objavljeno pon, 14.12.2009 12:44 | autor: mytilus

Bok,pročitala sam ovaj tekst i dolučila da ti napišem samo par riječi.I ja sam mama i imam sina od 25 godina pa si me ovom pričom malo vratila unazad par godina kad je moj sin imao 17.Iako je naš odnos bio malo drukčiji i meni je svako toliko pobijegla koja kriva riječ u krivom trenutku.uglavnom se to dešava u trenucima kad smo Mi roditelji opterečeni svojim problemima a vi budute" baš tu pri ruci" da se mi istresemo dok u principu niste baš ništa krivi .Nažalost nije se moguće baš uvijek iskontrolirati,izbrojati do 10 pa onda reagirati-to ti je u ljudskoj prirodi.Vrati si film u nazad pa ćeš se sijetiti koliko si puta loše izreagirala sa nekim do koga ti je stalo .......Ne želim braniti mamu,nisam na njenoj strani, ali uvjerana sam da je i njoj sada loše kao i tebi radi toga šta se desilo.Nekada ste vi djeca ti,koji ste racionalniji i možda manje ponosni pa za dobrobit vašeg odnosa probaj se ti približiti njoj prva , zagrli je i reci da je voliš,a ta tvoja gesta potaknuti će nju da malo razmisli sljedeći puta kad krene neka svađica.Šaljem ti jedan veliki topli zagrljaj.

objavljeno pon, 14.12.2009 14:03 | autor: samo_rijec

heh.. ma razumijem ja to. ovaj post je samo da izbacim to iz sebe.. drukčije razmišljam sada, čistih misli, nego u tom trenutku.. hvala na vaših par riječi i iskrenom mišljenju.. znači puno :)

objavljeno pon, 14.12.2009 19:15 | autor: natuknica

Je, istina je da čovjeku bude lakše kad sve te osjećaje složi u rečenice. Baš je razumno od tebe što si to odlučila. :)