objavljeno uto, 11.03.2008 23:00 | autor: Anoniman (Neregistriran)

:)

objavljeno uto, 11.03.2008 23:05 | autor: Teta Dany

ne odustajem.... nikada!

objavljeno uto, 11.03.2008 23:13 | autor: lovkinja

najčešće odustajem od same sebe

objavljeno uto, 11.03.2008 23:20 | autor: anlah

:) Jako sam sretna zbog ovoga posta. Ne zato jer se ja u njemu spominjem, nego jer se u njemu spominje priča žene, koju ma koliko ne poznavali, trebamo cijeniti i još više - učiti.

Mogla bih reći da sam jako sretna osoba što sam upoznala krasne ljude, ali sam blagoslovljena jer sam prije oko dvije godine upoznala jednog dečka. Sasvim običan dečko, je l'. Upoznali smo se, ali se nismo poznavali. Razlog jednostavan i pomalo bizaran, ali valjda to nije bilo vrijeme za velike stvari. Godinu dana nakon što se nismo vidjeli, "slučajno" je ušetao u klub u kojem povremeno radim.

Rekao je dvije jako bitne stvari koje su utjecale na moje razmišljanje.
1. Ako čašu punimo vodom, doći će jedan trenutak kad će se ona preliti. To je neizbježna činjenica. Razlika je što je neka čaša dublja od neke druge. A nitko ne zna koliko je moja duboka i suha bila. Ne zna, jer ja to tek sad otkrivam. A on lijeva i lijeva, strpljivo i neumorno jer zna da se svaka čaša napuni prije ili kasnije.
2. A onda mi je jedan dan kad sam mu pričala koliko se loše osjećam rekao:
Anlahica mala, ja ti ne mogu reći kako da riješiš problem jer za ludost je znati kako ako ne znaš ZAŠTO. Kad znaš ZAŠTO, KAKO nije problem.

Ljepota svega je da njegovo mišljenje ne postaje moje. Na svoje imam pravo i zadržavam ga i to je jedan od razloga što koračamo zajedno. Drugi je da poštuje moj ritam (strpljenje). Jer za ludost je njemu htjeti i željeti ako s moje strane nema volje. Za ludost su meni njegove poučne priče ako ih ne pokušam primijeniti. Za ludost je mnogo toga ako ne želim mijenjati. A mijenjati mogu samo sebe.

Prošao je nekoliko testova kod mene. Jer za mene je ludost da mi netko priča priče koje je pročitao ili izmislio. A prošao je tako lako da sam ostala zapanjena. Onda nije ni ostalo nego da ga slijedim.

Ne znam sad što pišem više, otišla sam daleko. Teška je ova preobrazba. Svaka na bolje jest, guram se dalje. On me zuastavi pa mi naređuje: Guraš jer sam rekao da guraš, ali sam ti rekao da se nasmiješ.

Pa onda... evo jedan za kraj :). Ma evo i drugi! :)

***

objavljeno uto, 11.03.2008 23:30 | autor: helaylh

Nećemo odustati od čovjeka zato što je tvrdoglav, već zato što nam nije visoko na ljestvici prioriteta. Ali toliko puta odustajemo i od onih koji jesu visoko jer ne vidimo rezultate svoga truda....jako puno puta...gadno...:( lipa priča,poučna za nekog poput mene koja nemam strpljenja,uvik mislim da će mi vrime prebrzo proći i da ja ništa neću stići...;( sviđa mi se ova pričica....strpljen-spašen!noć...=)

objavljeno sri, 12.03.2008 06:56 | autor: natuknica

Anlahice, ova priča koju sam citirala je jako lijepa, ali ove dvije stvari sam si kopirala i isprintat ću ih velikih slovima da ih uvijek mogu vidjeti.

