objavljeno čet, 03.09.2009 00:25 | autor: babun

je al kad će ja nać neku koja će prihvatit 400 kila željeznih utega u dnevnom boravku

morat ću i ja malo glumit krizantemu ako ne želim ostat sam do trijestšeste

objavljeno čet, 03.09.2009 01:38 | autor: babun

http://tonkicapalonkica.mojblog.com/p-blogeri-na-rostilj-spremni/194585.html

objavljeno čet, 03.09.2009 09:46 | autor: romantales

Dotiče me se mišljenje onih koji su mi bliski, s kojima sam u nekakvom odnosu, vrlo malo me se tiče što netko nepoznat iznosi negativno ili pejorativno mišljenje o meni ili onome čime se u slobodno vrijeme bavim. Nedavno sam ispod jednog komentara dobila "da idem plesti", to valjda jer sam jedino za to sposobna. Da li me se to dotaklo? Niti najmanje, više govori o onoj koja na taj način odgovara, nego o meni.
Neki su u stanju cijeli dan biti nervozni jerje prema njima neka prodavačica bila neljubazna ili neka službenica ... osobno mislim da ljubaznom pristupu stranke mora biti odgovoreno s jednako ljubaznim pristupom. Kada nije tako, onda se lijepo sjedne i napiše dopis odgovornima, ali da bismo si mogli dozvoliti pravo prigovora, moramo biti 100% sigurni u ispravnost vlastitog ponašanja, ne se natezati radi nerealnih zahtjeva koje postavljamo, pa se ljutimo što netko iz uslužne djelatnosti ne dubi na trepavicama radi nas.
Imam li dobro mišljenje o sebi? Uglavnom, ali sam vrlo samokritična i na žalost, vlastita kritika me ponekad ukomira. Naučila sam se cijeniti s godinama, samopouzdanje se ionako s godinama stječe, još moram naučiti biti manje stroga prema samoj sebi.

objavljeno čet, 03.09.2009 10:11 | autor: Anamil (Neregistriran)

Priča o fasadi asocirala me na Malog Princa kada priča o kući.
"Ako odraslima kažeš: Vidio sam prekrasnu kuću od crvenih opeka, s geranijama na prozorima i golubovima na krovu... oni tu kuću ne mogu zamisliti. Njima treba reči: Vidio sam kuću koja stoji stotinu tisuća franaka. Onda će uzviknuti: Kako je lijepa!"
A ove riječi mogu se primijeniti na puno toga, ne samo na kuću ...
Što se tiče mišljenja drugih o meni, drago mi je kada se o meni razmišlja pozitivno. Ali uvijek mi je najviše stalo do mišljenja ljudi koji su meni bliski i dragi. I kritike od tih ljudi me pogode, ali razmislim o njima. Ali me isto tako pogodi kada netko sa strane nabaci loše mišljenje o meni.

objavljeno čet, 03.09.2009 10:28 | autor: Teta Dany

ja se drzim one;ne gledaj sto ti kaze, nego tko ti kaze.

mnogi se ljudi ne osjećaju prihavećnim takvima kakvi jesu i zato nosimo maske.
otkad sam odlučila da će mi biti najvažnije što Bog o meni misli, puno sam sretnija i opuštenija, iako volim primiti pohvalu naravno :)

objavljeno čet, 03.09.2009 11:31 | autor: medeja7

Pitam se kakav je osjećaj živjeti stalno zaogrnuti "fasadom" ... Ili to uopće i nije fasada, nego stil života... Hm, da...:)))

objavljeno čet, 03.09.2009 12:16 | autor: MALISA (Neregistriran)

NATOOOOOOOOOOOOO
AJ TJERAJ SVE KOD MENE NA BLOGEK CITAT PJESMICU O NASOJ FRKULJICI.....

objavljeno čet, 03.09.2009 12:37 | autor: selma

:)

objavljeno čet, 03.09.2009 22:19 | autor: netko drugi (Neregistriran)

