objavljeno pet, 01.02.2008 15:20 | autor: true serendipity
pa to i je ono najvrjednije, saznanje da smo imali nekoga takvoga u životu... kiss :)))) lijep dan ti želim
objavljeno pet, 01.02.2008 15:35 | autor: selma
:)
objavljeno pet, 01.02.2008 15:58 | autor: medeja7
i ON živi dalje kroz meni...kroz moju sestru...sina...i dalje i uvijek...Kiss:)))
objavljeno pet, 01.02.2008 16:21 | autor: robijan
Moj je tata umro prije 21 godinu, za koji dan će godišnjica smrti. Sjećam se da sam početkom te godine prvi put dobio posao koji su mi upisali u radnu knjižicu mada sam već podosta dugo radio posvuda.
Mislim da postoje sjećanja kojih smo svjesni i ona kojih nismo, koja sežu negdje ispred našeg ovozemaljskog postojanja (ono nešto što je još ispod podsvjesnog). E sad, zadržao bih se na onim prvim (ovo drugo je malo fijuuu...) i to isključivo na sjećanja prema osobama, ljudima. Nekako sam u životu uspio razviti (ili sam se s tim rodio) sjećanja samo na dobro, a ona druga svesti na puko učenje iz njih, nešto kao: „... ne sjećam se što mi je ta osoba loše napravila ali znam da mi s njom nije ugodno pa ću je radije izbjegavati“.No, prije bih rekao da je to neka bogomdana zaštita nego puki bijeg od ... čega već. Jer kao da sjećanjem na određenu osobu koja je uradila nešto loše vučem tu negativnu energiju stalno sa sobom, sve dok i mene samog ne obuzme. Da skratim - svako malo mi se dogodi da ponovim one Arsenove stihove koje je Gabi pjevala: „Pamtim samo sretne dane...“
Ustvari, volio bih da se sjećanje na moj život svede samo na poruku pozitivnih djela koja su ostala iza mene. Djela koja se ne vežu neposrednu uz moju pojavu nego se mogu pridodati bilo čijem postojanju kao neka smjernica, zvijezda vodilja na putu prema onom jedinom. A koliko to kome pomogne u životu kojeg vodi ovisi o njemu samome.
A za kraj citiram sjenu koja mi je ostavila komentar na moj zadnji post: "... Ipak pomaže sjećanje... naročito kad se sjećamo zajedno".
objavljeno pet, 01.02.2008 20:15 | autor: zenta
Podsjetila si me na mog strogog oca...Ponekad nepravednog prema mome bratu, jer je mene držao "ko kap vode na dlanu"....Postala sam uspješna u životu, poslu, braku--Moj brat nije ; po ocu, bio je luzer.
Duboko u srcu nosim iz djetinjstva tu nepravdu i ispravljam je cijeli život : uvijek i u svemu, unatoč obitelji, moj brat je za mene br.1!
Otac mi je umro u fotelji, sjedeći s groždjem na tanjuriću.....Ne mogu zaboraviti tu sliku,jer sad , dok pišem, SVE VIDIM , čak i boju košulje koju je nosio....Užasno sam se osjećala, ali i dalje temeljito ispravljam njegove makar i slučajne pogreške u odgajanju nas dvoje.....
Tužna sam nakon ovoga što sam napisala.Ali-iskrena
objavljeno pet, 01.02.2008 21:51 | autor: dezire33
Ti si ga imala bar kao odrasla...No, ipak mi je žao!!
Bio sam četiri godine, kada sam ostao siročić... Boli me i pomisao kroz kolike patnje sam prošao...
A skoro podivljao kada mi je jedan, kao studentu rekao: "Ta, skupio si mnoga iskustva! "
A ja njemu: "Musto kretenska! Iskustva se danas kupuju!!!
Ćao
P.S.
Lijepo i dirljivo si opisala gubitak najmilije osobe!!!
objavljeno pet, 01.02.2008 22:25 | autor: Svemirka
tužno je to, dobro je moći o tome govoriti, pisati
objavljeno pet, 01.02.2008 22:28 | autor: mutti
Život je labirint...ako zalutaš, moraš se vratiti, prisjetiti da bi znao/la dalje....kiss! ;-)))
objavljeno pet, 01.02.2008 23:44 | autor: natuknica
Istina je da "lepe slike potiskuju ružne" i svjesna sam da nisu svi tate ostavili za sobom previše lijepih uspomena. Nije ni moj tata bio savršen, ali opet lijepe uspomene ostaju da nas griju. Svi smo mi neki tate, mame, sestre, braća, prijatelji i svi za sobom ostavljamo neke uspomene...
objavljeno sub, 02.02.2008 00:28 | autor: helaylh
sjećanja pomažu...vrijedi zadržati što više onih pozitivnih!ona nam pomažu da se osjećamo bolje i lakše nam je nekako...lijepim sjećanjima nikome ne možemo naškoditi,a sebe možemo razveseliti (koliko god to sad blesavo zvučalo).ja sam ostala bez tate sa 7 god...prometna.sićam se nekih situacija s njim i makar ga i nisam toliko upoznala on je za mene moj "tata".sjećanja vrijede puno...laka ti noć!