Nekad sam imala hamer na zidu ispunjen pametnim i poticajnim mislima i pjesmama. Mislim da ću to opet morati učiniti. :)

Ja sam jako sretna što si naišla na njega i što sam ja naišla na tebe. :) :) :) :)

objavljeno sri, 12.03.2008 07:31 | autor: robijan

Mislim da je strpljenje stvar ljubavi. Ne samo prema određenom biću već prema svima jednako, kolikogod to zvučalo čudno, teško ili odbojno. Ja stalno nosam neke "posude" koje treba ispuniti: te malo vjerom te malo ljubavlju te ovim te onim. A ljubav kao bezvremensku i sveprisutnu ne mogu strpati u neku kutijicu mada se svojski to trudim učiniti. I učinim je ograničenom. Kao i sve ono što ona sa sobom donosi. Tako je i strpljenje, njen stalni pratilac, ono što treba protjecati kroz nas neprestano, bez početka i kraja. Dobre namjere, hmm, tu mi se uvijek javlja ona narodna - dobrim namjerama je popločan put do... Ne mislim pri tome da si ti nešto krivo rekla. Samo ti pokušavam iznijeti tok mojih misli. Prvi dojam koji je samo moj. Iza kojeg treba doći trenutak strpljenja da čovjek promisli: Više volim dobra djela. Koja proizlaze iz dobrih misli. Kako je rekla Troočica kod medeje danas: "Da bude barem onoliko dobrih misli koliko ima zlih. Pa bismo poslije mogli širiti i jačati dobre. Onda bi se pretegle na našu stranu. " I onda vidim da je to ono što si mislila. Da je to još jedna velika dobra misao.
Inače ne ostavljam ali mislim da bih trebao :)))

objavljeno sri, 12.03.2008 07:58 | autor: true serendipity

i ja isto često odustajem. i opet, ne zato što mi nije stalo, nego zato što vidim da mi šteti. svaki je čovjek u našem životu ujedno i ovdje da nas nešto nauči - pa i strpljenju. očito da ja svoju lekciju još nisam naučila. uostalo, ne mogu mijenjati nikoga drugoga, samo sebe. kad se naučim strpljenju, vjerujem da više nikada neću bježati i nekoga ostavljati. osim ako on sam ne zaključi da mu nisam potrebna. tek tada to više nije odustajanje, nego život. do tada - štitim sebe :)))) kiss :***

objavljeno sri, 12.03.2008 10:45 | autor: Zenzena

Ovo je divna priča, i poduka. I istina je ono što anlah kaže u postu - nikad ne znaš koliko nekome treba da se napuni. Nikad dosta otvorenosti za druge, i odricanja od vlastitih procjena što bi drugi mogli trebali morali itd itd itd...

Hvala!

ps Imam konkretan primjer u životu, ne primjer - čovjeka, s kojim bih trebala postupiti ovako, pa ću i ja nastojati to ne zaboraviti!

objavljeno sri, 12.03.2008 10:47 | autor: M_Madsen

Jednom sa čuo jednu izreku "Strpljenje je majka svih pobjeda".
Očito jest!

objavljeno sri, 12.03.2008 11:43 | autor: blond lily

neznam na što točno misliš za epidemiju....ali dobro

objavljeno sri, 12.03.2008 12:45 | autor: ljerka

Ovo me zaista podsječa na mene, davno, davno kad sam se udala moja svekrva je pričala talijanski i sva njena djeca, obitelj prijateji. Na žalost tad nisam znala talijanski aali sam bila uporna i s njom pričala hrvatski. Znala sam da me razumije jer je radila u školi i bilo je normalno da zna. Medjutim ja sam bila s one strane Učke, ali vrijeme čini svoje. Ona je počela prićato hrvatski a ja talijanski. Na kraju je sama priznala da je samnom više pričala nego sa vlastitim čerkama u cijelim životu. Da i umrla je meni na rukama jer nije dozvolila nikome da bude kraj nje osim mene. Eto ipak se isplati biti uporan i neodustajat tako lako...pozdrav