Rekla bih da smo ljudima dužni dati ono što im je potrebno bez obzira na dob. Ako se netko nije osjećao prihvaćen onakav kakav jest, kad je to bilo presudno za njegov razvoj i rast, njemu sada neće pomoći ničija tuga glede toga. Jednom kad čovjek odraste, tad je već ozdravio od svojih većih ili manjih neuroza. Prihvaćanje i praštanje mu je potrebno DA odraste. Zadnjih godina nekako mi se čini da se adolescentska dob pomakla do 40-ih, ako ne i kasnije. Nedavno sam slušala čovjeka koji se i sa svojih 70 godina s tugom u srcu prisjećao kako mu je nedostajala majčinska ljubav i pažnja. On je to naravno razumski pravdao time što je majka imala mnogo djece i puno posla oko kuće (treba ipak zamisliti teške uvjete života na selu iz tog vremena), ali u srcu kao da joj to još nije oprostio! Jedan moj prijatelj bi rekao: zdrav čovjek bolesnomu ne vjeruje. Dok ne oboli. Nije li onda sigurnije i pravednije iskazati makar malo milosrđa onima koje ne razumijemo?

objavljeno čet, 03.09.2009 22:25 | autor: makebejka

A šta kad čovjek gleda svoju kuću i vidi da je sva oštećena i puna rupa, curi krov, prokišnjava, novaca za namještaj nema, pa je kuća i napola prazna iznutra...
Popravio bi on nju i namjestio, samo ne zna kako?

objavljeno čet, 03.09.2009 22:46 | autor: makebejka

I da, napisala sam ti komentar od par metara na prošli post :)))

objavljeno pet, 04.09.2009 01:29 | autor: natuknica

Babune, bolje 400 kg utega nego 400 kg sala! ;) Da ne želiš biti sam, ti ne biš bio sam. Možda se društva bojiš više nego što biš trebao, ali sam sigurna da biš lako našao curu koja bi uživala u tvome društvu, samo kad biš joj to htio dozvoliti. Tvoj problem definitivno nije ni fasada ni namještaj u kući nego ključ u bravi. :p

Romantales, pa ne može sve odjednom! ;) Popustit će i oštrica strogosti. Čim znaš da to treba, već si na pola puta. :)

Anamil, eh. :)

Teta Dany, problem je u tome da se, ako netko i prihvati našu masku, i dalje osjećamo neprihvaćeni jer to nismo mi. Zato je sve jednostavnije i lakše bez maske. Mislim da svatko prolazi u životu kroz fazu kada ima potrebu za maskom, ali to bi trebala biti samo faza. :)

Medeja, jako teško. :-/

Ajde ljudi, što čekate? Svi na jahacepokalipse.bloger.hr!

Selma, :)

Netko drugi, nemoj se ljutiti, ali nisam mislila da napadam te ljude. Rekla sam da mi je to tužno. Nisam ni ja pobornik sažaljenja, ali se ne osjećam ni supermenom. I onda, što im je to točno potrebno? Nekad imam osjećaj u tvojim komentarima da si neke moje izjave shvatila osobno. A ja nikad ne bih tebe svrstala u ljude koji veću pažnju posvećuju fasadi nego namještaju u kući. Da se figurativno izrazim. A rekla sam i da fasada nije nešto što treba eliminirati, samo da ne može biti važnija od onog što je unutra. Gle, imam jednu poznanicu, baš mojih godina, koja smatra da ne može zasnovati ozbiljnu vezu jer su je roditelji prerano skinuli iz pelena. Znači li to da bi joj pomoglo kada bi sada stavila natrag pelene na godinu dana? Iskreno, ponekad pomislim da bi mi tako pasalo kada bi u moj nefigurativni dom došao odred za čistoću jer ja nikako da sama napravim ono što bih željela. Možda i tim ljudima treba figurativni odred za ćistoću? No teško je, ako čovjeku kažeš "Tu biš mogao staviti kauč, a ovdje bi dobro došle pločice," a on ti kaže "Nemaš ti pojma! Važno je da imam lijepi lampion pred ulaznim vratima!" Što možeš reći ili učiniti u takvom trenutku? Ja barem o sebi nemam dojam da sam osoba koja se hoće petljati u tuđe bilo unutarnje ili vanjsko uređenje. Bitni su mi moj muž i moja djeca. O, njima ću i čekičem lupati po zidovima ako treba. Ali drugi valjda bolje znaju sami. Ipak, ne osjećam se ugodno kad vidim ono što vidim. Još se neugodnije osjećam ako naiđem na previše takvih u kratkom vremenu. A opet, jednom mi je netko rekao: "Ne moliš dovoljno," i imao je pravo. I poslušala sam ga iako to nije odmah bilo očito. :)

