objavljeno čet, 18.06.2009 15:53 | autor: nula=1

evo procitao sam ovaj enormni post o boli prouzrokovanoj ljubavlju ili nedostatku iste. na trenutke zvuči veoma patetično, na trenutke gotovo filozofski, na trenutke religiozno. otprilike mogu razumjeti jer sam proživio nešto slično, jedina je razlika što baš i ne vjerujem u boga i nisam u njemu tražio neke odgovore, ali ako ti je to na neki način pomoglo, odnosno dalo snagu za dalje, super za tebe, jer u takvim trenucima tražžiš utjehu u bilo čemu pa bila to i nadnaravna sila. iskreno neznam što bih ti rekao ili savjetovao jer oporavak od slomljenog srca je individualna stvar i jedini ko ti može pomoči si ti sama. nadam se da ćeš uskoro biti u najboljoj formi i da oporavak neće biti prebolan jer ipak život je prekratak za žaljenje, za kajanje ili promišljanje zašto nešto nismo ili jesmo napravili. trebaš reči dobro je , a ne bit će bolje i vjeruj mi bit će dobro(tj. dobro je :)

objavljeno čet, 18.06.2009 15:58 | autor: levant

eto, slažem se s nulom, jer di bi bili kad bi nam se samo lijepe stvari događale... sad ti to možda stvarno i ne izgleda tako, ali stvari će se promijenit na bolje:o) drž' se ( dalje od litice:) )

objavljeno pet, 19.06.2009 08:18 | autor: zauzeti

i ja pročitao fo kraja
uvijek u životu imamo uspone i padove...

objavljeno pet, 19.06.2009 16:48 | autor: m.o.n.y-

@nula,, puno hvala za komentar... baš mi je nešto takvo trebalo..
ma toje valjda tak jednostavno moralo biti... nije bit u svemu ovome u ljubavi... zapravo, ipak je jer vjerujem u ljubav... mislim da je to ono najvažnije,, iako poslije Boga, ali i on je sam ljubav,, tak da... ja ne znam što bih bez njega... al drago mi je i da si se ti izvukao na svoje načine.. =))
još trebam pronaći pitanja na mnoge odgovore,, gotovo na sve,, ipak je pred mnom cijeli život... pokušat ću i truditi se svim snagama kao i dosada iako nije bilo uspjeha u onim područjima gdje sam ja htjela.. al ništa zato... idem dalje...
@levant,, thx.. poslušat ću te.. uvijek sam ja daleko od ove litice. =)
@zauzeti,, znam,, samo što je previše ovih drugih...

objavljeno ned, 21.06.2009 09:57 | autor: natuknica

Mony. Jako si lijepo to napisala. Ne znam jesi li svjesna. Ono s vjetrom je jedna prekrasna usporedba. Prava. Zakon. Vrati se još koj puta u životu na ovaj post. Shvatit ćeš koliko si toga sama sebi rekla, koliko pametnih i vrijednih stvari koje možda u ovom času i ne razumiješ. Osim jedne stvari. Nije istina da Bog nešto ne može oprostiti. Kao što si i sama rekla, Bog je ljubav. On lako prašta. Kao u onoj prispodobi o izgubljenom sinu. Samo ako možeš sama sebi oprostiti. Zato se valjda i priča da Bog teško prašta, da bi se spriječilo ljude da naprave ono što ne bi mogli sami sebi oprostiti. Ali morat ćeš u životu naučiti i sama sebi praštati. Jer jedino se tako može ići dalje. No, kao što i sama kažeš, mlada si, cijeli je život pred tobom za učenje. Mnogočega.

Jako mi je poznat taj osjećaj kojeg opisuješ. Been there. Znaš li onu priču o leptiru koji je izlazio iz svoje kukuljice? Naišao neki prolaznik i učinilo mu se da se jako muči. I htio mu je pomoći. Razbio je kukuljicu. Prije nego što su se leptiru razvila krila za let. I leptir nije nikada uspio poletjeti. Ovo su trenuci u kojima se razvijaju i jačaju tvoja krila. Mučni su, ali treba ih jednostavno preživjeti. Da bi došla do onoga što želiš. Do mira. I radosti. Prave.

Znaš li da je moj muž prvi dečko kojem se nisam bojala pokazati sve svoje osjećaje? Čovjek pred kojim nemaš potrebu glumiti. Čovjek s kojim uživaš baš takva kakva jesi. Doći će. Nema žurbe.

