objavljeno čet, 22.10.2009 18:09 | autor: mladi luk

Najsigurnije je u maminom trbuhu.

Tužno je što ta mama viče na svoje dijete.

Bezobrazno je što ta susjeda ogovara, neka nađe nešto zanimljivije. Evo vidiš, i kažu da je Big Brother loš. A dok je išao znatno se smanjio postotak ogovaranja susjeda jer su svi ogovarali ukućane Big Brothera. Ja sam mome susjedu opalio šamarčinu kad je nešto ružno rekao 2005. o Kristini, ili je to bilo 2004. a sljedeći je šamar dobio kad je nešto slično ružno rekao o krasnoj Maji-Paoli.

objavljeno čet, 22.10.2009 18:45 | autor: medeja7

Ja vjerujem u tvoju intuiciju... Sjećam se i ja jednog od ove tri zračne uzbune... Sin mi je bio u Glazbenoj a ja doma... Možeš zamislite panike... Je li da možeš?!!! Pusa...:)))

objavljeno čet, 22.10.2009 18:48 | autor: dewon

Sjećam se dok je bila isto jedna uzbuna isto pred kraj rata u mom "rodnom" gradu gdje smo se svi iz susjedstva okupili u jednom podrumu i mi klinci (bilo nas je nekih desetak) smo se igrali i zezali. Starijima je bilo jako bitno da nama to ne bude neko traumatično iskustvo, pa su nam donijeli hrpetinu igračaka i slatkiša raznoraznih koje inače nikada nam nisu dali (točnije samo u onim "posebnim prigodama") tipa Kinder jaja, Pombears, Raffaella i sličnih slastica. Sjećam se da nam je bilo tako odlično u tom podrumu da smo se još godinama kasnije igrali "uzbune" i žicali starce da nam daju slatkiše. I dan danas mi je to jedno od najljepših uspomena. Pomalo žalosno, kada bolje razmisliš.

No što se tiče tvoje susjede, mislim da je doista prekrasno od tebe što si se tako "pobrinula" za nju u trenucima koji su joj mogli ispasti jako strašni.

objavljeno čet, 22.10.2009 23:06 | autor: faustina(deleted) (Neregistriran)

Čovjeka određuje ono što mu ostaje netaknuto od svih ožiljaka koje nam život stvara...to si kod te djevojčice prepoznala onda i sada...kada bi sudili po ožiljcima koje nam život stvara svakog bi mogli suditi i osuditi...ljudi koji, poput tebe, prepoznaju i cijenu tu netaknutu srž, jednostavo su dobri ljudi....

objavljeno čet, 22.10.2009 23:24 | autor: babun

kod mene je skroz suprotno

mi 3 dana u Zadru NISMO IMALI uzbunu

onda nisam imao trbuh a sad ga imam

a neke divlje bezperspektivne tinejđerice koje sam učio tablicu množenja iz susjedstva sad su prave uspješne dame na odgovornim poslovima

za razliku od mene koji sreću tražim u kladionicama ........

kad smo već kod kladionice siguran tip za sutra

hokej ; wiena -jesenice tip 1

objavljeno pet, 23.10.2009 12:29 | autor: makebejka

Draga moja natuknice, dobra si ti osoba s dobrom intuicijom :)
(skoro sam napisala institucijom)
Ja mislim da je to ono: dobro se dobrim vraća - ti si bila dobra prema njoj, pa je ona bila dobra prema tebi, pa zato što ste si bile tako međusobno dobre imate i dalje poriv biti dobre jedna prema drugoj i onda samo dobro vidite jedna u drugoj.
i to je baš lijepo.

objavljeno pet, 23.10.2009 12:40 | autor: nula=1

mi smo se u zagorju obicno skrivali u podrume, nije bilo tako puno tih uzbuna, sjecam se samo da ih je bilo onda kada su bombardirali zagreb, ali obicaj skrivanja u podrum nam je prirastao srcu, neznam zasto :D
a gledaj ti tu djevojku vidis idealizirano a ne kao stvarnu osobu koja ima svoje mane kao i svi...

objavljeno pet, 23.10.2009 15:02 | autor: Cheyenne

vas dvije imate jdan mali dio zajedničke prošlosti, dijelile ste lijep trenutak, a ono što je lijepo se ne zaboravlja. jedna drugoj ste pomogle da ne mislite na strašne zvukove uzbune. Imaš lijepo srce natuknice, jer u ljudima vidiš ono što je dobro. veliki pozdrav!

objavljeno pet, 23.10.2009 15:06 | autor: Cheyenne

p.s.a susjedi.. takvih koji ogovaraju.. takvih je previše; vjerujem da to čine iz dosade i jer nemaju pametnijeg posla.. Uvijek sam vjerovala da su starije osobe mudri ljudi, ali sad kako sam zrelija,vidim da su ovi di ja trenutno budem.. jako siromašni duhom i to je jako tužno.. Sve mi se čini da ih je rat učinio gorim osobama..

