objavljeno sub, 20.09.2008 11:13 | autor: Zipper

Nećete vjerovati teta Naty ... ja na misi (odvelo me na misu, a nisam ničim izazivala) i slušam priču o talentima, darovima, propuštenom, a ja pomislim na Vas i neke Vaše riječi ... i žal se razli tišinom oko mene ... :-)

objavljeno sub, 20.09.2008 11:17 | autor: selma

:))

objavljeno sub, 20.09.2008 11:32 | autor: ita

Lijepo, lijepo, lijepo. Razložno. Podsjetilo me to na izlaganje vrlo mudrog čovjeka na istu temu. Našeg zajedničkog poznanika. Uživala sam i čitajući tvoj tekst i prisjećajući se njegovih riječi. Vrlo snažnih.

objavljeno sub, 20.09.2008 11:54 | autor: nomen_nescio

Lijepo rečeno,samo dogodi se da čovjek točno i nezna koji su mu talenti (naravno zna lako koji mu nisu) pa onda pridaje pažnju onomu u čemu i nije najvještiji,a zanemaruje svoje talente.

objavljeno sub, 20.09.2008 12:52 | autor: frka

post mi je blizak, razumljiv i slažem se s njim...ali izvadak iz Evanđelja tumačim drugačije...mrzak mi je...bibliju sam pokušala čitati ponukana književnim djelima utemeljenim na biblijskim pričama...i razočarala se, u meni je nakupila dovoljno otpora da odustanem i nikad ponovo ne pokušam...jer su sva "ljudska" tumačenja i prepričavanja za mene toplija i bliža od nje same...počevši od adama i eve i istočnog grijeha..."neka rađa u mukama" -tu bih odma popizdila!

sluga je okrutno kažnjen...radi čega? pobojao se...jer njegov gospodar "žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao..." kakav je to gospodar? da ne govorim da odnos gospodar sluga u meni odmah budi bunt...Boga ne doživljavam kao gospodara...Gospodin moj sasvim drugačije zvuči...Gospodin moj ne kažnjava bojažljive...ne daje im u startu tek jedan talent jer ih smatra najmanje sposobnima...

ima tih okrutnih priča biblijskih, ima tih okrutnih priča svakidašnjice radi kojih u crkvu odlazim kad nema mise...nema ljudi...nema propovijedi...radi kojih ne dajem crkvi milodare...iako mi hram božji ni ne treba (ima atmosferu, o da)...jučer sam bila bliska bogu, sjedeći u pustoj uvali u sam smiraj dana...more je molilo za mene i sunce me milovalo vjerom

objavljeno sub, 20.09.2008 13:08 | autor: medeja7

:)))

objavljeno sub, 20.09.2008 16:58 | autor: natuknica

Zipper, o, kako je svijet mali! ;)

Selma, Ita, Medeja, hvala.

Nomen Nescio, potpuno se slažem. Htjela sam napisati i da nam je svakome dužnost pronaći i otkriti svoje talente, ali nekako nisam htjela pretjerivati. ;) U potrazi za talentima mogu nam pomoći i primjedbe naše okoline. To bismo mogli ubaciti i u kontekst mog prethodnog posta i reći da možemo isprovocirati okolinu da nam pokaže naše talente. Ako kažemo "Ja sam glupa," možda se neće naći nitko da nam kaže "Ti si pametna," ali će možda reći "Ti u svakom čovjeku vidiš ono što je u njemu dobro." I možda bismo to uvijek trebali imati na umu i dopustiti sebi da pohvalimo drugog čovjeka kad vidimo da je u nečemu dobar kako bismo ga potaknuli da u tome ustraje. :)