Ono što imam potrebu reći svim mladim djevojkama: nemojte nikada raditi bilo što samo zato što mislite da morate, zato što mislite da se to od vas očekuje, zato što mislite da ćete se tako uklopiti u okolinu. Uvijek razgovarajte sa svojim srcem i prihvaćajte samo ono što zaista želite, ono u čemu se osjećate ugodno! Budite najodanije same sebi i sve će biti ok. :)

objavljeno pon, 22.06.2009 23:26 | autor: m.o.n.y-

@natuknice,, puno ti hvala za ovaj komentar... nisam bila sigurna za ostale, ali meni je najdraži taj dio s vjetrom,, nisam mislila da će to i ostali tako shvatiti...
želim se jednom vratiti, to je sigurno,, želim da mi sve ostane u mislima... da shvatim upravo ti što si ti rekla... sigurna sam da hoću! =)
slažem se zapravo i s ovim što si rekla za Boga, ali uvijek sam razmišljala i o tome kako samoubojstvo ne može oprostiti, jer sami na sebe dižemo ruku i uništavamo ono što je On stvorio,, tako mislim da nema prilike za nekakav oproštaj... iako si to rekla... i možda stvarno tako i je.. ali ja jednostavno želim misliti i biti uvjerena u to da mi to nikad ne bi oprostio jer zbog toga to nikad ne bih ni učinila... to mi je važno...
super ti je ono o leptiru i kukuljici... to je istina.. baš me ovo navodi na razmišljanje... znam da ću doći do toga što želim,, nada umire posljednja i neću je nikada pustiti... to je ono što me zapravo i drži =)
i ja pokušavam tako,, ali teško je,, jako,, baš to da se odupreš utjecajima drugih je najteže u doba mladosti,, sad gradim svoje snove, svoje poglede na svijet i toga sam svjesna...
bit će sve oke =))
puno ti hvala za komentar... puno mi znači =)

objavljeno pon, 22.06.2009 23:45 | autor: natuknica

Nema na čemu. :)
Ponekad poželim ljudima olakšati tešku situaciju. Ali to nije stvarno moguće. Moguće je samo pomoći im da shvate da se to ne događa samo njima. Meni je nekako najvažnije otkriće u životu bilo to da nisam čudovište, da je to što se događa, brige koje me muče, zapravo normalno i da se to događa normalnim ljudima. Pa onda pokušavam i drugima samo objasniti to da nisu čudovišta. I okolina iz koje se izdvajaš se samo pokušava uklopiti u okolinu, ti ljudi su ti puno sličniji nego što misliš. :)
A kažu da je jedini grijeh kojeg Bog ne može oprostiti uvjerenje da postoji nešto što ne može oprostiti. ;)

objavljeno uto, 23.06.2009 00:18 | autor: selma

:))

objavljeno uto, 23.06.2009 14:32 | autor: m.o.n.y-

@natuknice e pa opet hvala... e ovo mi je legendarno: A kažu da je jedini grijeh kojeg Bog ne može oprostiti uvjerenje da postoji nešto što ne može oprostiti. ;)
e sad tek to sve shvaćam... vjerujem u to...! joooooooooooooj,, sad sam baš sretna kad sam to skužila... =))

objavljeno sri, 24.06.2009 16:49 | autor: lanna

...život nam na put stavlja svakakve prepreke...kroz koje mi moramo kročiti ... tu su naši usponi i padovi...padovi koji da ih neda sve bi bilo savršeno ... a ništa nije savršeno... žaliti za nećim što je prošlo ...gubitak je vremena... život je kratak ... treba se usredotočiti na ono što je sada... da kasnije opet ne žalimo za izgubljenim ... sve se događa s nekim razlogom ... za sve postoji ono zašto ... al Bog je taj koji zna odgovor na to, ako ga mi nemamo ako ga neznamo ... On zna ... On je uz nas u svemu ... i oprašta nam sve ... zato osmijeh na lice i u nove pobjede ... :) pusa

objavljeno sri, 24.06.2009 22:50 | autor: jutrikus

moram priznat da je post zbilja velik i da ga nisam pročitao, ali obećavam da hoću sutra sad sam malo umoran :)
hvala na komentaru i pozdrav od jutrikusa!!!

objavljeno pet, 26.06.2009 00:06 | autor: jutrikus

evo pročitao sam post i nešto malo komentara, slažem se sa nulom, a i u jednom si djelu pričala u savršenstvu, istina je da ako je presavršeno nije opet dobro takav je i život i mislim da će ubrzo biti puno bolje, lijep pozdrav!!!