Maki, nekad možda treba tražiti i pomoć. Ne kažem da ne treba, naprotiv. Ipak, ne znam koliko ima smisla popravljati bilo šta dok se ne uredi krov. Ne? Daklem, ispada da je stvar u prioritetima. Nekad možda doista treba pitati nekog iskusnijeg kojim redoslijedom krenuti. Ali ako sve pare (energiju) trošimo na ono izvana, nećemo nikada uspjeti srediti ono iznutra. Nitko se nije rodio s gotovom kućom. Svatko je nekako izgradi. ;)
I ja odgovor. ;)

objavljeno pet, 04.09.2009 10:46 | autor: Cheyenne

sve si rekla umjsto mene; u potpunosti se slažem s tobom. naravno, kod svakog je to drugačije; lijepo je kad imaš ljude oko sebe kojima je zbilja stalo do tebe; ima i onih kojima nije stalo do njemu bliske osobe.. pa se osoba ne trudi da promijeni bilo što na sebi..jer smatra da nema smisla,da nije bitno. ma ima svega.. lijep pozdrav! ; )

objavljeno pet, 04.09.2009 13:32 | autor: netko drugi (Neregistriran)

Čekaj malo. Veliš li ti: nemoj se ljutiti jer sam pogrešno shvatila što si htjela reći? Pa da te bolje razumijem, možeš li objasniti iz kojeg razloga i s kojom svrhom, tj. zašto i radi čega si napisala zadnji odlomak posta?

Ono što sam ja htjela reći jest da se vjerojatno drugačije uređuje život i drugačije donose odluke s melanomom na nozi i bez njega. Možda se varam. Tvoje izjave shvaćam osobno, samo utoliko što po naravi suosjećam s onima koji trpe i uvijek ću ih nastojati braniti, tj. razumjeti njihove postupke. Možda to činim vrlo nespretno, zato tako rijetko komentiram :)

E sad, mogla bi opet reći, ali ja te ljude uopće ne napadam. A ja bih na to odgovorila: gle, meni se ne čini da si o njima pisala da ih staviš cijenjenom čitateljstvu kao uzor za nasljedovanje. Mislim da sam shvatila tvoj post kao da želiš reći: ja te ljude jednostavno ne razumijem. Pa sam podijelila s vama kako ja gledam na to.

Naravno, većini ljudi odrasle dobi više nije potrebna fizička pelena i pritom također ne mislim na pelene u staračkoj dobi :). Ja mislim da im je potrebna naša spremnost da ih poslušamo takvi kakvi jesu i naša djelatna ljubav da mognu oprostiti što su u neko doba života bili zakinuti za nešto egzistencijalno ili što nisu mogli zadovoljiti jednu legitimnu potrebu. A to je proces koji može trajati vrlo dugo, odatle primjer sa 70-godišnjakom.

Nedavno sam se iznenadila otkrićem da je opraštanje "dugova dužnicima našim" jedino što se u Očenašu konkretno traži od nas. O tom bi se moglo puno meditirati. Zasad sam to shvatila kao preduvjet kršćanske ljubavi i ključ blaženstva. Tko prašta, njemu će biti oprošteno.