Frka, ne mogu baš reći da te ne razumijem. Možda sam ja jednostavno bila manje povrijeđena u životu pa mi je onda lakše oprostiti. Možda sam još od djetinjstva razvila (nužan) obrambeni mehanizam po kojem primjećujem samo ono što mi se sviđa, a ono što mi se čini pregrubo, lagano ignoriram. Jer i ja na Boga gledam kao na samu ljubav (beskonačnodimenzionalnu) i ne vjerujem da nas On kažnjava, uvjerena sam u to da mi kažnjavamo sami sebe. A opet, ne vjerujem da sam tako nešto pročitala u Svetom Pismu. ;) Kada naiđem na takve stvari, volim misliti da su se one upetljale zbog nesavršenosti čovjeka koji je odabran da nam prenese Objavu. I mislim kako je to čudesno što Veličanstveni Bog odabire tako nesavršene posrednike. I onda mislim - i ja sam nesavršena pa ne želim drugima zamjerati to što nisu savršeni. A isto tako mislim da si ne bismo smjeli dozvoliti da nam nečije nesavršenosti sakriju Ljepotu koja jest i koja postoji. :) S druge strane, u priči ne piše "Slugo zli i uplašeni" nego "Slugo zli i LIJENI" i upravo je to zapravo naglasak kojeg sam odabrala u svom postu jer ljudi često svoju lijenost opravdavaju strahom, sramom i sličnim stvarima.

objavljeno sub, 20.09.2008 17:38 | autor: knjiga za plažu (Neregistriran)

Pozdrav ti ostavljam..znaš potaknuti ljude na raspravu, znaš u pravom trenutku plasirati pravi post...ovaj mi je danas trebao. Hvala.

objavljeno sub, 20.09.2008 17:39 | autor: knjiga (Neregistriran)

nevjerojatno...ja u tebe a ti u mene...

objavljeno sub, 20.09.2008 18:10 | autor: Teodor

ma ja sam zapravo ajmo to tak nazvati, stara blogerica. imala sam blog 'žabica' od 2005. :D ali sam odjednom samo prestala pisati, ne znam zašto, pa sam se zaželjela tih 'starijih' dana (:

objavljeno sub, 20.09.2008 19:35 | autor: Viktorija2

Veoma dobar i poticajan post za svakoga , da razmisli o svojim sposobnostima , i kako bi ih u buduće ( jer za ono prošlo je kasno) mogao bolje iskoristiti.

objavljeno sub, 20.09.2008 22:39 | autor: Pokemaniac

Da, skromnost nije samo pokazvianje nego i osjećanje.

objavljeno sub, 20.09.2008 23:03 | autor: rex_hr

Ma ja ne vidim što itko ima protiv tog trećeg sluge.. lol... Tajkun ošo luftat pozadinu i kad se vratio pokupio maslo ne propustivši dati onoj dvojci koji su ionak imali uvjete za dobivanje menadžerskog kredita mjesto u nadzornom odboru i radnu knjižicu onom trećem koji nije mogao dobiti kredit jer je dobio najlošiji dio firme.. A kako su ovi došli do te zemlje, aaaa!? Možda su protjerali tisuće stočara i porušili tuđu šumu! :):):) Ok, šalu na stranu - mislim da su vlastite sposobnosti nešto o čemu se uistinu treba razmišljati i voditi briga a prilike treba iskoristiti... ali mislim da isto tako stoji da gotovo nitko nije svoje prilike iskoristio u potpunosti.. pa nije zbog toga zao.. a uglavnom se ne radi niti o lijenim ljudima - većina ih je jednostavno izdresirana da misle kako prilike postoje za druge a ne za njih.. stoga - odličan post, bitno je natjerati ljude da razmisle o sebi a ovaj tekst to definitivno uspjeva...

