objavljeno uto, 17.05.2011 13:04 | autor: Tonkica Palonkica

Gle, to što te se neće sjećat može možda dobro doć.... ;Đ

objavljeno uto, 17.05.2011 13:15 | autor: medeja7

Imam prijateljicu koja radi u vrtiću... već puno, puno godina... sada u miješanoj grupi i zaista joj je teško... Prije par godina operirala je i kičmu /to su oni kg o kojima pričaš/... ali ona jako voli svoj "posao" i mislim da drugo ne bi znala raditi... Mislim... da kroz tvoje postove... osjećam koliko ih voliš i ne trebaš sumnjati u svoj odabire... Sretno...:)))

objavljeno uto, 17.05.2011 13:23 | autor: Larkin

tu sam uvjek
pomalo ko i snovi... pratim bez rječi
no
djete u meni vjeruje :)

objavljeno uto, 17.05.2011 13:32 | autor: Leta

Levant ima pravo i na smiraj.
I onda opet zapuhne i osvježi.
Ne sumnjam u tvoj odabir.
Ovo je dobra introspekcija, ali koja tvoja nije?
Nakon nje sve će doći na svoje.
Ogolila si ou surovu istinu.
Sva sreća što postoji onaj divan osjećaj nakon što bebicu promijeniš i znaš da bez tebe ne bi bila čisat. Svasrešća da postoji osmijeh u tom trenutku i ručice koje prema tebi pruža.
Utopli svoje srce u te trenutke, za budućnost se ne brini.
To nije samo posao i zato si ga odabrala.
To su mala srca koja te trebaju da bi kucala u tim satima bez roditelja.

objavljeno uto, 17.05.2011 19:41 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Bože daj mi strpljenja, ALI ODMAH!!!

objavljeno sri, 18.05.2011 13:45 | autor: levant

*Tonkica Palonkica: hehe Tonkice, možda imaš i pravo;)
*medeja7: Ma znaš šta je najsmješnije? Ne bih ni ja vjerojatno ništa drugo 'znala' raditi. Mogu ja naklapat i razglabat o ovome, ali šta jest - jest, ne mogu bez tih pikavaca.. :*
*Larkin: ah ta djeca u nama... :)
*Leta: znaš, svaka tvoja je na mjestu, i nevjerojatno kako me umiriš, a kao ne znamo se... hvala:*
*Anoniman: da, točno to

objavljeno čet, 19.05.2011 11:23 | autor: PriceSvetionika

ma ne daj se, znaš da sve odluke donesene iz dubine duše i bića, ipak jesu dobre...tak o itvoja u odabiru posla :o)

objavljeno čet, 19.05.2011 21:43 | autor: 5malina

gle, važna si --prve tri su najvažnije i iskustvo ljubavi koje možeš pružit,i ti kao strana osoba malim bićima i ništa nije slučajno i lijepo je da se pitaš...nije bitno što radiš već na koji način i samo igra i vrati se do djeteta u sebi...i budi dijete svaki dan sa tom dijecom i bebe su pametne, vole se penjati i pamte ljubav...pusa tvojoj djeci, svaki puta kada utješiš neku bebu, učinila si to umjesto nečije majke
Samo ću danas biti strpljiva...afirmacija

objavljeno čet, 19.05.2011 21:48 | autor: aritmija

možda je došlo samo do privremenog zasićenja?

objavljeno ned, 22.05.2011 14:41 | autor: Leta

Levant, hvala tebi dušo. :)
To "ne znamo se" ništa ne znači, zar ne?
Ljude po bojama duše poznajemo.

objavljeno uto, 24.05.2011 14:08 | autor: levant

*PriceSvetionika: nekako se uvijek nadam da je tako ... hvala lampice:)
*5malina: možda stvarno ne treba slušati previše teorija o tome šta djeca znaju, mogu, pamte... jer, imaš pravo, osjeti čovjek da tu ipak ima puno više od samog osjećaja ugode.. a post, on je bio samo jedan u nizu dana slabosti koja me obuzela.. nije uvijek, definitivno nije uvijek tako
*aritmija: vjerujem /nadam se da je tako.. kao i kod svakog posla. Samo šta kod ovog zanimanja osjećaš krivnju kad pomisliš kako ti je svega dosta, jer ti svi govore kako su djeca krasna, draga i puna ljubavi... a teško je tome proturječit, zar ne?
*Leta: naravno da ne znači:) zato i je pod navodnim znakovima.I sama znaš da se bolje poznamo ovdje nego što nas znaju neki navodno bliski ljudi... dok god se imamo, dobro je:*

objavljeno uto, 24.05.2011 21:36 | autor: selma

:))

objavljeno čet, 02.06.2011 08:00 | autor: levant

*selma: jel' da? :)

objavljeno pon, 13.06.2011 04:45 | autor: kurbla

Sam' polako, kad tad nekak sve sjedne na svoje mjesto... klko god se to činilo... ma bude...

objavljeno uto, 14.06.2011 08:51 | autor: levant

*kurbla: ma hvala;)

objavljeno uto, 14.06.2011 09:52 | autor: kleineliebe(deleted) (Neregistriran)

Od 0-3. godine sve informacije koje djete prima ostaju trajno zabilježene u limbičkom dijelu mozga. Sjećaju ih se kao podsvjesne reakcije, na odbačenost, ljubav, zlostavljanje i sl. Npr. ako je djete u toj dobi zlostavljano, zapamtiti će to kao normalnu pojavu i kada se kasnije sretne sa zlostavljanjem u životu prihvatiti će to kao nešto normalno i samoposebirazumljivo, jer se toga sjeća djetetov limbički mozak- to je nešto što mu je poznato i samim time prihvatljivo. Zato oprez, sve što učiniš graviraš djeci u memoriju. Ne sjećaju se tebe osobno ali tvcojih emocija i svega što su od tebe primili (i od svih oko sebe) sjećati će se jako dobro i to će odrediti njihov kasniji život. Što se pak fizičkog dijela tiće, kod nas su to riješili tako da dvije tete prate grupu od jaslica pa do škole, tako da djeca zaista imaju druge mame jer su tete s njima po 6-7 godina i itekako ih se sjećaju. Mislim da je to dobar put, jer i tete ne dobivaju bebe puzalice prečesto neko eto svakih 6-7 godina ili svega par puta tokom radnog vijeka. na taj način i tete vide rezultate svog rada kada zaista odgoje i isprate generaciju, a sa većima nije toliko fizički zahtjevno kao sa bebama. Isto tako grupe su kod nas bile miješane po godinama da se ostvari prirodnija atmosfera (kao kod kuće sa braćama i sestrama). Vjerujem da to sve ovisi o ravnatelju i samom vrtiću a ne o sustavu. Govorim iz iskustvaod prije 10.12 godina a danas taji vrtić funkcionira na isti način i svi su zadovoljni, i roditelji i tete a najvažnije djeca.

objavljeno sri, 03.08.2011 11:30 | autor: deelite

Svakako potpisujem ovo što reče Kleineliebe. Samo, mislim da je prvih 5 najvažnije, koliko mi je poznato. Ali OK, ne bih u analizu nečega u čemu ne plivam najbolje jer mi nije struka. Posao koji radiš, radi zbog sebe i daj najbolje od sebe. Tako ćeš jedino biti zadovoljna. Kada znaš da si učinila sve što si mogla onda možeš disati punim plućima i imati poticaj za dalje.