Jasno je da nije na nama da opraštamo umjesto drugih, ali koliko znam iz iskustva, neki ljudi imaju dara da drugima otežaju taj proces, a drugi da ga potpomognu.

objavljeno pet, 04.09.2009 13:38 | autor: netko drugi (Neregistriran)

mala ispravka glede izraza "preduvjet kršćanske ljubavi". Ne povlačim te riječi nego prevedeno na svakodnevni jezik rekla bih: preduvjet života dostojna čovjeka.

objavljeno pet, 04.09.2009 20:44 | autor: natuknica

Netko drugi, ponovit ću: fale mi ove rasprave s tobom. Baš ti hvala što barem povremeno ostaviš komentar. Znam da je krajnje vrijeme da ti napišem jedno pismo, nevezano za ovo o čemu tu pričamo.

Nikad baš nisam bila pretjerano spretna na riječima i dobro dođe nečiji kritični pogled, ne samo da mi pomogne bolje izraziti ono što mislim, nego i da bolje shvatim ono što osjećam.

I dalje mislim da ne napadam te ljude s izraženim fasadama, ali osjećam tugu kada shvatim koliko energije troše na fasadu. Pazi, ponavljam, ako fasade nema, opet previše energije izlazi iz kuće i to isto ne valja. Zimi je prehladno, ljeti prevruče. Fasada mora postojati, ali u ispravnim omjerima s drugim sastavnim dijelovima jednog doma. I činjenica je da se niti oko tih omjera neće svi ljudi složiti. Kada sam počela pisati post, nisam uopće razmišljala o tome kako fasada nije nevažna, to sam shvatila dok sam ga pisala.

Namjerno sam napisala da "nekad imam osjećaj" kako moje izjave shvaćaš osobno. Jer sam, isto tako, dok sam ti sastavljala odgovor, shvatila da se ti možda uopće ne osjećaš napadnuto, ali želiš braniti ljude koje imaš osjećaj da sam ih napala. I imaš potpuno pravo na to. I ja volim reagirati na isti način kada imam osjećaj da je netko napadnut. Prirodna pojava.

Ipak, i dalje tvrdim da ne napadam. To je prije poziv. Slično kao kad Isus kaže bludnici "Idi i ne griješi više." Sad, mogla sam ispričati jednu malo dužu priču u kojoj onda ne bih morala sebe uspoređivati s Isusom, ali ne moram se baš uvijek povinovati slici koju drugi ljudi imaju o meni, zar ne? A odgovor će ionako ispasti dugačak. Činjenica je da je tim ljudima potrebno da im netko to kaže. Taj zadnji odlomak je pokušaj da se objasni ljudima da u jednom trenutku moraju preuzeti odgovornost. Ne odgovornost za zlo koje im je naneseno, to je prestrašno, znam da ima ljudi koji tako ekstremno reagiraju na ono što im je uskraćeno u životu, znam i da ima ljudi koji se pokušavaju oprati od svoje krivice prebacujući je na druge, a onda je ovi drugi nekad, ako im je takva narav, i preuzmu. Ne, nego odgovornost za svaki SVOJ daljnji postupak. Ako netko nije bio pošten prema meni, to nije opravdanje da ja budem nepoštena čak ni prema njemu, a kamoli prema nekom drugom. To je sve. I mislim da se to ne može blaže reći.

