objavljeno sub, 10.01.2009 18:29 | autor: shiza

ja se ne divim sama sebi. ali znam svoje granice i znam koliko vrijedim. :)
ali zato se divim tebi ;)

objavljeno sub, 10.01.2009 18:39 | autor: makebejka

Pametne ste obje,
baš sam nedavno čitala o tome, osobi koja je depresivna daju se neki lagani zadatci i onda kad ih ona uspješno riješi hvali ju se da se ona osjeti sposobnom, i na taj način i ona treba shvatiti da je napravila nešto i da to valja i onda osjetiti to samopoštovanje.
Ipak imaš pravo da na tome treba svaki dan raditi, ali isto tako i kćer ima pravo da kad te pukne depresija samopoštovanje je teško osjetiti.
Danas ako pred nekim drugim kažemo da smo nešto napravili jako dobro, onda nas ta osoba gleda kao nekoga jako umišljenog...
tako sam ja sad kad sam osvojila ovaj sat na nagradnjači i napisala veseli post o tome kako sam dobila i to zahvaljujući tekstu, znači nije sve sreća nego očito mora biti tu malo i talenta, pomislila da će se naći netko tko će se sigurno na to uvrijediti jer to sad ispada da sam ja talentirana a netko tko je isto igrao a nije dobio nije talentiran,...
Ja sam samo u trenu pisanja bila jako ponosna na sebe, i bila sam svjesna u tom trenu da će netko pročitati post pa reći: gle nju kako je umišljena a tekst nije ništa posebno...
Mislim da sam malo skrenula s teme, više se uopće ne sjećam što sam time htjela reći :)

objavljeno sub, 10.01.2009 18:43 | autor: mladi luk

Jednom sam jednoj curi kad me pitala koje blogove ja najviše volim čitati rekao da je u pitanju moj blog :). Ona je rekla da sam uobražen i pun sebe, egocentričan.... A to nije istina.

objavljeno sub, 10.01.2009 18:52 | autor: medeja7

učila sam... učila od "najboljeg"... znaš od koga, a on od mene... danas mogu reći da sam ponosna na "posao" koji smo odradili... jer ponekad je to zaista rad... Neka te samopoštovanje prati na svakom koraku... naravno, i tvoju dragu Bipppp... Kiss:)))

objavljeno sub, 10.01.2009 19:27 | autor: babun

kad uzmeš broncu na olimijadi kao naša sneška onda ti je to samopoštovanja za cjeli život

a blog ne znam kakav bi trebo imat da se njime ponosim

objavljeno sub, 10.01.2009 20:25 | autor: sjena_

E to je nešto o čemu sam baš nedavno razmišljala i to na način da bih trebala pisati o tome, pa evo nas, izgleda, na istim valnim dužinama.
Dakle, razmišljala sam kako je normalno i prirodno kada malo dijete sebe stavlja na prvo mjesto, kada se samom sebi divi, uživa u svom uspjehu, kada se voli, kada je samom sebi lijepo. To je dakle normalno i prirodno. E onda dođe neki trenutak kada to proglasimo hvalisanjem, egocentričnošću, samodopadnošću i taštinom, kada šaljemo poruke djetetu da ne smije ono biti samom sebi na prvom mjestu već neki drugi. U suštini ni jedno ni drugo ne valja, u suštini treba naći pravu mjeru, ali ne mogu da se ne brinem kad vidim kako djeca potisnu tu radost, to divljenje i voljenje samog sebe po obrascu društveno neprihvatljivog ponašanja i to potiskivanje rađa osjećaj krivnje i često negativnu sliku o sebi, jer nismo drugima dovoljno dobri, dovoljno lijepi, dovoljno pametni i drugo dovoljno nešto. A gdje je Ja u toj priči o sebi samom, kako je tom Ja? I onda nas pitaju gdje nam je samopoštovanje, osjećaj kompetencije, zadovoljstva samim sobom i vele nam da volimo sami sebe. Bilo bi puno lakše da nas cijeli život nisu uvjeravali da to nije dobro.
A ja sam se uvijek radovala sa svojom djecom kada bi u nabrajanju svih koje vole, neizostavno spomenuli i sebe. Radovala sam se kad bi bili ponosni na sebe, kada su se osjećali uspješnima, lijepima i baš volim što se toliko družim s djecom jer se ona znaju istinski radovati sama sebi.

