objavljeno sri, 15.10.2008 20:45 | autor: tonkica palonkica

nažalost, pretekli su te. :( nema više osjećaja zs privatno među ljudima
http://www.croatia.ch/tjedan/081011.php
http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?f=57&p=1496561

objavljeno sri, 15.10.2008 20:59 | autor: knjiga za plažu (Neregistriran)

a na dnevniku sam čula da je nikinom ubojici 15 dana prije ubojstva zabranjeno nositi oružje, i da je policija tu obavijest dobila i nije reagirala, nije ga pronašla i oružje mu uzela...a vijesti su nam katastrofa. ponekad mislim da bi trebalo uvesti cenzuru na crnu kroniku-imam osjećaj da ljudi samo dobiju ideju kakvu novu glupost napraviti.

objavljeno sri, 15.10.2008 21:06 | autor: romantales

Taj chain mail sam već pročitala i nije mi se dopao ni kod prvog niti kod ovog čitanja ... patetična posipanja pepelom, a ustvari optuživanje kolega koji u toj školi rade ne vode ničemu niti na bilo koji način mijenjaju stvarnost ... a i inače imam alergijsku reakciju na chain mailove.
Žutilo vlada hrvatskim medijima i tiskom, ali te novine netko i kupuje, ne? Ja u svoju obranu mogu reći da ne kupujem apsolutno ništa od takvih tiskovina i nitko me neće bojati žutom bojom, nije me briga gdje ljetuje koja faca, pogotovo kada u životu ništa pametno niti značajno nije napravila. Ljetos na plaži, unatoč tomu što se svi žale na žutilo, najviše se čitalo upravo najžuće novine, pitanje cijene ili mentalnog sklopa? I na tv odbijam gledati ono što smatram uvredom svojoj pameti i moralnim vrijednostima.
Demokracija nosi izbor, mogućnost izbora novina koje ćemo čitati, filmova koje ćemo gledati ili televizijskog programa. Nitko ne nameće gledanje ili čitanje kojekavog smeća, a ipak upravo takvi programi imaju najveću komercijalnu vrijednost ... možda su nam se malo poremetile vrijednosti u državi?

objavljeno sri, 15.10.2008 21:18 | autor: romantales

Preciznosti radi, u tom mailu mi je najgadljiviji početak:

"Tog mi se jutra ponovno kasnilo. Kasnilo mi se u tu glupu školu za koju svi znaju da je pomaknuta. Tko ide u Primijenjenu, taj nije sasvim svoj. Tko radi u Primijenjenoj, pa još predaje općeobrazovne predmete poput hrvatskog ili povijesti toj djeci koja znaju samo crtati, tom je bolje da si nađe neku drugu karijeru. Ako u školstvu uopće možemo govoriti o karijerama."

... i sad bih trebala vjerovati da je toj profesorici uistinu stalo do toga što se događa s njenim učenicima? Istim onima koji samo znaju crtati? Njoj su djeca kriva za nedostatak entuzijazma na poslu? u neku gimnaziju ili privatnu školu bi dolazila na vrijeme?