objavljeno sub, 02.02.2008 02:04 | autor: LaLuna ;) (Neregistriran)
uspomene...nekad bole nekad stave sjetni smješak na lice... u svakom slučaju, vrijedi ih skupljati, to je ono što na kraju i ostavljamo iza sebe, zar ne? LaLuna;)
objavljeno sub, 02.02.2008 02:19 | autor: MALISA (Neregistriran)
NASI RODITELJI SU NASE DJETINJE ZABLUDE
KAD ODRASTEMO I SHVATIMO RELACIJE U ZIVOTU KOJE SU ZA DOBA NASIH RODITELJE POSTOJELE I TRENUTNE RELACIJE ZA NESEGA DOBA, SHVATIMO ZAPRAVO TKO JE BIO KAKAV KARAKTER. I PREOSTAJE NAM POSLJE SVAKE DUBLJE ANALIZE ( AKO SMO DOVOLJNO BISTRI DA JU URADIMO) ZAKLJUCITI DA NEAM KRIVACA I PRAVACA I DA JE SVE TO JEDNA SARENA IGRA LEPTIRA NA SUNCU. LJUDI SE RADJAJU ODRASTAJU ZIVE OVAKO ILIONAKO I UMIRU ZA NJIMA NETKO OSTAJE ILI NE DA NASTAVI CIKLUS ZIVOTA KOJEMU NITKO USTVARI NEZNA SVRHU NITI SMISAO.
U JEDNOM GEJZIRU SA TAMO NEKOM TOPLOM MINERALNOM VODOM RASTU ALGE. VODA KRISTALNO PROZIRNA, NEZAGADJENA. IZVIRE IZ ZEMLJE. NA DNU GEJZIRA BIJELI PJESAK KROZ KOJI BUBUCKAJU MJEHURICI NEKOG GASA A U SREDINI TE VODE KOJA SE PRELJEVA I FORMIRA MALI POTOCIC KOJI ODVRLUDAVA SA OBRONAKE TOG NISKOG BRDASCA, DIZE SE NAKAKAV PLIN. KOMAGLA. SVE KRISTALNO CISTO. PORUBOVIMA GEJZIRA RASTE NEKA ALGA. ZELENA KLOROFIUL I SVA TE CAKE. RASE ALGA U PRAVILNIM KRUGOVIMA AL NIKADA NE ZARASTA SREDINU GEJZIRA JER NA SREDINI JE MALKICE VISA TEMPERATURA NO NA RUBOVIMA. A TA ALGA KAKO NAUCNICI KAZU MOZE ZIVJETI SAMO NE OSOBITO DEFINIRANOJ TEMPERATURI RUBOVI ALGE KOJI DOTICU ZEMLJU OKO GEJZIRA ODUMIRU JER IM JE PREHLADNO . RUBOVI ALGE KOJI GLEDAJU PEMA CENTRU GEJZIRA TAKODJE ODUMIRU JER IM JE PRETOPLO. SVE TE ODUMRLE ALGE VODA ODNOSI I SAPIRA U DOLINU. DALI SE TIME PTICE ILI TKO HRANI NEZNAM, SAMO NECEMU SVAKAKO SLUZI.
GLEDAJUCI TU EMISIJU O TOJ CUDNOVATOJ ALGI U GEJZIRU NA PAMET MI PADE POMISAO KAO JE SVIJET JEDAN VELIKI GEJZIR I KAKO CUDNOVATE RELACIJE VLADAJU U NJEMU A NAMA LJUDIMA SU NERAZUMLJIVE.
KADA BI SMO SVE RAZUMJELI STO NAM JE SADA NESHVATLJIVO COVJEK BI POSTIGAO DUSEVNI MIR I ZIVOT BI MU BIO MNOGO MANJA KOMPLICIRAN.
DA SE TAKO STO DESI NA GLOBALNOM PLANU SVAKAKO DA BI SE CIJELA PLANETA PROMJENILA. NEBI VISE BILO TOLIKO OPACINE I ZLA. LJUDI BI POSTALI DOBRI. A OVAKO SVI GRAMZE ZA NECIME ZA STO MISLE DA IMA SMISLA I VRIJEDNOST I U TOM SVOM UVJERENJU OKONCAVAJU SVOJE ZIVOTE. STO IMA VRIJEDNSOT I SMISAO . DALI JE TO IMETAK . DALI SU TO DJECA DALI SU TO DJELA KOJA SMO OSTAVILI ZA SOBOM OSTALIMA KOJI CE ZIVJETI POSLJE NAS. SVE JE PROLAZNO SVE NSTAJE PRIEJ ILI POSLIJE. I PRIEJ VELIKIH UMOVA PJESNIKA I RODOLJUBA I PRIJE SVIJECKIH CARSTAVA POPUT AMERIKE I RIMA BILO JE SVEGA . AL OTISLO JE U NEPOVRAT. OTICI CE I U POTPUNI ZABORAV. POSVE DUBLJE ANALICE U POTRAZI ZA SLISLOM COVJEK UVIDJA DA NISTA NEMA SMISLA. JEDINISMISAO JE OVAJ TRENUTAK SADA KOJI SADA DISEMO. NI OVO STO PISEM NEKOME MOZE ALI U BITI NEMA NISTA VISE SMISLAO OD TOGA STO MI TO PISANJE CINI TRENUTACNO VESELJE. SAMO OVA SEKUNDA ZIVOTA KOJU SADA CUTIMO IMA SMISAO I ZNACENJE. EVO SAD NI ONA VISE NEMA JER JE PROSLA I DOLAZI NOVA SEKUNDA BEZVRIJEDNA KAO I OVA NETOM PROSLA.