Zapravo, priča o nesigurnosti i jest pokušaj da se nađe neko opravdanje za te ljude. Za one iz prvog odlomka. Smatram da, ako ne želiš da drugi ljudi znaju da si nešto napravio, onda nemoj to napraviti. Ako nešto želiš učiniti, onda budi spreman na to da se za to zna. Ti ljudi, koji misle da mogu raditi bilo što, dok se za to ne zna... Jednostavno nije lako osjećati sućut prema njima. Ali ako i mogu, ako su mi jako važni i želim im pomoći, jednostavno je to odluka koju moraju sami donijeti - da uzmu svoj život u svoje ruke. To nitko drugi ne može učiniti umjesto njih. Može im to samo reći. To sam i pokušala. :)

To što si primijetila o praštanju je doista predivno. Mislim da je praštanje jako važno, puno važnije za osobu koja prašta nego za osobu kojoj biva oprošteno. Baš sam jučer pričala s jednim čovjekom koji je barem bio toliko iskren da mi kaže kako je on oprostio određenoj osobi, ali je svejedno ljut. Ja sam mu rekla da možda onda treba otkriti i što to sebi treba oprostiti. Ne znam jesam li u pravu. Meni se to tako čini. I za te ljude koje opisujem, ne osjećam da bih im ja trebala nešto oprostiti. Naime, ne osjećam se povrijeđeno. Ali osjećam bol koju sami sebi nanose. Zaključak: najbolje što mogu učiniti za njih je molitva. Hvala ti što si mi pomogla da dođem do tog zaključka!

objavljeno sub, 05.09.2009 06:04 | autor: MALISA (Neregistriran)

NISI NATO U PRAVU KAD KAZES:Da ne želiš biti sam, ti ne biš bio sam. Možda se društva bojiš više nego što biš trebao, ali sam sigurna da biš lako našao curu koja bi uživala u tvome društvu, samo kad biš joj to htio dozvoliti.

LJUDI SU DRUSTVENE BILJKE I TO JE PRIRODJENO U SVAKOM COVJIEKU ...BEZ DRUSTVA SE NE MOGU PRAVILNO RAZVIJATI I ZIVJETI ....DAKLE ISTO JE I SA BABUNOM. JA NE VJERUJEM DA COVJEK ZELI BI TI SAM...ALI VJERUJEM U TO DA ON IMA SVOJE STANDARDE PRI ODABIRU DRUSTVA I STOGA IMA TO STO IMA....STANDARDI SU MU VISOKI ZA PROSJECNE LJUDE I TO JE TO. MOJ SLUCAJ JE ISTI, A ONE SA KOJIMA SE DRZIM MUCI ISTI PROBLEM SOCIJALIZACIJE...JEDNOSTANO NE ZELE IMATI POSLA SA SVAKIM.... JA SAM (KAO I ONI ZA MENE), CISTOM LOGIKOM ODABIRA VISEG STANDARDA, BIO PRIKLADAN ZA NJIHOVO DRUSTVO I STOGA SE DRUZIMO....ZA OVE DVE GODIEN OTKAKO SMRDIM NA INTERNETU MOGAO SAM SI IZGRADIT KVALITENIJI I PRIJEMCIVIJI IMAGE OD OVOGA KOJEG IMAM.... STO BI TIME POSTIGAO ... DESETKE KOMENTARA DNEVNO, STOTINE POSJETA MORE DVOLICNIH HVALOSPJEVNIH RIJECI.... PITAO SAM SE JESAM LI TO IUISTINU JA ..DALI JE TO UISINU ONO STO CEGA ZELIM BITI SUUCESNIK I SPOZNAO DA NISAM.... VOLIM UPOZNAVATI LJUDE I VEOMA SAM DRUSTVENA PERSONKA ALI STROGO BIRAM DRUSTVO.... JA NEMAM FACEBOOK SA 1000 PRIJTELJA I 5 OOO POZNANIKA I NIKAD GA NECU NI IMATI HEHEHEHE IMAM PAR LJUDI SA KOIMA SE SVAKODNEVNO CUJEM I IZMJENJUJEM RAZMISALJNJA I RADO SE DRUZIM SA NJIMA KAD GOD MI SE UKAZE PRILIKA ...KAFICE ROSTILJI POVARENJE I TO. I MISLIM DA OVO STO KAZES ZA BABUNA NE STOJI.....NIJE ON SAM ZATO STO ON HOCE BITI SAM, NEGO ZATO STO NIJE NASAO PRAVE LJUDE ZA DRUSTVO.....