objavljeno sri, 15.10.2008 22:00 | autor: nomi

NE ZNAM JESI ČULA ZA ŽUTOG DJEČAKA? DAVNO, DAVNO, JOŠ NEGDJE POČETKOM 19.ST SE POJAVIO U JEDNIM AMERIČKIM NOVINAMA KAO KARIKATURA I PREDSTAVLJAO JE ŽUTILO, TJ.ŽUTI TISAK.. ZNAČI, ŽUTILO NIJE NEŠTO ŠTO SE JAVILO DANAS.. TO JE NEŠTO ŠTO POSTOJI ODAVNO! ČINJENICA JE DA JE U HRVATSKOJ SAMO OKO 9% STANOVNIŠTVA FAKULTETSKI OBRAZOVANO.. NEDAVNO SU NAM U POSJET DOLAZILI ENGLEZI, STARIJI LJUDI, PROFESORI I ČUDILI SU SE KAKO IZGLEDAJU I KAKVE TAKSTOVE IMAJU NOVINE 24 SATA.. IMA I U NJIH TOGA ALI MANJE.. STANOVNIŠTVO IM JE OBRAZOVANIJE, A NAŠEM JE DRAŽE ČITAT 24SATA JER JE ŠTIVO LAKŠE.. I ZANIMLJIVIJE.. RIJETKI SU ONI KOJI ĆE ČITATI VEČERNJI ILI VIJESNIK! NAJMANJA REMITENDA JE UPRAVO OD 24SATA. NOVINAR NIJE NADČOVJEK.. ZAR SU ONI TREBALI ZNAT DA ĆE SE DOGODIT UBOJSTVA? NE!!! ONI SU O TOME IZVJEŠTAVALI.. NEKI LOŠE NEKI BOLJE.. NE MOŽEMO REĆ DA SVI NOVINARI LOŠE PIŠU, IZVJEŠTAVAJU.. TO JE APSURDNO! U SVAKOM ŽITU IMA KUKOLJA! I MISLIŠ DA IM JE LAKO? NE MOŽE SE SVE ISTRAŽIT! ZNAŠ LI UOPĆE SA KAKVIM LJUDIMA NOVINARI STUPAJU U KONTAKT?! I, I KAD ISTRAŽE OBJE STRANE MEDALJE MOŽE SVE BIT NEISTINA.. SVI NAŠI POLITIČARI, VODEĆI LJUDI NA BILO KOJOJ FUNKCIJI SVI SU ONI POVEZANI I SVI MULJAJU.. ISTRAŽIVAT SE MOŽE I TREBA ALI MAFIJA JE MAFIJA!
I NA KRAJU, NAŠEM STANOVNIŠTVU JE NAJDRAŽA SIMONICA I SLIČNE NJOJ I TAKVE PRIČE.. LJUDI JOŠ UVIJEK MISLE DA NOVINARSKI POSAO MOŽE RADITI BILO TKO.. DA, TO JE BILO PRIJE 30 GODINA.. IMA TOGA I DANAS ALI PUUUNO MANJE.. NE ZNAM ZAŠTO SVI GOVORITE PROTIV NOVINARA? MISLIM DA BI BILO DOBRO DA SVI KOJI PRIČAJU PROTIV NOVINARA POGLEDAJU OZBILJNIJE EMISIJE, PROČITAJU OZBILJNIJE NOVINE, A NE RED CARPET JER SVI KOJI SE POZIVATE NA TO DA NOVINARI NE RADE SVOJ POSAO SPOMINJTE SIMONICU, A ONA SE POJAVLJUJE SAMO U RED CARPETU, A TU EMISIJU VODE LJUDI KOJI SE NAZIVAJU NOVINARIMA, ALI ONI RADE PO ONOM SISTEMU OD PRIJE 30 GODINA.
TREBALO BI ISPITATI STANOVNIŠTVO ŠTO ZNAJU O NOVINARIMA I NOVINARSTVU.. JA MISLIM DA ZBILJA ZNAJU PUNO ČIM ČOVJEK KAŽE DA JE OSOBA KOJA RADI U KIOSKU SLOBODNE DALMACIJE ILI TISKA NOVINAR.. ZBILJA ZAVIDNI ZNANJE!!

objavljeno sri, 15.10.2008 22:10 | autor: mladi luk

Potpuno rasulo u društvu. Velika većina ljudi gleda samo sebe. Isključivo sebe. Većina od te velike većine je spremna preći preko žrtava da dođe do cilja. Ne znam kako je u Njemačkoj i u Americi, a ni u Švedskoj, govorim kako je ovdje kod nas. Ljudi su se otuđili i udaljili jedni od drugih. Svijet ide nizbrdo. A možda su tako pričali i prije sto godina. Možda svakoj generaciji tako izgleda. A to nije dobro.

Novinari su uši. Male, beznačajne, žive od tuđe krvi, na tuđim glavama. Da, ja jesam za zabrane, a netko će reći da je to cenzura. Šta će puni kiosci novina? Tko ima vremena za to i šta će nekome te beznačajne informacije? Ostavio bih dva dnevna lista i par tjednika i gotovo. Ostalo bi demokratskim sredstvima zabranio. Pozdrav istomišljenicima! :)

objavljeno sri, 15.10.2008 22:35 | autor: nomi

NE BIH NE BIH KORISTILA TE MEDIJE KAD BI MI TAKO SMETALI..
A ZAŠTO SVI VI GLEDATE TELEVIZIJU, SLUŠATE RADIO, ČITATE NOVINE? TO VAM SVE UREĐUJU NOVINARI KOJE VI TOLIKO PLJUJETE! JA NIKAD NE BIH BILA KONZUMANT TIH MEDIJA KAD MI VEĆ TOLIKO SMETAJU?? VI I TAKO TVRDITE DA NOVINARI NE RADE DOBRO SVOJ POSAO I DA SU SVE VIJESTI LAŽ!! PA ONDA NEMATE ZAŠTO KORISTIT MEDIJE.. NEĆETE DOZNAT NIŠTA NEGO NEISTINE KOJE VAS LJUTE.. ILI SE VOLITE ŽIVCIRAT?! ČUDNA PUKA..

