objavljeno uto, 02.06.2009 08:02 | autor: uzorita

Možda bolje prođu jer nisu u stanju sabrati koliko im fali znanja u životu, ne trude se biti iznad drugih. Oni u foteljama, na vlasti nedodirljivi su uz takav narod, nitko ih ne ugrožava, stoga bolje je imati iza sebe tupo stado u dobrom autu ili skupim cipelama, a bez kruha sa druge strane...
U teška vremena (ne samo financijski, kriza društva je u svim sferama trenutno) čovjek se hrani sobom iznutra, što više znaš lakše ti je izdržati jer ne zamaraš se materijalnim (izuzev gole egzistencije).
Mnogo toga povezano je sa lošim obrazovnim kadrom, srećom postoje iznimke - profesori koji ne daju olako ocjene, možda su malo omraženi, no naknadno učenici shvate koliko su im dobra za budućnost svojom strogošću dali...
Znanje je moć.
Pozdrav ti

objavljeno uto, 02.06.2009 13:40 | autor: putuzatvorenisvijet

puno je toga na savjesti nastavnika..učenike treba znati motivirati..
učenje je radi njih samih
:)

objavljeno uto, 02.06.2009 15:13 | autor: selma

:)

objavljeno uto, 02.06.2009 18:00 | autor: makebejka (Neregistriran)

Kad sam išla u osnovnu školu matematika mi je bila jedan od najdražih predmeta.
Savladala bih gradivo prije nego bi do njega došli.
Išla sam na dodatnu nastavu.
Fascinirali su me zadatci i bilo mi je napeto pronaći rješenje. Išla sam i na natjecanje.
Onda sam došla u srednju školu. Svi predmeti 5 ili 4, matematika 2 i to na jedvite jade.
Žena zmaj za profesoricu i svi smo išli na instrukcije.
Kad su se roditelji pobunili da je nevjerojatno da smo mi svi toliko glupi u gimnazijskom razredu da svih nas 30 mora na instrukcije i da treba promjeniti profesoricu, svi su se smijali, razrednica i ravnatelj i pedagog.
Naime, jedna profesorica šalje učenike drugoj na instrukcije, pa valjda si rade jedna drugoj promet za zaradu u fušu. Preko čijih leđa to ide?
Onda smo mi našli ženu van škole i išli k njoj na instrukcije, što opet nije bilo dobro jer je žena bila fantastična, svi mi zadovoljni, ali nam je sad profesorica valjda iz ljutnje snižavala ocjene.
Doslovno nas trerorizirala svojim ponašanjem.
Bojala sam se nje i matematike. Boga sam molila samo da si nađem neki fakultet na kojem neću imati matematiku.
Znala sam doći sa zadaćom na instrukcije, i instruktorica bi me pitala : Pa zašto riješavamo ove zadatke? Ja bi rekal: pa ti su za dva...
Ona bi rekla: neee, ti su za 4.
Izvježbala bih sve zadatke za 4 i 5, došla na sat i dobila iz istog zadatka 2...
A kako nije čudno da netko tko ima 4 i 5 iz svih predmeta ima 2 jedino iz matematike i to još uz instrukcije...
Jednostavno nije nikoga briga.
I još nešto.
Kad sam se upisivala na fakultet, imala sam na jednom prijamnom koji sam probala matematiku.
Sve sam zadatke riješila. Došlo mi je da uzmem taj prijamni i odem joj nabiti na nos to što sam se 4 godine osjećala kao manje vrijedan idiot koji ne zna matematiku...
Stvarno me to iztraumatiziralo.
( ne mogu se registrirati zbog virusa na kompu, pa sam neprijavljena)

objavljeno uto, 02.06.2009 20:15 | autor: srebromalo

Neki ljudi su jednostavno lijeni i ne žele učit,nego uzmu stvar u svoje ruke i krenu učit te onda kad je kritično,kad dobe jedan iz tog predmeta ili kad idu na popravni.

objavljeno sri, 03.06.2009 10:21 | autor: tičerica (Neregistriran)

hmmm... ne zna tablicu množenja u sedmom razredu - sjećam se, išla sam s takvima u osnovnu. i s onima koji su na kraju osmog razreda još uvijek slovkali.
ali najbizarnije mi je bilo kada sam pred kraj drugog razreda gimnazije otkrila zašto prijateljica iz klupe vječito dobiva komade iz matematike: cura nije znala izvoditi osnovne računske operacije s razlomcima (zbrajanje, oduzimanje, množenje, dijeljenje). da, nekako sam joj to uspjela objasniti, ali oko tri godine matematike koje su se temeljile na razlomcima i računanju istih su kod nje bile potpuno izgubljene. a iz matematike je u osnovnoj imala četvorku! e, to mi nikada neće biti jasno!

objavljeno sri, 03.06.2009 10:50 | autor: medeja7

:)))

objavljeno sri, 03.06.2009 11:49 | autor: srebromalo

Hvala na lijepim riječima :-))))))

objavljeno sri, 03.06.2009 14:59 | autor: levant

Bome, sad kad čitam ovo šta je makebejka napisala mislim si malo...ja sam cijelu gimnaziju išla na instrukcije iz matematike, i mojih 30 kolega isto tako, a bila sam sretna šta sam na kraju imala 2. Možda sam ja zapravo bila lumen a bio je problem u profesorici!! Nemaš pojma kako si me razveselila, ovo mijenja sve:-)))))) Ja matematički lumen, ideš....