objavljeno sub, 05.09.2009 06:24 | autor: MALISA (Neregistriran)

A STO SE TICE BABUNA MOGU MU PORUCITI DA SE NE SEKIRA OKO GVOZDJA POTPUNO MI JE JASNO STO GA MUCI HEHEHEHHE JA SAM SI PRAVIO LAT MASINU KAKVE NEMA NIGDJE U NIJEDNOJ SPORTSKOJ DVORANI I STAO NA POLA JER SAM SKUZIO DA POD KUCE U KOJOJ ZIVIM NECE TO MOCI IZDURAT... NAIME SAMO NA LATU STOJI FIKSNI 2OO KILA SA MOGUCNOSCU NADOGRADNJE ZA LEG PRES DO 500 KILA NA ISTOJ MASINI SE NALAZI I BENC PRES SA SVOJIH 150 KILA ZAVARENIH NA SIPKU ( DAKL NEPOMICNIH NA KOJE JOS MOZES STAVIT DODATNIH 100 SA MOGUCNOSCU NADOGRADNJE PO POTREBI HEHEHE
ZNAM DA CE ZVUCAT IDIJOTSKI AL TO MI NEKAKO OSTALA ZELJA IMATI. BIT CE DA ME JOS PROGANJAJU NEKI NEDOSANJANI SNOVI IZ DAVNI DANA KAD SAM IMAO SVOJ GIM KLUB. NAIMA NIKAD NISAM GURAO U LEG PRESU 500 KILA ( SAMO 370) A TO MI JE TOLIKO ZNACILO HEHEHEH ISTO JE I SA BENCEM (263 KG, NIKAD 350 ) (BICEPSOM DVORUCNI EZ UTEG 160, NIKAD 200 ) (VESLANJE USKI HVAT NA LAT MASINI 270, NIKAD 500) I (SIROKI PREDNJI LAT 130, NIKAD 250) SAD MI SE UKAZALA SANSA PA SAM SI UZO TO PRAVIT I ETO STOJI MI NA DVORISTU JER U KUCI ZA TO NEMA MJESTA .... ZATO BABUNE NE SEKIRAJ SE NISI TI JEDINI OPICEN, IMA NAS JOS HEHEHEHEHEHE BAJ THE AVAJ DA KAZEM I TO STO MISLITE ZASTO SU ME PROZVALI MALISA PORED OVI MOJI 112 KILA ZIVE GOVEDINE HEHEHEHEHEH

objavljeno sub, 05.09.2009 17:51 | autor: tičerica (Neregistriran)

sad si me rastužila. znači, ne bi ušla ni kod mene u kuću - nemamo fasadu. :( (nadam se da ćemo u idućih par godina nakvrcati za nju - ali sada između fasade i grijanja biramo grijanje).
tek sada sam, inače, vidjela tvoj komentar na onaj moj post o nastavnicima i profesorima - ne znam kako mi je promakao, i moram ti odgovoriti na njega s malim zakašnjenjem: nijedna od moje 2 škole ne provodi segregacijsku politiku - u maloj ima samo jedan razred od svakoga, a u većoj se jako pazi na pravilno raspoređivanje učenika prema sposobnostima, i stvaranje uravnoteženih razreda. taj razred, konkretno, imao je pet superodlikašica, toliko pametnih i ozbiljnih djevojčica da ih samo sanjati možeš, a općenito je po znanju i sposobnostima bio najjači od sva 4 četvrta (jedino po ponašanju su bili katastrofa). to je jednostavno takva generacija, u kojoj je u četiri razreda situacija bila takva da je u tri razreda bilo po dvoje po prilagođenom programu, u jednom uz to i dijagnosticirani adhd-ovac, u drugom nedijagnosticirano dijete s problemima u ponašanju, u onom četvrtom, da ne bude sve pet, bila je disleksična djevojčica i blago autistični dječak, te par njih bez ikakvog papira, ali koji su svejedno bili mrtvo more... jednostavno, nezgodna generacija, ali jako dobro uravnotežena po razredima...