objavljeno ned, 21.09.2008 13:39 | autor: makebejka

mislim da je ovdje možda došlo do krive interpretacije teksta...talent nije talent kao lijepo pjevanje nego talenti su novci...kao što je dolar, kuna, peni...
i mislim da je na kraju ovaj jadan toliko nastradao upravo zbog straha...jer on se bojao a mislim da je tu pouka da se boga ne treba bojati...
nekako mi se čini da je pouka: ako probaš i uspiješ super, ne treba se bojati probati, gore je živjeti u strahu i nikad ništa ne pokušati nego pokušati a propasti...
:)

objavljeno ned, 21.09.2008 14:57 | autor: zenta

Ljudi su čusna bića....Svatko od nas nosi u sebi neku svoju nerašćišćenu gomilu i radosti i gnjeva

objavljeno ned, 21.09.2008 15:27 | autor: Knjiga za plažu 2 (Neregistriran)

Lijepo si ovo napisala i tumačila. Upravo su kreativne interakcije među ljudima jedna od najvećih ljepota svijeta.

objavljeno ned, 21.09.2008 16:15 | autor: natuknica

Joj, Rex, da, slažem se da je veliki problem u dresiranju ljudi da "ne talasaju". Na žalost, to nije nešto što se može riješiti revolucijom nego samo upornošću i strpljenjem. Ijopet, hvala na lijepom riječima. :)

Knjigo i Viktorijo, hvala i vama na lijepim riječima. Viš kako ja tjeram ljude da me tješe? ;)

Poke, ti si jedno obično i sjajno, pametno čudovište. ;)

Makabejka, dođe mi da kažem Maki, znam da su talenti u priči novac, ali pitam se malo - zašto se nadarenost naziva talentom? Poznato nam je da je Isus pričao u prispodobama, da je sam rekao da u priči o sijaču koji sije pšenicu pšenično zrno predstavlja Riječ. Zašto misliš da je s talentima drugačije, da je tu u pitanju baš i samo novac? Isto tako znamo da u Starom Zavjetu knjige pričaju o Mesiji kao o kralju i da su zbog toga svi očekivali da će Isus složiti vojsku koja će istjerati Rimljane iz Izraela. Pa je li se to dogodilo? Potpuno se slažem s tvojom interpretacijom da ta priča govori protiv straha, i ja sam veliki antiprotivnik straha (i Harry Potter), ali nipošto se ne bih složila da se taj strah odnosi isključivo na financijske transakcije. Iako je Isus bio Židov, a Židovi su poznati kao umjetnici novčarstva, mislim da on nipošto nije svodio čovjekov život na materijalna dobra i mislim da da je izabrao priču o novcu samo zato što je to jezik kojeg su njegovi slušatelji najbolje razumjeli.

Zenta, apsolutno istina! :)

objavljeno ned, 21.09.2008 18:52 | autor: ita

"Jer i ja na Boga gledam kao na samu ljubav (beskonačnodimenzionalnu) i ne vjerujem da nas On kažnjava, uvjerena sam u to da mi kažnjavamo sami sebe"

Moje pitanje glasi: Da li dozvoljavaš da ovaj tekst (naravno uz tvoj nick) objavim na svom blogu?

Moram obrazložiti, pretpostavljam. To je i moja misao, ali ti si je savršeno formulirala. Dakle, mogu li?

Doći ću ovdje pročitati odgovor.

objavljeno ned, 21.09.2008 18:59 | autor: natuknica

Ita, ne vidim zašto ne? :)

objavljeno ned, 21.09.2008 22:13 | autor: varalita

pomogla si mi... doista =) ponekad i ja mislim da biti skroman znači misliti loše o sebi... a i ovaj dio evanđelja nisam baš shvaćala (*blush*)

objavljeno ned, 21.09.2008 22:47 | autor: romantales

A gle ovo, dok si se ti pripremala za vjeronaučnu olimpijadu o Sv. Franji, ja sam se pripremala za takmičenje iz marksizma .... lol .... samo što to nije bilo po mom izboru, nego sem eto, morala ... nadam se da si barem ti svojevoljno sudjelovala!? No, iako sam morala, danas rado citiram svima koji se na neki način srame onoga što su morali učiti i znati, Ronalda Reagana, koji je rekao:
- Kako prepoznati komunista?
- To je onaj koji čita Marxa i Lenjina.
- A kako pepoznati antikomunista?
- To je onaj koji razumije Marxa i Lenjina!