objavljeno sri, 12.03.2008 12:57 | autor: nevina_suza

nikada ne treba odustati,to sigurno..pozz

objavljeno sri, 12.03.2008 13:01 | autor: gospar

NE ODUSTAJEM :))

objavljeno sri, 12.03.2008 13:21 | autor: medeja7

a bome ni ja...naravno, ne odustajem...jer to nije u mojim "žicama"...Kiss:)))

objavljeno sri, 12.03.2008 13:27 | autor: petricaa

ej..ja ne odustajem..osim od matematike iz koje ću sutra dobiti 1..3 najviše..hehe..pozz ;))

objavljeno sri, 12.03.2008 15:44 | autor: anlah

Taj hamer je jako dobra stvar! Doma sam to radila na ploči od pluta. I treba uvijek pripadati nove pouke - da se stare ne zaborave.

:) Baš ću si kupiti ponovo tu ploču!

PS Pozdrav od Hoea :)), spominjah te na kavi :))

objavljeno sri, 12.03.2008 17:53 | autor: Angy

ovo je doista prekrasan primjet i svi bi mogli veliku pouku iz njega nauciti.....ponekad mi se cini da smo i preljeni potruditi se jace i biti strpljeni sto i nije za pohvalu nao iz Ahlicinog primjera mozemo zakljuciti da svaki pokusaj je vrijedan i da kad tad ce se nas trud isplatiti....Draga natuknice hvala na iskrenom odgovoru .....pozdrav....

objavljeno sri, 12.03.2008 18:58 | autor: romantales

Ok, možda se radi o preduskršnjem naletu dobrote kod sviju, pa svi vjerujete da se riječima i strpljenjem mogu postići promjene, da je dovoljno biti uporan ... ja ne vjerujem! Ima slučajeva, ljudi i situacija gdje nema tih riječi, te upornosti ili strpljenja koji će dovesti do promjene. Vjerujem da samo sebe možemo mijenjati.

objavljeno sri, 12.03.2008 19:15 | autor: anlah

Sebe možeš mijenjati - to je točno.
Drugog ne možeš - i to je točno.

Pa gdje se ne razumijemo onda? U onome da se ovdje ne govori o promjeni drugoga, nego pomoći drugome. :)

objavljeno sri, 12.03.2008 20:31 | autor: romantales

I pomaganje drugome u navedenom primjeru je mijenjanje drugoga ... sasvim druga priča je zašto ćemo nekoga tko u 30-toj godini ostavi posao bankara, obitelj i djecu i odluči živjeti od milodara, polugol, provodeći dan ne radeći ništa osim meditacije u Indiji, gledati kao mudraca i nekoga tko traži više nivoe svijesti, dok ćemo isto takvog u Parizu ili New Yorku doživljavati kao klošara i jadnika kojem treba pomoći! Sve ovisi o poziciji iz koje gledaš na one kojima je pomoć potrebna.

objavljeno sri, 12.03.2008 21:44 | autor: ptica selica

strpljenja i razgovora ... uvijek....i u obilju...::

objavljeno sri, 12.03.2008 22:38 | autor: natuknica

Da, Robijane i Romantales, potpuno sam svjesna puta koji je popločan dobrim namjerama kao i toga da su ljudi u većini uvjereni da čine nešto dobro i da je baš njihov pristup onaj pravi iako mnogi imaju sasvim suprotne pristupe. Čak sam u jednoj verziji posta spominjala i činjenicu kako su oni koji čine zlo često puno strpljiviji i uporniji. No, mislila sam da priča koju citiram dovoljno slikovito opisuje ono što mislim i da bi ulazak u rasprave o tome što je to dobro i što je to korisno bio prilično beskonačan. Ipak, mislim da, iako nemaju svi ljudi isti pojam o tome što je dobro i što korisno, dok to izražavaju na nenasilan način, imaju pravo na tome inzistirati.