objavljeno sub, 05.09.2009 20:46 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Interesantna misljenja.
Oni kao neprijatelji su od neizmjerne pomoci .
Pomazu nam najzad razmisljati o nama samima ,
promateati druge bez da ih osudujemo ali prije svega
trebamo upoznati samoga sebe -zato nam je potrebno neizmjerno mnogo neprijatelja (ustvari velikih prijatelja ).
Sreca je da postoje -nezamjenjivi su ...

objavljeno sub, 05.09.2009 23:50 | autor: walt

na žalost, nije to sam tak, ajde da čovjek živi sam, al kad živi s drugima, onda i prihvaća na svoja leđa očekivanja drugih. i tegli ko magare previše nepotrebnog. ma ne znam, vječna problematika.

objavljeno ned, 06.09.2009 17:31 | autor: netko drugi (Neregistriran)

Gle, draga, kao prvo dogovorile smo se da je krajnje vrijeme korizma naredne godine. Ili, možda nismo? Kao drugo, nažalost, ne ću te moći razveseliti raspravama koje ti fale, jer kao neelokventan misaoni tip većinu riječi porađam godinama, a kao treće, dobro si zaključila da se ne osjećam napadnuto, jerbo da je tako, ne bi ti tu mene čitala. Ne bi me uopće čitala :D

«Idi i ne griješi više.» Nekako sam sklona misliti da je Isus na to pozivao ljude tek nakon što bi ih ozdravio u korijenu, ili barem toliko da mogu obdržavati ono što je od njih tražio. Ne prije. To vrijedi i za tu preljubnicu koju nije osudio, a mogao je, pa je ona, izbjegavši sigurnu smrt kamenovanjem, na svojoj koži iskusila što je to Božje milosrđe. "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." Pritom ne mogu ne dodati da nam nije rečeno: Budite naivne budale ili budite tužni. Milosrđe nam je međuostalim potrebno da razlučimo kome je potrebno oproštenje, kome opomena, a kome kazna.

Možda sam dosadna što tu razglabam nešto oko čega se nas dvije u biti vjerojatno slažemo. Ako i nije tako, vjerujem da ćemo se već kad-tad složiti :D.

Glede molitve za druge, držim da je valjana ako najprije obrati molitelja. Njegov pogled na druge. Za to se isplati prečac :)

objavljeno pon, 07.09.2009 11:24 | autor: deelite

Zanimljivo...

objavljeno uto, 08.09.2009 00:56 | autor: natuknica

Ah, Mališa, ja znam da Babun ima visoke kriterije, baš kao i ti, baš kao i ja. Zato se i družite sa mnom. :p Samo jedna je stvar birati društvo, a druga birati nekog s kim želiš živjeti, dijeliti jutro i večer i sve između u oba smjera. U ovom drugom slučaju, nije stvar samo visokih kriterija, tu treba mijenjati i navike. A to si dobro rekao u onom drugom postu, što je čovjek stariji, teže mijenja navike. Nije čak niti problem u tome da bi bio izbirljiviji nego mu je teže mijenjati navike. Zato je bolje ženiti se kad si mlad. ;) Ako si spreman odreći se nekih navika, ako možeš podnijeti još jednu četkicu za zube pored svoje, koja bi se jednog dana mogla pretvoriti i u još 3 ili 4, onda ćeš lako naći i osobu s kojom želiš živjeti. Jer osobe koje zadovoljavaju visoke kriterije postoje, samo možda i one imaju visoke kriterije? Hehe. To sam nedavno pročitala u jednom postu. ;) Stvar je u tome da i vi zadovoljavate puno visokih kriterija, samo je pitanje je li vam usamljena četkica za zube draža. Kao što si i sam rekao, potrebu za društvom čovjek može zadovoljiti i s prijateljima za koje zna da će na večer otići doma. Ali dao si mi konačno i dobro objašnjenje zašto ljudi imaju djecu. Da bi imali oko sebe dovoljno ljudi koji zadovoljavaju njihove visoke kriterije! hehe. ;)