Nema mnogo veze s tvojim citiranjem Evanđelja, ali eto, prisjetilo me na neka davna vremena kada baš nisi mogao otvoreno reći da ideš na vjeronaučnu olimpijadu, a unatoč tome, vjerski ( u smislu znanja) smo potkovaniji od recimo moga muža koji je odrastao u zemlji kojoj je Vatikan u dvorištu i koji je ministrirao kao dijete.

objavljeno ned, 21.09.2008 23:01 | autor: zvucisrca

da mi je biti skromna,ponekad,ali...
Ali zato molitva počinje ondje gdje ljudske mogučnosti puštaju.

objavljeno pon, 22.09.2008 04:40 | autor: tonkica palonkica

možda je ovaj zadnji sluga čitao Pinokija, a ne Bibliju! :D
a tamo lijepo Lisac kaže, zakopaj jedan dukat i narast će ti cijelo dukat-drvo. ;)

objavljeno pon, 22.09.2008 08:58 | autor: akvamarin

Ti stvarno znaš potaknuti ljude na razmišljanje, na razgovore, na komentare. Prva saznanja o Bogu, njegovu životu, nauku...ali ona koja i danas žive u meni i sa mnom, dala mi je moja baka. I to je ono što je najvrijednije, ono što se nikada ne zaboravlja. Ona je rekla: "Bog ne kažnjava.", i ja i danas vjerujem u to. Ova priča koju si navela nikada mi se nije dopala, čak ni onda kada je ona pričala o njoj...

objavljeno pon, 22.09.2008 10:11 | autor: adary

kaj da kažem osim da me sad sram što moj talent pisanja je zapostavljen i na blogu...

objavljeno pon, 22.09.2008 10:16 | autor: putuzatvorenisvijet

Dobar dan želim Ti,
uistinu je priča iz Novog zavjeta poučna i strašna istodobno...
Dobili smo život i darove i često se sjetim pouke:
"Ono što učinimo od svog života, naš je dar Bogu."
Skromnost je svijest bez oholosti i taštine, jednostavna zahvalnost što nešto imamo i možemo.
:)

objavljeno pon, 22.09.2008 13:36 | autor: natuknica

Eh, Varalita, volim biti od koristi. :) Čovjek ionako uči dok je živ. ;)

E, Romantales, simpatična mi je ova tvoja usporedba. Toliko smo si uspomena dopustile u zadnje vrijeme da izgledamo ko prave stare koke. ;) Ali jako si dobro primijetila. To "neprijateljsko okruženje" bilo je jako dobra stvar za vjeru. Danas se i ovdje događa ono što ti pričaš o svome mužu u Italiji. I zato sam ja, kao vjernik, veliki protivnik vjeronauka u školama. Nadam se da će i odgovorne glave to jednog dana shvatiti. Ja uglavnom nastojim izreći svoje mišljenje gdje god to mogu.

Zvucisrca, nitko nije savršen, nema čovjeka koji ne pogriješi. Taj dio sam, priznajem, propustila spomenuti u postu. Zato postoje pametne misli da nam pomognu vratiti se na put s kojeg smo odlutali ili da odlutamo na pravi put koji nas negdje čeka. :)

E, Tonkice, možda je zapravo baš to prava pouka priče? "Ne slušakte lisca jer se novac koji posadite neće nikada pretvoriti u stablo!" ;) :D

Akvamarin, znači li to da ti se ni sad nije dopala? Kao što rekoh, ja sam još od djetinjstva razvila mehanizam, koji i ne mora biti dobar, da iz svega što pročitam ili čujem izvučem samo ono što mi se sviđa. Pa tako, čak i kad mi netko uputi riječi mržnje, ja zaključim "Ma ne, ne misli on tako, samo se nespretno izrazio." ;)

