objavljeno sub, 03.07.2010 06:44 | autor: Anoniman (Neregistriran)

je li autor zaboravio ili mozda nije zaboravio u svojoj kronici spomenuti i nase novokomponirane bosanske beduine, tzv. vehabije i iz kojeg su se (mentalnog) stoljeca oni dotepetali...i kakav je njegov stav o tome, molicu lijepo postovanog blogistu da se raspita

objavljeno sub, 03.07.2010 18:27 | autor: KemoTerapija

Autor, Muftija Ševko Omerbašić, bavi se muslimanima u Hrvatskoj, budući da je islam najprije prihvaćen u ovim prostorima, u Hrvatskoj i Mađarskoj, a da ne spominjem istočni dio Europe. Posebna je priča Španjolska koja je u doba islama doživjela najveći svoj procvat, a tom su procvatu znatno doprinijeli i Hrvati koji su u Španjolskoj, kao muslimani, obavljali najveće i najvažnije državne funkcije, bili graditelji, pisci itd. U Predgovoru Mirsada Srebrenikovića mogli ste se ukratko upoznati sa sadržajem knjige. Ne znam odakle vam dođoše vehabije, najvjerojatnije zbog nedavnih događaja u Bosni i Hercegovini, zemlji vehabija svih vjera. Komentator valjda misli na one vehabije koji su mala sljedba islama. Koja baš i ne poštuje, u svim segmentima, kur'anske odredbe, kao što biblijske odredbe ne poštuje velik broj kršćana i Židova, a da ne spominjem Petoknjižje. Itd. Možda je krivo bosanske vehabiste nazivati beduinima, budući da su beduini pustinjaci, odnosno stanovnici pustinje, a u Bosni nema pustinja, osim u nekim glavama. Kao što je vjerojatno i neka blaga beudinska pustinja nastala u glavi anonimnog, meni tako dragog komentatora.

objavljeno ned, 04.07.2010 01:58 | autor: Anoniman (Neregistriran)

istina je, krivo je bosanske vehabiste nazvati beduinima kako u bosni nema pustinja i buduci da su, kako ste ispravno primjetili, beduini stanovnici pustinje...da smo ih nedajbog nazvali talibanima mogli smo se izloziti riziku kao i nas predragi prof. matvejevic, ali pouceni njegovim iskustvom, tko bi se pametan usudio, pa bio on tamo neki komentator anonimus s blagom retardacijom, oprostite s "blagom beduinskom pustinjom u glavi"...ma ste mi strucno dali dijagnozu gosn kemoterapija...ustvari je lijepa, zivopisna, deve i karavani, psi koji laju...
svejedno, toplo cu vam preporuciti setnju pustinjom, saharom, kalahari, gobi,bilo kojom...pa i onom "blagom" u mojoj glavi...ali vi niste beduin, pretpostavljam, mozda se necete znati vratit kuci...a sto ako necete htjeli...ajme

