objavljeno pon, 17.03.2008 07:25 | autor: medusaa

istina je sve to, znam da sam uvijek rekla, neka me mrze, neka me vole, samo da me ne sažaljevaju, a takav je i moj odnos prema ljudima, kada osjetim sažaljenje prema nekome, kao da polako nestaje , kao da se gubi.ružna je to emocija.

objavljeno pon, 17.03.2008 07:54 | autor: robijan

Pitali su jednom jednu mudru ženu zašto se ne sažali nad ljudima kojima je teško. Rekla je: „Prisjete se Boga samo kad im je teško i zovu ga tada u pomoć. Pa zašto bih se onda sažalila nad njima kad su tada svjesni Njega!“
Ima li išta više ponižavajuće od tvrdnje da je netko jadan?
Ima. Tvrdnja: Ja sam jadan.

objavljeno pon, 17.03.2008 08:02 | autor: romantales

Dozvoli malu ispravku - djeca s Down sy nisu bolesna.
Što se tiče sažaljenja, postoji i nešto što se zove empatija, sposobnost uživljavanja u tuđe probleme i nema ništa sa sažalijevanjem... jezik je ponekad ograničen da izrazimo kompleksne osjećaje kada vidimo nečiju patnju, pa ispada da podcjenjivačk ekoga žalimo, a zapravo zamišljamo kako je živjeti u njegovim cipelama koje nam se ne čine nimalo ugodne.

objavljeno pon, 17.03.2008 08:10 | autor: anlah

Ja mislim da postoje, ali to onda ne bi bilo ovo što si ti rekla: tu se slažemo.
Jadan čovjek je onaj koji se preda, ali tu već i taj "jadan" zvuči drugačije.

Jao, da... sjećam se prošlo proljeće kad sam sjeb**** vratnu kralježnicu i bila prikovana za krevet, pila gros i prekoviše tableta i previše apaurina da bih ostala "svoja", nisam znala čeka li me operacija, terapije su bile bolne, bolno je bilo ovisiti o drugima...

Nitko mi to nije rekao, to "AJme, jadna ti", jer sam to strogo zabranila, ali bih to vidjela u očima ponekad. Onda bi me uhvatio još veći dišpet i ljutnja i učila sam kako se snaći s onim što imam. Ubrzo sam vidjela da ne raspolažem samo s jednom rukom (s drugom ništa nisam mogla), nego i sa dvije noge i zubima - isprva je bilo nespretno :) i svakako. Naučiti prati zube s lijevom, a da nije naopačke; oprati kosu jednom rukom, a nemam držač za tuš i sl., ali sve uspiješ, kad imaš volje. A ja nisam imala volje za to "jadna ona".

:) No, eto... samo jedan primjer :)

objavljeno pon, 17.03.2008 09:58 | autor: medeja7

istina i kod mene vrijedi "Zabranjeno sažaljenje"...brrrrr ježim se na pomisao da nekoga saželjevam ili netko mene...a pogotovo na samosažaljenje...Kiss:)))

objavljeno pon, 17.03.2008 10:03 | autor: lana20

ni ja ne volim onu: žao mi je! više volim da mi netko nešto lijepo kaže pa da se nasmijem! ugodan dan! :)

objavljeno pon, 17.03.2008 10:14 | autor: ita (Neregistriran)

Lijep poučan tekst. Treba ga pročitati pažljivo, poruka bi bila: Ponudi diskretnu pomoć i povuci se neprimjetno ako je potrebno. Nitko ne zna, da invalidi, o grubosti izrečenoj u djeliću sekunde, razmišljaju ponekad danima. Moj pok. suprug NIKAD nije zaboravio riječi jedne starije liječnice "Gospođo što je Vašem suprugu". I naravno nikad više nije ušao u njezinu ordinaciju. Imala sam potrebu da ostavim komentar.

objavljeno pon, 17.03.2008 10:25 | autor: nevina_suza

lijepo si sve rekla..stvarno nitko ne voli sažaljevanje,pa niti ja..:)

objavljeno pon, 17.03.2008 10:42 | autor: siscanin

Od samožaljenja nema ništa samo se dublje pada u depresiju i ako nam se čini da za naš problem nema rješenja ali kada se malo okreneš oko sebe vidiš da je taj problem manji nego ti se čini. Ma nekad treba i glavom kroz zid jer i zid puca tamo gdje je najtanji.

objavljeno pon, 17.03.2008 10:54 | autor: true serendipity

u pitanju tako nečega vodim se onime da što ne želim da drugi meni rade, ne treba raditi ni drugima. i osoba u invalidskim kolicima je isto osoba, jednako vrijedna kao i svaka druga (što je posve normalno i razumljivo) i stoga ne vidim potrebu sažalijevanja nad njima. ako ima nekog osjećaja, to je osjećaj divljenja što su i dalje ostali isti i svoji i što se hrabro nose sa svojim životom.

no, sad sam i ja napravila digresiju k'o kuća veliku ;))) u svakom slučaju, sažaljenje je jedna grozna emocija i ništa dobro ne može donijeti.