Ipak, razmišljajući o tome svemu, došla sam do još jednog zaključka - oni koji marljivo koriste svoje nadarenosti, s vremenom otkriju i nove darove koje imaju. Mislim da praksa to svakako pokazuje i da bi i to mogla biti jedna od pouka priče. :)

Adary, sigurna sam da imaš svoje prioritete u životu i, ako blog nije pri njihovom vrhu, nije to baš kraj svijeta (eh, ovaj kraj svijeta, baš nam se nešto mota među nogama, sreća da si ti vidjela Egipat prije nego što je nastupio). Ali slažem se da dara za pisanje imaš, bitno je da ga koristiš, a manje je bitno je li to na blogu ili ne. :)

Putuzatvorenisvijet, tvoja definicija skromnosti mi se isto jako sviđa. Hvala. :)

objavljeno pon, 22.09.2008 13:47 | autor: ita

Hvala, uvršteno.

objavljeno pon, 22.09.2008 15:30 | autor: frka

tražiti uvijek ono dobro u ljudima jest obrambeni tehnika u kojoj sam, hm, bez lažne skromsnoti, poprilično dobra...istovremeno me ta osobina dovela do mojih najozbiljnijih životnih problema...prekasno radim rezove jer uvijek sagledam i onu dobru stranu...mislim da se počesto iza toga krije linija manjeg otpora iliti "noj sindrom"

al ovo mi molim te pojasni:
"Možda sam ja jednostavno bila manje povrijeđena u životu pa mi je onda lakše oprostiti."
kod mene je upravo obrnuto...životne nedaće nas treniraju u oprostu...što ne? i ne bih se upuštala u procjenu koliko je ko u životu bio povrijeđen...ono što je za nekog koma za nekog je pizdarija...i obrnuto...osobno ne mislim da je moj križ teži od križa prosječnog čovjeka...zapravo mislim da mene Bog jako voli:)

objavljeno pon, 22.09.2008 23:11 | autor: natuknica

Bejbe. Sad bim trebala pod hitno napisati novi post pa da možemo tu na miru raspravljati. A imam samo zbrku u glavi. ;)

Kao prvo, da razjasnimo, nisam teolog, ono što pišem samo su moja osobna razmišljanja i nemaju nikakve veze ni sa čim službenim. Samo moje viđenje. I nikog ne zastupam. Za svaki slučaj. Možda to ne bim naglašavala da sam uspjela napisati novi post. ;)

Mislim da si malo krivo povezala težinu križa i ljubav Božju. Ako i postoji neka veza između toga dvoje, onda je češće uvjerenje da se veća ljubav Božja očituje kroz teži križ. Ipak mislim da je Ljubav uvijek ista, a križ krojen po našoj mjeri. Tako mislim.

Moje mišljenje o tome tko je više povrijeđen. I tu se može filozofirati o tome kako čovjek gleda na ono što bi ga trebalo povrijediti, ali ipak. Uzet ću jedan bolni primjer. Samo primjer. Ja recimo izbjegavam pisati o ratu. Jer ga i nisam pošteno osjetila, osim u nekim sekundarnim pojavama kao što je plaća od 200 maraka. Nisam morala strepiti ni o kom svome tamo na ratištu, nije mi nitko nastradao, nisam nikog i ništa izgubila. Rat je jedna jako ružna stvar, ali je činjenica da mene ni približno ne boli pomisao na njega kao nekoga tko je s vrećicom najnužnijih stvari morao bježati preko minskog polja da sačuva živu glavu, ili nekoga tko je gledao... ma kužiš već. Nije isto i ne boli jednako. Tu temu izbjegavam jer se bojim boli koju bih u svojoj nepromišljenosti mogla izazvati. I sigurno da je meni lakše oprostiti nepoznatom nekom da ga sad vidim u potrebi, nego nekome kome je taj puno manje nepoznati i zapalio mu je kuću. To je paralela koju sam povukla između povrijeđenosti i opraštanja.
I zato mislim da tebe te riječi podsjećaju na nešto što te puno više boli nego što boli mene, makar ne znam što je to, a pitanje je i da li ti znaš. Jer neke stvari sjednu u podsvijest pa nas odande bockaju. Ali ima nešto što te boli, a meni toga nema jer me ne boli. I to ne znači da je tvoj križ teži od mog, niti obrnuto, samo da te to nešto više boli nego mene. (malo se ponavljam, ali mislim da ćeš mi to lako oprostiti)
Inače, mislim da lakše praštamo što smo više svjesni svojih pogrešaka jer želimo da i nama bude oprošteno. Mislim da nam nedaće ne povećavaju sposobnost praštanja. Ali, kao što rekoh, to se samo meni tako čini.