objavljeno ned, 04.07.2010 06:18 | autor: KemoTerapija

Talib je učenik, đak i nema drugoga značenja. Talibani su učenici, đaci, kojima se nastoji dati drugo značenje. Ja jesam protiv nasilja, ali dopuštam da se čovjek brani od nasilja. Upravo se talibani brane od nasilja koji se provodi nad njima u njihovim kućama, u njihovim domovinama. Teško je nešto popraviti kad se tom nešto dade drugo značenje. Kao, recimo, kohabitaciji kojoj se želi nametniti značenje suradnje, a ima značenje sustanarstva itd. Svi su nesporazumi samo znak neznanja. Dakle, nešto ne znam, a tvrdim da znam. I onda neznanje počne dominirati. Pustinja u glavi može imati oazu u kojima će zriti datulje i kokosovi orasi, u kojoj će biti neki izvor bistre vode... što bi možda moglo biti dostatno za preživljavanje. Predragi profesor dr. Matvejević se također voli petljati u nešto što ne zna. Jednom je predložio, zastupajući najtvrđe komuniste, kakav je, recimo bio sveti Petar, da se u Jugoslaviji uvede neko novo pravo nasljeđivanja. U tom pravu sin može naslijediti ono što je stekao njegov otac, ali djedova imovina ide na bubanj, to jest državi, to jest Matvejevićima onoga doba. To je objavljeno i u knjizi, a ta je knjiga dobila nagradu Željezare Sisak. Zapravo, Peđa nije dobio sam nagradu, nego ju je trebao podijeliti s pjesnikom Danijelom Dragojevićem. Znajući za Peđinu nezajažljivost, Dragojević se odrekao svoga dijela nagrade jer je držao da Peđa nije društvo s kojim bi se rado našao na pobjedničkom tronu. A kad je riječ o pustinjama, ja ne bih šetao njima, nego bih sadio drveće. Kao ona Kineskinja koja je u proteklih pedesetak godina zasadila u pustinji Gobi oko 60.000 drveća. Ta njena upornost urodila je plodom i nastao je cijeli pokret koji i danas svakodnevno sadi poneko stablo na toj kineskoj pustinjskoj visoravni. Ili bi pak, pokušao, kao što to čine Nijemci i Moamer Gadafi, pretvoriti Saharu u veliiiku šumu. Gadafi je izgradio više od pet tisuća kilometara podzemnih rijeka, u čemu su mu, svojim radom, pomogli i brojni hrvatski stručnjaci. Zato će mi, dragi anonimni obožavatelju, biti drago ako sam u vašu pustinju posadio barem jedno drvo, jabučicu jednu. Čuvajte je i zalijevajte da iz nje niknu nove jabuke, a ne da se pretvori u codex, zapravo caudex, u izvornome značenju.

objavljeno ned, 04.07.2010 14:50 | autor: Anoniman (Neregistriran)

gosn kemoterpija, zamisljam vas s krcagom na glavi, grabite vodu iz gadafijevih podzemnih rijeka i put pod noge do jabuka u pustinji gobi...
a "nezaljazljivost" prof. matvejevica nije mi, priznajem, poznata, sto velite, trebao je nagradu zeljezare sisak podijeliti s pjesnikom dragojevicem a izgleda, nije...nadam se da mu zbog toga nece neko sutra ostaviti metak u postanskom sanducicu, k vragu i nagrade...
i jos nesto, pod dojmom ste kako je sveti petar bio "najtvrdji komunist"...
dze me nadje...

objavljeno ned, 04.07.2010 17:03 | autor: KemoTerapija

Nisam pod dojmom. Kosidowski: Priče evanđelista. Itd. Mnogo čega nije vam poznato. A ja ništa ne velim, nego je tako. I sve se dade provjeriti, za razliku od... Zanimljiva je jedna priča o momku iz Cavtata, nekom Vodopiću iz X. stoljeća. Otac mu je prešao na islam, a on je sam, kao El-Dževher, dostigao veliku karijeru. Izgradio je Kairo i najstarije sveučilište na svijetu koje još radi, El-Ezher. Međutim, meni se sviđa njegova uputu imamima da svoje molitve završavaju riječima "Hajte na dobra djela". Zadovoljan sam kako me zamišljate. Ja nemam tu privilegiju da vas zamišljam. Ima u jednom evanđelju lijepa prispodoba Isusova. Kad ga je Ivan upitao gdje će se ga potražiti kad ovaj ode u vječnost, isus mu odgovara da samo slijedi čovjeka s krčagom vode i da uđe u kuću u koju ovaj uđe. Tamo će ga naći. Ali to je posebna priča. Hajte na dobra djela.

objavljeno sri, 07.07.2010 18:35 | autor: KemoTerapija

Izbrisao sam komentar Anonimnog obožavatelja budući da je napisan na meni nepooznatom jeziku. U mojoj se kući govori jezikom kojim ja govorim i pišem. Ostali mogu doći, ali s prevoditeljem.