kiss :***

objavljeno pon, 17.03.2008 11:41 | autor: frka

sve ok, samo postoje i ljudi koji vole, obožavaju da ih se sažaljeva...veliki samo kad su bolesni i u nevolji i ne znaju uživati u malim, lijepim stvarima...u svakodnevici naporni i otužni, u nesrećama kao da ožive...i još kad k tome dobiju željenu pažnju u vidu sažaljevanja...gdje im je kraj...

objavljeno pon, 17.03.2008 13:01 | autor: petricaa

ej..a jadna ti baš si se namučila dok si pisala ovoliki post..baš mi te žao...šala..lol..heh..;))

objavljeno pon, 17.03.2008 14:51 | autor: ljerka

Potpuno si u pravu. Kud bi ja stigla da sam se sažaljevala ili da sam pojedince slušala s njihovim pogledom i ono kako mi je žao, hvala ali ne baš mi je dobro.. pozdrav :)))

objavljeno pon, 17.03.2008 15:45 | autor: shiza

potpuno se slažem s tobom. možda su jedini jadni u cijeloj toj priči oni koji ne shvaćaju kako nikome ne treba sažaljenje, nego pametan savjet. :)

objavljeno pon, 17.03.2008 20:16 | autor: dezire33

Moja Draga Natuknica "opet" "pametuje"...

S pravom...
Sažaljevanje čovjeka je...
NAJGORE PONIŽENJE...I,..Točka!
Imamo mi sjajnu riječ SUOSJEĆANJE...
A sažaljenje je puka ZLOBA...
Što mi nismo u TOM' položaju...
A što je "bolesit" ima na HILJADE...
Definicija...Tako da je "NAŠA" Natuknica...
I, tu u pravu...
Kao i obično!!!

Samo Ti nama "SOLI" pamet..
Mladi TREBAJU učiti...

Imaš..
MOJU podršku!!!

Ćao!

objavljeno pon, 17.03.2008 20:39 | autor: lovkinja

a meni je najbolja izreka koju sam pročitala u zadnje vrijeme ova:"ja ne mogu dresirati ni svoje pse a kamo li djecu...", ma gdje sam je ono pročitala?

objavljeno pon, 17.03.2008 22:49 | autor: Go!

briješ! ja ću biti jadan kad ovaj tjedan zviznem usmeni :-D
ma zafrkavam se, slažem se sa tobom. u pravu si.
samo, ja bi stvarno trebao počet učit... :-/

objavljeno uto, 18.03.2008 08:54 | autor: tricia

heji...evo mene...da ti se javim..nije me bilo dugo...pa evo vratila sam se...da te pozdraviim...valjda me nisi zaboravila...smrecek...pozzz

objavljeno uto, 18.03.2008 11:52 | autor: Zenzena

Opasno je to sažaljenje, stvarno je. Znam ženu koja se družila isključivo sa "jadnima"... i to joj je davalo forcu za njezin život - zakucavati druge, i podupirati ih u njihovom osjećaju jada tako da imaš osjećaj kako si ti super, bolji, i da cijeloj mahali možeš pričati kako su ovi ili oni jadni. Uvijek mi je bilo drago kad bi netko od tih jadnih izašao iz tog filma (npr. jedan par, nakon teške besparice, besploslice itd. su krenuli sa malim štandom voća i povrća i za par godina kupili djeci stan itd, ili cura koja je kao bila ružna na putu da bude usidjelica - pa se udala za super tipa koji je iz inozemstva došao u naše malo misto.. i tak).

Imaš pravo, stvarno ljudima ne bi trebalo povlađivati kad zapadnu u osjećaj da su jadni, ili ih trpati u taj koš - bolje istaknuti ono dobro i lijepo kod njih, ohrabriti ih - ili čak im ispričati kako smo u nekoj situaciji bili u lošijoj, nezavidnijoj poziciji nego oni - i da smo, eto, živi i zdravi.

Al ja mislim da za to treba bit velik. Jer samo ako si sam jak i istodobno ponizan možeš sve druge gledat kao ravne sebi - a ne kao one ispod - koji ti daju osjećaj da si bolji, sretniji i to.

Sutra se možemo probudit u obrnutoj situaciji, a što onda? sigurno nam neće pasat sažaljenje drugih, jel tako.

objavljeno uto, 18.03.2008 12:49 | autor: selma

:)

objavljeno uto, 18.03.2008 12:53 | autor: Teta Dany

samosazaljenje najgora podmukla duhovna bolest danasnjice! naty draga kako mogu obrisati komentar? otkad se promijenio izgled ne znam se snaći, nema one kante za smeće.. hvala ti.

objavljeno uto, 18.03.2008 13:07 | autor: nnj

...evo ja bi iznio i moje skromno mišljenje o ovoj temi.
ja osobno osječam žaljenje prema nekim kategorijama ljudi,ali im to pokušavam ne pokazati.
mislim da suosječati ili žaliti znaći u ovom slučaju isto,a tko ne suosjeća sa ljudima u nevolji nema dušu.
i zaključak: bitno je znati postaviti se i ne povrijediti tu osobu,a ako je žališ na ispravan način ona to neće zamjeriti,dapaće vidjet će prijatelja u tebi.

objavljeno uto, 18.03.2008 14:21 | autor: nights in white saten(deleted) (Neregistriran)

meni je bas zao ,...zao mi je sto smo tako kratko vrijeme na zemlji takvi kakvi jesmo ,..