I, iskreno, ne mislim da je čovjek koji zanemaruje svoje dužnosti zato da bi meditirao po Indiji, mudrac. I mislim da nisam jedina koja tako misli.

I isto tako mislim da svi mi doista utječemo na druge ljude i da drugi ljudi utječu na nas iako je doista činjenica da svatko može (svjesno i namjerno) promijeniti samo sebe. Počevši od roditelja koji odgajaju svoju djecu (više ili manje uspješno) preko učitelja u školama pa do općeg mentaliteta u društvu u kojem se nalazimo. Eto, baš zato mislim da je potrebno darove koje imamo, spoznaje koje su nam dane, dijeliti drugima. Ne nametati već nuditi. Neka oni sami odaberu hoće li ih prihvatiti ili ne. Ali što više toga imamo, više smo dužni dijeliti i pokazati da mogućnost izbora postoji. Mnogi nisu svjesni te mogućnosti i ne možemo tvrditi da ne žele nešto što niti ne poznaju. Naravno, svatko misli da je ono što baš on ima, ono najbolje. Ali sigurna sam da postoje ljudi koji će naći onaj isti biser kojeg smo i mi pronašli (bilo koji biser kojeg bilo tko od nas smatra biserom). :)

objavljeno čet, 13.03.2008 02:22 | autor: mladi luk

Sad ću ja tako oko jedne cure :).

objavljeno čet, 13.03.2008 08:49 | autor: m.o.n.y-

ei... natuknice, onda mogu i ja reći hvala anlahici za tvoju inspiraciju... kiss

objavljeno čet, 13.03.2008 09:09 | autor: Ithiriel

da. strpljenje i ljubav, jer jednog bez drugog nema...
lijep pozdrav draga

objavljeno čet, 13.03.2008 09:43 | autor: lazljivac

Bome, moram priznat da je teško biti strpljiv...

objavljeno čet, 13.03.2008 12:44 | autor: dewon

dakako, treba imati i strpljenja, ali nekada treba znati i kada odustati...

objavljeno čet, 13.03.2008 13:57 | autor: Sebo3

ej bok... evo sjetio sam se tebe kad smo si prije komali...

objavljeno čet, 13.03.2008 15:19 | autor: gospar

:))

objavljeno čet, 13.03.2008 17:57 | autor: lolynna

mama ti si sama sebi komentirala o boze!!!!!!!!! fora post majko kiss i pozz.

objavljeno čet, 13.03.2008 20:20 | autor: siscanin

Sve je rečeno pozdrav!

objavljeno čet, 13.03.2008 22:56 | autor: Pokemaniac

Strpljen spašen.Nagovaram sestru dva tjedna da mi dopusti da si kupim igru da igram na njenoj konzoli.Polako popušta...

objavljeno pet, 14.03.2008 09:33 | autor: anlah

:) Evo, tu je ona razlika o kojoj smo pričali s Romantless, u ovom komentu o konzoli :)
Banalnog li i dobrog li primjera :D

objavljeno pet, 14.03.2008 10:42 | autor: kikke

da! slažem se s tobom! i super si ovo sročila!!!
kako bi rekla jedna meni draga pjesma "...all we need is just a little patiente..."
veliki pozzdrav ti ostavljam!! =)

objavljeno pet, 14.03.2008 22:35 | autor: romantales

@ Anlah - Kad me već spominješ u ovoj rečenici :"Evo, tu je ona razlika o kojoj smo pričali s Romantless, u ovom komentu o konzoli", moram reći da smo izgleda razgovarali o različitim pojmovima. Mogu se samo složiti s komentarom o banalnosti ovog primjera i tek sada ne razumijem koje veze taj primjer ima s "pomoći drugome", a ne mijenjenjem drugog?

objavljeno čet, 20.03.2008 20:06 | autor: Doda1407

guba ti je blog!