U MISLIMI DOLAZE GRANE AGACIJE KOJE SE KLATE NA POVJETARCU. MIRIS TOG BAGREMA I SUNCE KOJE VRLUDA KROS TE BJELE LATICE CVJETOVA.
VIDIM SEBE GDJE SJEDIM NA GRANU DISEM TE MIRISE I POKUSAVAM ODGONETATI TKO SAM I STO TU RADIM. ISTO KO STO SE NATUKNICA PRIEJSJECVA SVOJEG OCA I NEMOZE OPISATI LJEPOTU TOG PRIZVANOG OSJECAJA TAKO I JA. IMA LI ZNACENJE MENI SADA ISTA TO STO SAM CUCAO KOKLINAC NA TOJ GRANI ZVAKAO TU AGACIJU I GLEDO KAKO PCELICE PRIKUPLJAJU POLEN IZ TOG CVIJECA. IMA LI VAZNOSTI ZA MENE SADA SVE TO.
PUNO PUTA SAM SE UHVATIO U RAZMISLJANJU KAKO JE ZAPRAVO SVA VRIJEDNOST LJUCKOG ZIVOTA U LJEPOTI PRIRODE. KOJU COVJEK NAZALOST SVIH NAS NEMILICE I U NEPOVRAT UNISTAVA. BAS GLEDAM OGLASE I DODJE MI NA MOMENAT KUPITI PAR JUTARA ZEMLJE TAMO NEGDJE NA KRAJU SVIJETA . NIJE SKUPA PA REKO NEK SE NADJE JEDNOG DANA. AL KOME??? ZAR JE TOLIKO BITNO TKO CE TU ZEMLJU ZA TAMO NEKI 50 GODINA PARCELIRAT I PRODAVAT ZA TESKE PARE. KOLIKO JE U ISTINU VAZNO DALI CE TO BITI MOJ ILI BILO CIJI POTOMAK. HOCE LI TO MENE UCINITI SRETNIJIM??? ZAPRAVO NECE. JER TADA MENE NECE BITI.
MNOGO CE ME VISE UCINITI SRETNIM DA SA OVOG MJESTA I OVOGA TRENA USTANEM I ODEM NA PIR VIDJETI DALI NETKO NESTO PECA U OVOME ZA SADA JOS CISTOM I NEZAGADJENOM MORU.......... OTISO SAM NISAM VISE ODJE ....
objavljeno sub, 02.02.2008 08:24 | autor: uzorita
Iz tih sjećanja izgradila sam samu sebe, pri susretu sa nekim problemom razmislim kako bi On to riješio. I kroz ta sjećanja oživljujemo Njih. A kroz svoje životno djelovanje produžujemo tu niti... Idemo dalje u budućnost zajedno.
Mališa je super! Pusa tebi.
objavljeno sub, 02.02.2008 11:25 | autor: cepelin
odličan post čitamo se
objavljeno sub, 02.02.2008 19:53 | autor: -gaga-
Zaista predivno napisano ! Kao da si znala da me tako nešto muči ovih dana, iako je prošlo dve godine, ja kao da sam iz dana u dan sve izgubljeniji bez njega(možda to već prelazi na patološku stranu),ali zaista od kako njega nema ja kao da sam drugi čovek- izgubljen, labilan ,nesiguran u sebe. Znam da nema recepta, ali se iskreno nadam da će i meni doći taj dan kad ću moći reći " idemo dalje, život teče dalje". VELIKI TI POZDRAV OSTAVLJAM I ŽELIM TI LAKU I PRIJATNU NOĆ!!!
objavljeno sub, 02.02.2008 23:16 | autor: riky
jada blog stacu ja kad pises gluposti !!!!!!!! kiss
objavljeno pon, 04.02.2008 14:09 | autor: riky
Sori nisam dobro pročitala pa sam napisala da ti je blog jada sori !!!!! kiss
objavljeno sri, 06.02.2008 11:22 | autor: photofairy
jako tuzna tema, ja moje jos nisam izgubila i ne znam kako cu kad se jednom dogodi. mislim, znam, ali zelim da ne znam... pusa