objavljeno sri, 03.06.2009 19:20 | autor: viktorija2

Mislim da ima djece koja ne mogu naučiti tablicu množenja i neke druge osnovne računske operacije. Poznam dosta ljudi koji su usprkos tome postali , dobri i vrijedni radnici , čak se snašli mnogo bolje u životu nego neki fakultetski obrazovani. Inače mislim da se u savremenom školstvu premalo uči djecu da razvijaju memoriju. Kad sam počela raditi , učila sam djecu u vrtiću mnoge mnoge pjesme i recitacije napamet. I u školi su se mnogi tekstovi učili napamet. Sada je to zabranjeno i u vrtiću se djecu smije učiti samo ono što mogu i žele spontano bez ikakove prisile ili posebnog nastojanja. Danas se djeca ne trude da nauče tekst i melodiju bilo koje pjesme napamet , da bi je pjevali iz čiste radosti , za svoj dušu , kao što smo mi nekad. Ako se melmorija od malena ne razvija kad ima najveći potencijal, zakržlja kao i sve ostalo, i nastaju problemi u usvajanju svih viših mentalnih sadržaja.

objavljeno pet, 05.06.2009 00:26 | autor: natuknica

Uzorita, ma koliko se slažem s tobom, mislim da nastavnici koji poklanjaju ocjene ipak ne razmišljaju tako. ;)

Putuzatvorenisvijet, ne treba učenike motivirati baš za sve, ali neke stvari su nužnost i treba ih savladati i bez motiva. Iskreno, imam osjećaj da je osnovna svrha školovanja postalo stjecanje ocjena, a ne znanja. ;)

Selma, ;)

Makabejka, ovo je jedna jako tužna priča koju si ispričala. Znam i za takve profesore. I znam jako dobro da profesori imaju razloga biti isfrustrirani, ali nemaju pravo to rješavati na onima koji nisu ni krivi ni dužni. Mogu ti reći samo jedno: neka ti ta profesorica bude antiuzor, nemoj si nikada dozvoliti da postaneš poput nje. Ne treba niti ići u drugi ekstrem. Ja se nekako sjećam velikog dijela svojih profesora i onoga čemu sam se divila, i onoga što nisam cijenila. Te stvari treba uvijek imati na pameti, pogotovo ako kreneš i ti za njima. :)

Srebromalo, znam da su neki ljudi lijeni i znam da nije lako s njima. Svakako je lakše kada roditelji žele surađivati, a u slučaju spomenutog dečka žele, samo ne znaju kako. Treba im pomoći. Ne možemo živjeti u svijetu i misliti samo na sebe. :)

Tičerica, da, o ocjenama u osnovnoj školi smo već pričale. Jednostavno, dobre ocjene nisu po definiciji stimulativne. Djeca imaju potrebu znati na čemu su sa svojim znanjem. Inače misle da je ne znati ništa baš super. :)

Medeja, ;)

Levant, da, kao i kod liječnika, i kod nastavnika je ponekad dobro čuti drugo mišljenje.

Viktorija, nema šanse! Kao prvo, svatko mora biti sposoban barem okvirno odrediti koliko će ga koštati nešto što kupuje u dućanu ili koliko mu prodavač novaca mora vratiti. Onaj tko to ne može, taj nije niti sposoban zarađivati novac. Mogu ja razumjeti da su jednadžbe djeci nedokučive ili zbrajanje razlomaka. Već negativne brojeve je potrebno dokučiti ako želiš preživjeti u svijetu. I površinu pravokutnika moraš znati, ako hoćeš kupovati pločice za kupaonu. Tablica množenja ne iziskuje uopće inteligenciju, samo ponavljanje dok se ne zapamti. Znam da je nekome dosta ponoviti 5 puta da bi zapamtio, a nekome treba možda i 50 puta, ali onda tih 50 puta treba odraditi. Problem je u tome što djeca tako ne uspiju shvatiti ono što im i nije preteško jer previše energije i koncentracije troše na množenje brojeva. I onda zaborave što su uopće trebali riješiti.
A to za zanemarivanje vježbanja memorije se slažem. Bila sam iznenađena kad sam vidjela da u nekim vrtićima uopće nemaju priredbe. To je strašno zakidanje djece, ne samo za vježbanje memorije, nego i za radost zbog nekakvog postignuća. Ipak, vidjela sam i to da ih u nekim vrtićima i dalje imaju i znaju krasno djecu motivirati za njih. Zbog tog stava kako djecu ni na što ne treba prisiljavati, dijete mi je provodilo preko 8 sati u vrtiću, a da ništa ne bi u usta stavilo. TO je pravo zlostavljanje, a ne prisiljavanje. S druge strane, kada sam joj promijenila vrtić, nova teta nije baš nikakve metode prisile koristila, samo je rekla "To se mora" i dijete joj je povjerovalo. Sve se može, ako se razmišlja o dobrobiti djeteta i razlozima zbog kojih su pravila donesena, a ne o čudnim interpretacijama tih istih pravila. Kako bi rekao Isus? Nije čovjek radi subote, nego je subota radi čovjeka. :)

objavljeno pet, 05.06.2009 06:53 | autor: ita

Da, točno si napisala, izgleda da su ocjene postale svrha, a ne znanje. I koji put izgleda kao da su učenici papiri, koje, kad je nastavnik nervozan, zgužva i baci u koš. I kako će takvo dijete, bačeno u koš, zgužvano, hodati kroz život? Svi će primjetiti kroz što je prošao.
. Ali ima i nastavnika koji svako dijete paze, i drže u posebno lijepim koricama svoje ljubavi. Ima ih prekrasnih, poznajem neke!

objavljeno pet, 05.06.2009 09:06 | autor: natuknica

Je, Ita, to je svakako istina. Treba Bogu zahvaljivati na takvim nastavnicima i moliti se da se ne umore. :)