objavljeno pet, 22.01.2010 23:06 | autor: viktorija2

MNogi ljudi danas žive od onoga što drugi bacaju , ipak mislim da je to daleko od sreće, to su tek trenuci olakšanja od muke u kojoj žive.

objavljeno sub, 23.01.2010 06:53 | autor: inicial

da, u pravu si. često čovjek zaboravlja na sva dobra koja ima u životu. prije nekoliko dana kod nas je padala jaka kiša praćena jakim vjetrom. nekako je u to vrijeme baš počela ona tragedija na haitiju. uvlačio sam se u krevet, mekan, topao ikružen svojima najdražima. sjetih se svih unesrećenih i zahvalih Bogu što nisam na hladnom, mokrom i bez ikoga svog. milost je to prevelika.

objavljeno sub, 23.01.2010 11:58 | autor: selma

:))

objavljeno sub, 23.01.2010 12:02 | autor: medeja7

da, dobro kaže inicial... nekako sam i ja tada pomislila kakao sam sretna... u toplom. u mojoj maloj "oazi" na brijegu... Grlim...:)))

objavljeno sub, 23.01.2010 15:53 | autor: natuknica

Da. Jako si lijepo to napisala. Ima se tu još šta kontemplirati. Recimo, moglo bi se drugom nešto pružiti i prije nego što postane smeće. :)

Osim toga, kako je vrijednost te kune koju si podigla puno veća od onoga što se može za nju kupiti jer je potaknula tvoje misli u tom smjeru.
Doista ti je donijela sreću jer će ti život nadalje sigurno biti ispunjeniji.

Sve je to tako čarobno! :)

objavljeno sub, 23.01.2010 18:29 | autor: Cheyenne

eto vidiš.. i sama stvaraš mudre priče! ; ) te priče jednostavno dolaze iz srca. dovoljno je samo promotrit oko sebe i shvatiš sve tajne.. jelda.. grlim te ; )

objavljeno pon, 25.01.2010 19:22 | autor: putuzatvorenisvijet

ono što je nekome sreća, drugome je nesreća i obrnuto, prava sreća nikoga ne vrijeđa :)

objavljeno uto, 26.01.2010 10:35 | autor: Dezire33

Draga Ma...

Znaš onu otrcanu...
Dok sam imao malo, bio sam sretniji!
Često na to pomislim sad kada se mogu novcem "razbacivati"... Do "mile" volje...

Pozdrav!

objavljeno uto, 26.01.2010 15:14 | autor: oaza

Za tog beskućnika sve pronađene stvari su sreća u njegovoj nesreći, nažalost takve slike kopanja po smeću su sve češća slika današnjice.........:(

objavljeno uto, 26.01.2010 21:34 | autor: zekoslava

Imaš vrlo zanimljiva opažanja... I vrlo ispravna, također.
Ali mislim, kada ti ispadne nešto pa ti se ne da ili ne želiš to pokupiti, onda se veli za sreću, kao nekome drugome, a kada sama nađeš nešto onda je to sreća.
MOžda sam ja u zabludi, al su mene tak učili... Pozdrav i osmijeh ti ostavljam :=)

objavljeno sri, 27.01.2010 02:09 | autor: Garbage

Ma sreća je u sitnicama. :)

objavljeno čet, 28.01.2010 00:28 | autor: miu

ponekad se nanerviram kad dođem kod tebe. :)

jer si pronicljiva.
i vidiš očite stvari. i one iza njih.
i zapitaš se. i napišeš krasan post.

a sve o čemu ja sudjelujem je scena čovjeka koji vuče bušilicu dva metra iza sebe kroz lokvu. :)
i ne izvlačim niš pametno iz te situacije. :)

objavljeno čet, 28.01.2010 00:53 | autor: mladi luk

E, da sam sklon plakanju, sad bih se rasplakao. Ali, reći ću ti ovo: ja sam isto takonašao cijelu cigaretu, pravu pravcatu, 1992. godine. I to je bilo poslije rata, nismo imali za hranu, a kamoli za cigarete. I ja sam je odnio kući i sačuvao je za rođendan. I onda sam je pred mojim priajteljima zapalio. I tako sam postao pušač. Danas dimim dvije škatulje dnevno.

objavljeno pet, 29.01.2010 00:47 | autor: uzorita

Teško je uhvatiti sreću danas, mnogo je više suprotnog. Ljude poput opisanog viđam svakodnevno i sve ih je više i kako da onda budem sretna? Kako normalan čovjek može zažmiriti i ignorirati tuđu bol? Idem pješke i po hladnoći većinom da ubijem hodajuć misli, no ne pomaže.
I ja stalno promišljam o viđenom jer taj siromašan čovjek je prikaz našeg društva -
narod je zadovoljan mrvicama...

Pozdrav