objavljeno čet, 16.10.2008 09:08 | autor: Anamil (Neregistriran)

Činjenica je da mediji jako utječu na sve sfere u životu. Malo je ljudi koji uspiju ne nasjesti na sve što im mediji stavljaju u uši. Ali opet, ljudi žele stalno slušati što se dešava, možda se neki naslađuju jer je nekim ljudima gore, možda razvijaju svoju zavist, jer je nekome bolje. A opet je tu ona ljudska znatiželja, ono zavirivanje u tuđe živote (zašto je stvoren BB), ono kopanje po tuđem prljavom rublju, dok naše leži uredno pobacano iza zatvorenih vrata. Zašto ljudi čitaju 24 sata? Uglavnom kažu zato jer su to najjeftinije dnevne novine. Zašto uporno gledaju BB, Trenutak istine, Mijenjam ženu i ostale manje-više slične "zabavne" emisije, u kojima zavirujemo u tuđe dane i noći, pokušavamo na sve moguće načine saznati tajne, intime, psihoze, čežnje, maštarije, bolesne porive,.... Jesu li ljudi koji sudjeluju, koji vode i koji gledaju takve emisije "bolesni" ili je to sasvim normalno.
Ja osobno se užasavam svega gore navedenog. Možda ja nisam dobar primjer za "prosječnog hrvatskog građanina" koji provodi toliko i toliko vremena pred TV-om. Osobno zamjeram svim tim TV postajama što u to vrijeme ne daju neki putopis ili zanimljivu emisiju (umjesto u 10 ili u 12 sati ujutro). Ali sve to ima i svoju dobru stranu. Natjeram moje slatke vražićke u krevet i ja se mogu posvetiti svojoj knjizi ili kojem dobrom filmu. :))

objavljeno čet, 16.10.2008 09:32 | autor: zvucisrca

kuda ide ovaj svijet ,svu žude za žutilom,zabrinjava me sve ovo,a kako se vratiti na pravi put,čovjek ne zna.Čak je i čovjek nestao,gdje je nestao čovjek?

objavljeno čet, 16.10.2008 09:59 | autor: medeja7

susjed... da, imala sam susjede... ispod mene, muž je godinama vršio nasilje u obitelji, subotom navečer bilo je najteže, pio je, vika, tuča, jauk... i tako dok nisam odlučila prijaviti...(bilo je to pred 20 godina)... nisam uspijela pomoći jer su mi na policiji rekli da to "nije moja stvar"... i "neka se ne petljam u tuđe živote"... bila sam jadna, nemoćna, nesretna, a posebno uplašena. Sjetila sam se toga kada sam pročitala ovaj post. Na sreću "priča" je završila dobro, ali tek kada su i žena i djeca nadobivali dobrih batina, ona ga je prijavila. Prestrašno.Kiss.

objavljeno čet, 16.10.2008 12:00 | autor: natuknica

E, Tonkice, nema više osjećaja za puno toga. Ma sad, dobro je pitanje je li i prije bilo osjećaja za privatnost, ali prije ljudi nisu imali toliku moć za javnost... :) Ima to i svojih prednosti i svojih mana, a mi se moramo naučiti nositi s time. Kao npr. i priča o javnosti ocjena. Smije li đak znati ocjenu svojeg kolege ili ne? Ja mislim da bi trebao, a neki fakat... Pa onda priča o tome kako je ispit javan, a s druge strane ocjene moraju biti tajne. Te dvije stvari su jednostavno u kontradikciji jer nas priča o javnosti i tajnosti totalno zbunjuje. Jer je glavna priča oko privatnosti ta da sustav mora štititi muža koji vara svoju ženu ili ženu koja vara svoga muža.

Knjigo, da, ja mislim da bi ljudi koji izvještavaju ipak trebali razmišljati i o tome kako će te vijesti djelovati na publiku, a ne samo koliko će im love donijeti.

