez obzira na ukrase, od prvog trena osobu svrstam u ono 'može' ili 'ne može'. Intuicija o kompatibilnosti- prema meni.
Samo, bježim od dominacije nad drugima. Što mi nije uvijek dobro.
A zbilja, dobrih šefova sigurno ima.. negdje..