objavljeno pon, 01.02.2010 20:34 | autor: murder

istina. sa mnom u razred ide cura koja ne zna oće uopće doživjeti maturu. čudo je zapravo što je još uvijek živa. a cura je stvarno super, i trudi se više od bilo koga drugog i tko je zdrav il nešto. i tek kad sam ju upoznala i kad mi je ona počela pričati o ljudima koje srećem svaki dan a nemam pojma kako im je i što sve proživljavaju, koliko su života proveli u bolnici ne znajući koliko će živjeti.. onda se zapitah. i svaki dan se sjetim nje, i sad više skoro uopće ne šizim jer znam da je sve lijepo i dobro i da tream bit sretna što sam koliko toliko zdrava.
ugl raspisah se al ajd.. ništa. uživaj :)

objavljeno pon, 01.02.2010 20:49 | autor: anabelle

ne samo što žize, nego stvaraju probleme tamo i gdje ih nema, samo da bi bili u centru pozornosti...
i skužila sam da sve manje i manje imam razumijevanja za takve ljude, upravo zato što su pored mene moji najbliži koji se nose s deset puta većim stvarima i nikoga ne zamaraju time...
a šizonje treba staviti gdje im je i mjesto! :D
pozdrav :)

objavljeno pon, 01.02.2010 21:37 | autor: Cheyenne

da.. istina. trebamo prestati biti nezahvalni i misliti samo na sebe, nego se malo osvrnuti oko sebe i vidjeti da ima ljudi kojima je mnogo teže i kojima bi pomoć (pa barem i mala) dobro došla! Jako dobar post! Kiss ; )

objavljeno uto, 02.02.2010 03:31 | autor: mladi luk

Ponekad ljudima njihovi problemi izgledaju najveći, veći nego tuđi, iako su tuđi veći. Ljudi često ne vide stvari iz odgovarajućeg kuta. Ima ljudi koji s euopće ne trude da vide kako stoje stvari. A opet, tebi je problem s raznobojnim čarapama ujutro važniji nego što neko dijete tamo ide u čarapama s rupama na obadva palca i na obadva mala prsta jer nisi ni svjesna da ima i takvih problema. A ima i onih koji uopće nemaju čarape, ali im ni ne trebaju jer je kod njih jako vruće.

objavljeno uto, 02.02.2010 10:19 | autor: pravnik

Svatko ima svoje probleme i naravno da su baš njemu najveći i najteži.Ne razmišljamo o tome da netko možda ima puno veće i gore probleme, a da su naši naspram njegovijh zapravo smiješni.To je tako.Svakome je njegovo najteže i najgore.Nažalost, ne razmišljamo o tome kako je nekome drugome.

objavljeno uto, 02.02.2010 11:05 | autor: medeja7

potpisujem svaku izrečenu draga Maky... Kiss:)))

objavljeno uto, 02.02.2010 17:32 | autor: Dezire33

Draga Ma...

To je naš Život!

I kad ne bi imali problema... ljudi bi ih stvarali sami sebi ...

Pozdrav!

objavljeno uto, 02.02.2010 19:27 | autor: zekoslava

Slažem se sa Dezire33.... Kod nas uvijek ide pop rincipu, zašto bi bilo jednostavno kad može komlicirano. NIkad nam ništa mnije po volji, a kad ne bi imali na što šiziti, onda bi šizili jer nam je dosadno :)

objavljeno uto, 02.02.2010 21:43 | autor: levant

Imam teoriju da oni koji se stalno žale na nešto uopće nemaju pravih problema, dok oni koji šute i skoro im je uvijek smješak na licu, zapravo kriju prave životne probleme, bolesti o kojima ne pričaju jer im se ne da, jer ne žele zamarati sve oko sebe... i da, svima nam naši problemi izgledaju najveći, a ljudsko je da 'sit gladnome ne vjeruje', tužno, ali istinito...