Traženje dobrog u ljudima nisam spomenula kao obrambenu tehniku. Ne, ne mislim da te to od nečeg brani. Osim od opekotina na savjesti. Dati šansu drugom čovjeku, očekivati da jednom ispliva i njegova pozitivna strana, to ti može pomoći da se ne osjećaš kao gad, ali puno lakše pomaže da budeš povrijeđena jer često ti zapravo očekivanja ne budu ostvarena. Ja doduše pružam šanse drugima toliko koliko se ne osjećam ugroženom. Nekad si čak izgledam bezosjećajno. A nekad se opet, isključujući osjećaje, može puno više pomoći. Recimo ovako, kad imaš mamu koja ti stalno želi pomoći da napreduješ i misli da se to postiže kritikom pa izbjegava pohvale, onda se naučiš vidjeti pohvalu i u nedostatku kritike. Ta mi je tehnika puno pomogla da ne budem povrijeđena raznim izjavama, ali to ne znači da ću čovjeku, za kojeg sam uvjerena da me cijeni, iako pluje po meni, otvoriti srce. Tako ti otprilike izgleda ta moja tehnika. I koristim je očito i kad vidim "plač i škrgut zubi". Ne mislim da to baš ne postoji, ali mislim da su ipak rijetki koji to dobiju priliku osjetiti, i opet samo svojim vlastitim izborom. :)

A što se tiče odnosa gospodar - sluga, ima jedna jako lijepa priča od Božidara Prosenjaka: "Divlji konj". Preporučujem. :)

objavljeno pon, 22.09.2008 23:43 | autor: uzorita

Navodiš Evanđelje po Mateju koje ljudi često krivo shvaćaju, a jedno je od najvažnijih.Talent je dar. I za mene znači rad. Veliki rad na sebi cijeloga života, svaki čovjek mora iskoristiti talent koji mu je dan. To se može zgodno protumačiti kao talent ili talenat - dar Božji, doslovno tumačenje riječi talenat u to doba je novčana vrijednost, a do danas ima značenje darovitosti. Dakle bez rada talent je bezvrijedan, nema ga. I nekima onda može biti i veliki
teret.
Skromnost je suprotnost od materijalnog bogatstva, ljudi je kod nas tako doživljavaju, što nije točno. I materijalno bogat čovjek može biti skroman, dok siromah može biti neskroman.
Svi smo darivani, svi smo rođeni jednaki, no potrebno je prepoznati dar i zahvalno ga prigrliti i stvarati dalje...
Pozdrav ti i pusa za post!

objavljeno uto, 23.09.2008 11:59 | autor: frka

predugo bi trajalo da pojašnjavamo jedna drugoj što smo mislile putem komentara...pa ćemo to ostaviti za neku usmenu priliku :)

tvoj današnji post je zgodan nastavak mojih misli...ako je itko kroz povijest bio manipulator-onda je to crkva....bilo koja, bilo čija...ne vjera...nego crkva...zato što u njoj, kao i svugdje djeluju "nesavršeni" ljudi...rekla bih-daj čovjeku mož pa ćeš vidjeti kakav je...u taj sam test definitivno sigurna