objavljeno sub, 10.01.2009 20:28 | autor: selma

:))

objavljeno sub, 10.01.2009 21:50 | autor: siscanin

Ja sam ponosan na sbe jer sam sudjelovao u obrani naše zemlje i znam da su moji klinci ponosni na mene:)

objavljeno sub, 10.01.2009 21:59 | autor: siscanin

Al me zeza ova tipkovnica mislio na "sebe" napisati!

objavljeno sub, 10.01.2009 22:59 | autor: tičerica (Neregistriran)

u pravu ste i ti i tvoja kći.
da, doza zdravog samopoštovanja je svakako nužna. no, ako ga manjka, zapada se u začarani krug. prvo, uslijed manjka samopoštovanja subjekt traži vanjsku potvrdu, i ukoliko ju dobije, osjeća se dobro. no, ako ta vanjska potvrda izostane, osjeća se loše, i samopoštovanje strmoglavo pada. ako ta potvrda izostaje učestalo, samopoštovanje odlazi u negativnu vrijednost (nešto kao temperatura ovih dana, -9 do -12), i subjekt polako upada u depresiju. subjekt je u depresiji, samopoštovanje u banani, a u tom trenutku, ako vanjska potvrda i dođe, subjekt ju je čak sklon i tumačiti kao izrugivanje: vidiš, ja sam ružna i debela, a oni mi se samo rugaju kad kažu da sam lijepa i zgodna. nitko ne može misliti da sam pametna i sposobna, oni to govore samo da bi me ismijali... itd., i ta vanjska potvrda u tom trenutku ima kontraefekt - dakle, samo potvrđuje subjektovu negativnu sliku o sebi.
no, da ja prestanem s kvazipsihološkim trabunjanjem - najbolje je ne upasti u depresiju. :D

objavljeno ned, 11.01.2009 10:42 | autor: knjiga za plažu (Neregistriran)

svi često zaboravimo koliko vrijedimo i potreban nam je poticaj od drugih...lijepo je znati i ne očekivati od drugih da nas svojim komplimentima guraju naprijed. to zaista treba graditi strpljivo.

objavljeno ned, 11.01.2009 14:28 | autor: peempe (Neregistriran)

Samopoštovanje... što je to?

objavljeno ned, 11.01.2009 14:48 | autor: Gospar

Bravo dušooooo :) u poslu kojim se bavim ako ne bi vjerovao sebi, odavno me ne bi bilo... a ne kažu stari ljudi đaba ako ne voliš sam sebe...teško da češ i drugog...DIVNO i još jednom BRAVO :)

objavljeno ned, 11.01.2009 18:42 | autor: nomen_nescio

Samopoštovanje... Kako bilo da bilo, zaista pokazuje koliko je čovjek zadovoljan sa sobom... moglo bi se reći da je on nekakav mjerač...
Zastala sam malo više na Makebejkinom i Sjeninom komentaru, jako lijepo rečeno. :)

objavljeno ned, 11.01.2009 18:52 | autor: walt

hmmm nisam razmišljao o blogu kao poligonu za samopoštovanje, al sigurno da svatko više voli lijepu riječ nego kritiku, pogotovo ako je napisana bezveze. sreća moja da sam ko sanader - optimist i u banani :O)

objavljeno ned, 11.01.2009 19:42 | autor: frka

općenito previše držim do tuđeg mišljenja, ali me čak ni ogromna doza maltretiranja, kritike, napada, nipodaštavanja ne može uvjeriti da ja nisam jedna sasvim ok curka (ne usuđujem se napisati žena, btw. jel netko zna kad ću postati žena?)

ponekad čak i bljesnem nekim čudnim sjajem :D

pozdravljam temau za post! jesam već rekla da su ti najbolji ovi kratki? zapravo su genijalno zabavno inspirativnog karaktera

objavljeno ned, 11.01.2009 23:05 | autor: Viktorija2

Gdje je granica između samopoštovanja i oholosti., između pun sebe i pun ljubavi?

objavljeno pon, 12.01.2009 10:25 | autor: Anamil (Neregistriran)