objavljeno čet, 08.07.2010 03:44 | autor: mladi luk

Nemoj se ljutiti, ali ja s mnogo manje godina i životnog iskustva na rat i vojsku gledam s mnogo većim gađenjem nego što to radiš ti kojeg bih oslovio s "vi" uživo, ali budući da smo kolege blogeri bojim se da bi mi zamjerio takvu distancu jer neki jesu. U prošlosti si imao vrlo oštre i isključive stavove i vrlo često iznosio ekstremne stavove. U ovom komentaru ti želim reći da moraš biti svjestan da su mnogi koji nisu Hrvati, a ni muslimani, žestoko ispaštali iako su bili nevini jednako kao što to može biti petogodišnje dijete. Nisi se nikad na to osvrnuo nego si veličao nekakve vojnike, iako bi bolje bilo da si vrijeme iskoristio veličajući Franza Beckenbauera ili Pelea kojih se vjerovatno sjećaš iz njihovih najboljih dana.

objavljeno čet, 08.07.2010 06:38 | autor: KemoTerapija

Nekoliko sam puta, dobri moj Mladi Luče, pisao o nekim mojim prijateljima vojnicima. Možda nisam bio dovoljno precizan, ali nisam hvalio ni rat ni vojsku, nego hrabre ljude koju su nastojali obraniti kuće drugih, manje hrabrih, ali zato jednako vrijednih ljudi, pa i djece. Naravno, sam nikada nisam ratovao u ratničkom smislu, nikad nisam pucao, jer držim da metak jednako boli i prijatelje i neprijatelje. Međutim, hvalio sam odlučnost tih ljudi da izlože i svoje živote ne samo da bi obranili sebe, nego i većinu nas koji držimo da je rad, a ne rat imanentan čovjeku. U tom sam smislu pisao, možda malo neprecizno. Da se našao jedan takav na cesi kad su batinama ubili Luku Luksa, onda bi Luka danas bio živ. Nekoliko mi se puta dogodilo da sam na ulici naišao na skupinu koja tuče pojedinca. Uvijek bih se umiješao u obranu slabijega, premda nisam neki vješt borac, gdjekad i "popio" batine, ali nitko nije ubijen na cesti u mome prisustvu. Ne vidim svrhu u gladijatorstvu, dakle ni u Beckenbaueru, ni u Peleu, ali nemam ništa protiv protiv njihove gladijatorske vještine. Jer ni oni nisu ništa drugo do neka vrst boraca koja se bori da bi pobijedila drugoga.
Naravno da se ne ljutim, naprotiv. Međutim, nije moje pisanje oštar stav, nije isključivo. To je samo mišljenje o... Ja se ne poistovjećujem s pobjednicima, jer pobjedama se jedni raduju, a drugi tuguju. Nastojim izbjeći takve radosti i takve tuge. Međutim, vojnik će stati pred tvoju kuću i braniti je svojim životom da bi ti mogao živjeti i pisati sjajne tekstove na Mojblogu. Mnoštvo je Mladih Lukova nastradalo i u Zagrebu dok su se igrali u parkovima, dok su šetali i veselili se životu samo zato što je neka budaletina mislila da ima pravo umiješati se u njihov život u njihovim domovima i dvorištima razornim oružjem. Kad dođem među stanovnike pustinje Kalahari, zamolit ću ih za pomoć, pomolit ću se njihovu Bogu; neću ih ubijati, neću im krasti hranu i zagađivati vodu. Zapadna je civilizacija živjela od toga što je svoje bogatstvo stjecala tako što je otimala. Evo, Južnoafrička Republika. Koliko li je samo bogatsva ukradeno tim ljudima? Europska ili takozvana Zapadna civilizacija je od slobodnih ljudi pravila robove i batinama ih tjerali da svoje daju njima. A upravo je Južnoafrička Republika domovina čovjekova. Odatle smo krenuli na put, netko mirno, a netko s mačem u ruci...

objavljeno uto, 13.07.2010 14:27 | autor: Anoniman (Neregistriran)

guslate gosn kemoterapija
ali pocekajmo plimu
zbog rime, naravno...