"Ako i postoji neka veza između toga dvoje, onda je češće uvjerenje da se veća ljubav Božja očituje kroz teži križ. Ipak mislim da je Ljubav uvijek ista, a križ krojen po našoj mjeri. Tako mislim. "

vidiš, između ostalog si ovime to dokazala...ujedno si pokazala da se osobno ne slažeš s morem floskula koje crkva (ne vjera!) nameće...ja se i dalje slažem s tobom ali ne sa crkvom...

primjer rata...ne nisam na to mislila...mislila sam na jednaku nedaću različitim ljudima koji je različito podnose...evo primjera: invalid-branitelj koji se ubije, invalid branitelj koji se propije i postane nasilnik, invalid branitelj koji osvoji zlatnu paraolimpijsku medalju...

objavljeno uto, 23.09.2008 13:17 | autor: natuknica

Draga Frka, slušaj vamo. Mislim da smo mi davno ustanovile da se u mnogočemu slažemo, nije to ništa novo. ;) I da u mnogočemu sličimo, ne samo po broju djece. ;) Ti znaš da se ja veselim našem susretu i da bih voljela da ih bude što više, ali čisto sumnjam da ćemo tada o tome raspravljati. :*

Vjerojatno nije bez veze što mi se nakon ovih rasprava nametnula tema o manipulatorima. Samo ono što ja tvrdim, to je da manipulatora ima uvijek i svugdje, a ne samo u Crkvi, već naprotiv, zato što je Crkva dio društva u kojem se nalazi, ima ih i u Crkvi. Dobro, možda zato što je u čovjeku usađena određena potreba za vjerom i pobožnošću, možda to CRKVENIM VELEDOSTOJANSTVENICIMA olakšava priliku da postanu manipulatori pa se zato tamo češće pojavljuju. Ali nije to baš zakon. Treba znati razlikovati pse ovčare od pravih manipulatora. Onim pravim manipulatirima u pravilu ne znamo ni ime, ni lice, ni položaj. Ali to spada u onaj drugi post. Razlog zbog kojeg to spominjem ovdje je kriva interpretacija riječi Crkva. Crkva - to su SVI vjernici. I ti i ja zajedno, bez obzira na naše eventualne različite predodžbe. Oni što ih ti zoveš crkvom, to su samo dostojanstvenici ili glavešine. Za takve Isus kaže "Stoje na vratima, ne ulaze i ne daju drugima da uđu." E, pa u tom smislu sam očito bila u pravu. Vjerojatno sam ja u životu imala puno više sreće od tebe obzirom na svećenike na koje sam nailazila. Pa sam se naučila odvajati loše svećenike od Riječi Božje i njenih interpretacija. To što ima idiota koji nas pokušavaju uvjeriti u ono što oni hoće, ne znači da je Božja Riječ vrijedna odbacivanja. :)

I pazi sad ovo. Danas čitam jedan blog, neke stare postove. I pomislim kako bi se oni, ajmo reći, tebi mogli svidjeti. http://knjiga_za_plazu.bloger.hr/ I onda mi ti napišeš ovo o braniteljima. Ma potpuno se slažem. Samo se ne osjećam pozvana suditi one koji su se ubili ili propili. I u tom svjetlu, imaš linkove na tom blogu s desne strane pod naslovom Realitetna terapija. Pa baci malo pogled, ako ti se da. ;) Pusa ti velika od mene. :*

Pusa i tebi Uzorita. Istinu zboriš. :)

objavljeno čet, 25.09.2008 10:42 | autor: ita

Da, osjećam da ti znaš, i nećemo više o tome, zar ne?

objavljeno sri, 01.10.2008 00:26 | autor: nodulus

sviđam..sve..post i raspravu...ma divota..
kissy