objavljeno sri, 03.02.2010 09:32 | autor: ura

ja ću onako, mudro, konstatovat, da bi život bez problema bio jako dosadan. ne možemo mi riješit problem haitija, niti gladne angole, niti avganistana, ni ne znam čega još... ali daj barem te čarape da sredimo. barem od nečega da počenemo.
evo, ja ću ti reć gdje je par od tvoje zelene čarape.
uvijek je lakše tumačiti ili rješavati tuđe probleme, nego sopstvene.

objavljeno pet, 05.02.2010 13:12 | autor: viktorija2

Najviše mi se sviđa ono šizenje zbog čarapa, a čudno koliko mnogo neparnih iziđe iz jednog pranja, a u sljedećem pranju često parovi, ako se uopće nađu, više nisu iste boje. Ali čak i ako su neparne tko to vidi u cipelama.

objavljeno pet, 05.02.2010 22:24 | autor: zvucisrca

šizim i sama
usput te grlim.

objavljeno uto, 09.02.2010 21:59 | autor: makebejka

Dragi moji, meni je predivno kako ste svi obratili pažnju na čarape :))
velika pusa svima

objavljeno sri, 10.02.2010 00:39 | autor: Tonkica Palonkica

tako je to... nikad zadovoljni onime što imamo. vjerojatno nas to u jednu ruku i gura naprijed.

objavljeno sri, 10.02.2010 10:26 | autor: electra

eo viš, a mene smatraju letargičnom jer ne šizim zbog gluposti:) nikad udovoljit svima :D

objavljeno sri, 10.02.2010 15:51 | autor: LadyButterfly

oh kako se slažem s tobom, a život je tako šaren i tako prostran,a mi ga činimo tmurnim,crnim i jako malenim,a tako je širok i predivan, od onih kojima treba pomoć do onih planina,mora, od malene djece do odraslih koji su zaboravili začine života..

objavljeno sri, 10.02.2010 23:20 | autor: babun

tako je to... nikad zadovoljni onime što imamo. vjerojatno nas to u jednu ruku i gura naprijed.

objavljeno sri, 10.02.2010 23:52 | autor: miu

eto. baš zato ja nikad nemam iste čarape. i uopće nemam problema s tim.
i pazim kome pizdim, kako pizdim, i ako već pizdim da to bude opravdano - ako već pizdim naglas.

al većinu vremena pizdim u sebi. :)

al svejedno sam htjela reći, da imam prijateljicu koja je išla na operaciju s 18 jer joj je srce otkazalo. to mi je najbolja prijateljica. ja sama sam proteklih deset godina trovala tijelo ljekovima koji su mi prepisani "preventivno" iako žarišta u mozgu tih istih proteklih godina više nemam. pizditi je nepametno, nepotrebno i glupo, ali baš zato i vrlo ljudski. :)

objavljeno čet, 11.02.2010 10:32 | autor: Tonkica Palonkica

zašto se meni čini da babun po cijelom mojblogu glumi moju jeku. :P

objavljeno čet, 11.02.2010 14:48 | autor: makebejka

Ma ne čini ti se tončice, on je tvoja jeka jeka jeka...

objavljeno čet, 11.02.2010 18:14 | autor: Faustina(deleted) (Neregistriran)

od kad me ima, nepromjenjivo stanje...uvijek oko mene netko zbog nečeg šizi, i samoj mi je ponekad tako iako sam svjesna svega što si napisala iako sam i ja bila pogođena nekim stvarima i mislila da više nikad neću pošizit zbog gluposti...al' prebrzo zaboravljamo...

objavljeno pet, 12.02.2010 15:05 | autor: lucile

Možem sve, hoćem sve, idem glavom kroz zidove, ali kada mi se pogorsa zdravlje, kada me tete na srcanoj poliklinici uzmu na red, nestajem od straha.
A siziti je ok, ako ne pređemo granicu pa to postane umjesto ispušnog ventila maltretiranje nedužnih (ili u mom slučaju prvog tko mi naleti :) )