Eh Tičerice, c c c. Pretpostavljam da nije isto doći u novu kuću koja JOŠ nema fasadu (ma koliko tu ima lijepih slika! čovječe, to je baš tako! Mala djeca su još uvijek iskrena i što na umu, to na drumu) ili doći u kuću preko 100 godina staru koja VIŠE nema fasadu. Ako to usporedimo sa starim, možda i dementnim čovjekom, možeš samo zamisliti kakve probleme takva stara kuća sa sobom nosi... Pa onda, puno je lakše doći u posjete u kuću bez fasade nego doći u svoju kuću bez fasade u kojoj moraš sam uređivati posljedice njene starosti i koja još k tome izgleda kao da bi se svakog trena mogla srušiti. Kužiš? Tako ti stvari stoje. ;)

Anoniman, to je jako točno. Kao što sam negdje prije napisala, kada postavljam pitanja, kao u prošlom postu, kada sam se nadala da će mi netko spomenuti još priča iz drugih kultura, onda ne dobijem odgovore. Kada mislim da nudim odgovore, onda ih ja dobijem u izobilju. Čudesno je to! Već i zbog toga mi je baš drago što pišem blog. :)

Walt, čovjek definitivno nije jednostavan i ne može se opisati u jednoj rečenici. Ali i to je lijepo. Ipak, možda ta očekivanja drugih ipak treba revidirati s vremena na vrijeme. :)

Netko Drugi, nema veze, meni je lijepo i ovo što mi pružaš. Da je stalno, primila bim to kao nešto zdravo za gotovo. Ovako se mogu svaki put iznova razveseliti. :) Nije zgodno to što si spomenula Korizmu jer sad ću misliti da ima vremena. ;)

Slažem se da je Isus ozdravljao ljude u korijenu, zato mi se i nije svidjelo sebe uspoređivati s njim. Osobno stvarno mislim da se ja na svom blogu obraćam ljudima koji nisu došli u tu fazu da bi sebe mogli uspoređivati s onima iz prvog odlomka. Stvarno mislim da se takvi ne zamaraju čitanjem mojih priča. Ali zato se nadam da možda onima koji osjećaju potrebu za građenjem fasade zbog osjećaja nesigurnosti mogu reći da će se bolje osjećati bez te fasade. Dakle, moja je želja bila samo izvesti jedno razmišljanje na tu temu. Ali istina je i činjenica da postoje konkretni ljudi čije me postojanje potaklo na ovo razmišljanje i činjenica je da me ova rasprava potakla da razmišljam i o svojem odnosu s njima. I kad razmišljam o tome, stvarno se osjećam bespomoćno u bilo kakvom sudjelovanju u njihovom ozdravljanju. Pa pokušavam od sebe odbaciti odgovornost koju mi ti, svjesno ili nesvjesno, namećeš. Ne kažem da je tvoja želja da mi ju nametneš, ali tvoje me razmišljanje podsjeća da ona postoji. A činjenica je i da je moje dosadašnje iskustvo s molitvom bilo upravo takvo - da mi pokaže put, a bome i da mi pomogne prihvatiti te ljude. O, istina je i da me neki od njih uopće ne zanimaju i da najradije ne bih željela nikada više u životu niti čuti za njih, a nisam sigurna da imam pravo na takve želje. Eto. Neke druge mi uopće nije teško prihvatiti, ali ne znam kako im mogu to i pokazati. Tu isto molitva uvijek pomaže.

A znaš da ja volim razglabanja. :)

Dee, baš mi je drago. :)