Samopoštovanje je nužno potrebno da čovjek može postojati. Jer ako nema dovoljno samopoštovanja, čovjek pada u depresiju, a time uništava sam sebe. Nestaje u ponoru nebivstvovanja.
Ako nemaš samopoštovanje, neće ni drugi imati poštovanja prema tebi.
I usput rečeno, samopoštovanje je povezano sa optimiznom, ne misliš li?
Ajde sada napiši lagani osvrt na optimizam, to je ono što me uz vjeru drži na životu. :)

objavljeno pon, 12.01.2009 12:38 | autor: Anoniman (Neregistriran)

uz napomenu da ga upravo u tim godinama treba razvijeti... kad smo klinci... kasnije je teško, jako teško... dakle, pokazuj joj koliko je vrijedna!
:)

objavljeno pon, 12.01.2009 17:36 | autor: putuzatvorenisvijet

pametna djevojčica..
bolje spriječiti nego liječiti...samopoštovanje i samopouzdanje kao prevencija
:)

objavljeno pon, 12.01.2009 21:52 | autor: Ithiriel

Samopoštovanje zaista treba njegovati poput najvećeg blaga kojeg imamo. Međutim, hm, da bi do samopoštovanja uopće došli i otkrili ga kao takvog u sebi, neminovno ćemo proći kroz pokoju depresiju...

objavljeno uto, 13.01.2009 00:11 | autor: natuknica

Shiza, napisala sam to više puta i opet ću - ne mislim da biti skroman znači misliti loše o sebi. Mislim da biti skroman znači biti svjestan svojih vrijednosti i koristiti ih. A sad, ako mi se previše ljudi bude divilo, postat ću diktatorica, što da kažem?

Maki, sasvim je u redu biti ponosan na plodove svog rada i truda. Nemoj se toga bojati. Sigurno da je nagrada zaslužena radom puno veća sreća od lutrije. Osim ako lutriji pristupaš studiozno kao Mladi Luk, e onda je i to posao kao svaki drugi. ;)

Mladi Luče, iskreno, mene društvo takve djevojke jednostavno ne bi zanimalo. ;)

Da, Medeja.

O, Babune, ne mislim da medalja može biti smisao života. Snježana ima svoje vlastite vrijednosti koje su joj istina pomogle da dođe do medalje, ali one bi bile tu i da je netko treći pucao bolje od nje. Podsjeća me to na jednu mamu, kada sam joj rekla da joj je kći jako lijepa, a ona me počela uvjeravati da je njena kći još puno ljepša iznutra i da ta vanjska ljepota uopće nije nešto što je presudno. Pa ja se slažem da nije, ali unutarnja ljepota uvijek izlazi van.

Sjeno, mislim da je tu velika odgovornost roditelja.

Selma, :) Ti tvoji smajlići nam baš dođu ko neke ocjene. Ono, ako dobijemo više od jedne zagrade, onda smo face. Čak se međusobno natječemo ko je dobio više zagrada. ;) Nešto kao Pikovi vijenci.

Siščanin, lijepo je to, ali ako sebe zaustaviš samo na tome, brzo će djeca prestati biti ponosna. Ja sam sigurna da ima još puno stvari zbog kojih su ponosni na tebe.

Tičerica, e, da! Ma i Knjiga za plažu, isto. I Gospar. I Putuzatvorenisvijet. I Ithiriel.

PMP, novi pokušaj odgovora u sljedećem postu. ;)

Nomen Nescio, da, biti zadovoljan je bitno. Ali ako si postavimo nedostižne ciljeve, nećemo nikad biti zadovoljni. Sad, ako odlučimo stalno biti nezadovoljni kako bismo se kretali naprijed, onda moramo naći načina da se i tako poštujemo. ;)

Walt, nisam ni ja baš razmišljala o blogu kao o poligonu za samopoštovanje. Naprotiv, mislim da sam se upustila u to tek kad sam zaključila da mogu preživjeti kritike. ;)

Frka, postati ćeš žena kad to ti budeš htjela. Ja sam se sa 39 počela osjećati ugodno stara. Imaš još vremena. ;)

Viktorija, mislim da te stvari uopće nisu u istoj ravnini da bi se mogla postavljati granica. Kao da pitaš gdje je granica između voća i povrća? Gdje? Na pomidorima? Možda je poanta u kritičnosti. A opet, dati najbolje od sebe nije za svakog čovjeka jednako. Ne moraš biti bolji od drugih da bi bio zadovoljan sa sobom. Mislim da čovjek koji ne poštuje sebe ne može poštivati druge i da je nepoštivanje drugih siguran simptom nedostatka samopoštovanja.

Anamil, trenutno ne znam baš što bi napisala o optimizmu. ;)