objavljeno pet, 23.10.2009 19:29 | autor: Teta Dany

često mi se zna dogoditi da su "zločesti" i "naporni" ljudi prema meni dobri i uvijek dobri. ja nekako vjerujem da je to zato jer u njima gledam ono sto je dobro, i pokušavam ignorirati "viruse" koje čujem kao informacije tj karakteritzacije o toj osobi od drugih ljudi. može biti jako teško ali isplati se :)
pusa naty*

objavljeno pet, 23.10.2009 20:07 | autor: viktorija2

Zajednički trenuci straha i tjeskobe koji se djele u međusobnom pomaganju , dugo se pamte. Ti inače imaš dobru osobinu da nastojiš istaknuti u ljudima ono što je dobro , i na taj način formirati mišljenje okoline o toj osobi.

objavljeno sub, 24.10.2009 09:01 | autor: levant

Ni ne znaš kako se slažem s ovim komentarima da se dobro dobrim vraća, jer ja sam školski primjer toga - ako je netko prema meni dobar,pristojan,nasmijan, vraćam istim takvim ponašanjem ( čak ni ne primjetim da mi se usnice razvuku u osmijeh kao zrcalna slika toga s kim pričam ), ali kad se netko postavi s visoka, željan svađe - taj će ju sigurno i dobiti! :)
Zato sam uvjerena da je tvoja intuicija u ovom slučaju potpuno točna, i da i ona tebe smatra dobrom osobom kao šta ti smatraš nju. A zlobne babe, kakvih u svom okruženju nažalost susrećem svakodnevno, one koje uvijek imaju nešto ružno za reć o nekome koga ni ne poznaju, takve više ni ne doživljavam. :)

objavljeno sub, 24.10.2009 19:15 | autor: zekoslava

Tvoja djeca su sretna što te imaju za majku :)

objavljeno ned, 25.10.2009 11:16 | autor: Garbage

Ja sam isto kao mala curica prozivljavala te uzbune.. no nisu meni olakšavali, ja sam njima pričala priče (moderne verzije snjeguljice u kojima se ide večerati tek kada struja dođe :D)i zabavljala ih.. :D

objavljeno pon, 26.10.2009 12:30 | autor: Anamil (Neregistriran)

Sjećam se tih uzbuna, nisam ni išla u sklonište. Tada nisam imala ni muža ni djece da strahujem gdje su oni. Jedino prijateljice u susjedstvu koje su me očekivale u podrumu zgrade gdje je bilo sklonište. Ali zato imam nećaka koji je dosta proboravio po podrumu i čekao prestanak uzbune da se može igrati na suncu.
A što reći o majci one curice? Vjerojatno se i curica promijenila, ali mislim da joj je onaj boravak u zagušljivom i mračnom podrumu ostao u sjećanju. A susjede? Ah, pusti babe tračare to im je ionako jedina zabava u životu. Žalosno je što nemaju pametnije za pričati.
Treba se držati onoga: ako nemaš ništa pozitivno za reći, onda šuti.

objavljeno čet, 29.10.2009 00:15 | autor: natuknica

Ma ta susjeda, budimo iskreni, vjerojatno joj je ipak smetala ta glasna glazba. Ja bih je čula samo kad bih prolazila pored vrata, a njoj je svirala ravno iznad glave. To što cura sluša muziku, ne znači da je loša, samo mlada. ;)
A i ta mama koja se dere, ma ne mogu se ni nad njom zgražati, kad se i mi doma stalno nešto deremo. To je stil života. Još ako netko ima malo slabiji sluh ili slušalice u ušima... :D (Čovječe, neki dan sam se derala za svojom vlastitom kćeri po cesti, a ona me ignorirala. Morala sam pustiti pse na nju da me uoči. ;))
Ali osmijeh te djevojke mi uvijek uljepša dan. :)

Mladi Luče, je, stvarno je najsigurnije u maminom trbuhu. To je shvatila i ta ista moja, navedena, kći pa nikako nije htjela izać. :D

Joj, Medeja, brrrrrrr. Glavno da je prošlo. :)

Eh, Dewon, to ti je ono, kad nam je dobro, manje mislimo jedni na druge. Možda nam stvarno dobro dođu teški trenutci da se prisjetimo koliko se zapravo volimo. Ali neka, bolje da je kriza nego opet rat. ;)

Faustina, rekla bih da, ali za prvi dio komentara. ;) Za drugi, samo hvala. :)

Mula=1, ma lako za mane. ;)

Cheyenne, Teta Dany, da. :)

Viktorija, i tebi hvala. :)

Levant, to o zrcalu je živa istina. Ali netko mora biti prvi koji je dobar, a onda je sve lakše. :)

Ma Zekoslava, što ja znam, vidjet ćemo. ;)

Garbage, to je baš lijepo od tebe. :)

Anamil, kad nije lako šutjeti... ;)