Romantales, ženo, pa ti si više u toku s događajima ovdje nego da tu živiš! ;) Vidiš, taj početak pisma sam ja sasvim drugačije shvatila. Meni se čini da on više priča o sklonosti ljudi da naljepljuju etikete i da otpisuju druge ljude nego o stvarnom mišljenju te profesorice. Osim toga, mislim da piše i o tome kako se ona u zbornici nije osjećala ravnopravnom s profesorima strukovnih predmeta, a to je isto jedna stvar kojoj bi trebalo posvetiti određenu pažnju. Budući da moje dijete ide upravo u ŠPUR (za razliku od ŠPUDa), znam ponešto o tome. I moram priznati kako sam, čitajući taj dio, bila zadovoljna, ne samo zato što se luda ne rimuje sa ŠPURa, nego i zato što sam iz razgovora s ravnateljem ŠPURa stekla dojam da se nastavnici općeobrazovnih predmeta u toj školi uopće ne tretiraju kao manje vrijedni i da je atmosfera u toj školi baš dobra i da mi je dijete na dobrom mjestu. Da ne spominjem činjenicu da mi je procvjetala od kad ide u tu školu. To se jednostavno osjeti. A to da se ta žena posipa pepelom po glavi, to je činjenica. I s pravom. Zapravo piše o tome kako je svoj posao radila preko volje. I piše o svima nama kada svoj posao radimo preko volje i o tome da se te stvari događaju upravo zato jer se nikome ne da raditi njegov posao. Ja sam to tako shvatila i imam potrebu to zajedno s njom naglašavati. Mogla bih i ja sebe posipati pepelom po glavi. Jer toliko imam primjedbi na školski sustav, a kada se bira roditelj za školsko vijeće, strogo se sakrivam ispod klupe. Zato sam ove godine odlučila promijeniti pjesmu i šokirala sam tog istog ravnatelja ŠPURa kada sam se dobrovoljno javila. Iako mi opekotine na savjesti nisu ništa manje jer mi se čini da sam se javila baš u školi koja je do sada najbolje organizirana od svih škola koje su mi djeca pohađala ili ih pohađaju i da sam se zapravo javila u školi u kojoj neću ni imati što raditi. Isto tako znam primjere nekoliko djece koja su stvarala silne probleme u jednoj školi, a zaposlenici škole su samo gledali u čudu i nisu znali što raditi. I ne znam kako se to dogodilo, ali u jednom trenutku su shvatili da mogu tražiti pomoć, da imaju od koga tražiti pomoć i, što je najvažnije od svega, da će im ta pomoć biti pružena. Odjednom su je zvali i za puno manje probleme. I to je važno. Za jedno konkretno dijete znam da se već nakon par mjeseci, koliko je prošlo od kad ga je služba za socijalni rad uzela u obradu, vide velike promjene. I mislim da je upravo to ono što ovo pismo priča - nemojmo stajati skrštenih ruku, nemojmo misliti da to nije naš problem. Jer jest. Ako i zvuči patetično, mislim da treba shvatiti da su to sve naši problemi. Ne nešto zbog čega treba sjesti i plakati nego nešto zbog čega treba zasukati rukave.

Nomi, totalno si me zbunila jer sam najprije mislila da je to Mališa. Onda sam primijetila da previše ispravno pišeš za Mališu pa sam išla pogledati tko je u potpisu. ;) No, drago mi je da si svratila. Bacila sam malo oko na tvoj blog i čini mi se da baš pišeš slične stvari kao ja pa mi nije sasvim jasno zašto se toliko ljutiš? Možda si novinar pa si se osjetila prozvanom... I žao mi je što očito iz mog teksta nije dovoljno jasno da ja prozivam prvenstveno sve nas, ali da, prozivam i novinare. Jer mislim da imaju vrlo važan posao i da ga u prevelikom broju ne obavljaju kako treba. Ja inače uopće ne čitam novine, a što se televizije i radija tiče, slušam isključivo ono što je netko drugi uključio. I tu moram reći da sam na radiju čula sjajnih emisija i ne bih radio baš trpala u isti koš i nisam sasvim na njega mislila. A što se televizije tiče, tu je uglavnom krivac moj muž koji mora gledati dnevnike na svim nacionalnim televizijama i sve moguće političke i sportske emislije. Ali sport tu i nije sada bitan. To je tako, samo činjenica. Tako da sam za Gotovčeve morala čuti na nekom dnevniku, ali prihvaćam da je moguće da se radilo samo o jednoj televiziji. Ali spomenula bih samo primjer državne mature. Jer me to posebno zanimalo. I možeš vidjeti što sam sve otkrila o tome samo čitajući službene stranice vezane za državnu maturu (stranice Ministarstva i raznih agencija). A baš NI OD JEDNOG, NITI OD JEDNOG novinara, bilo na televiziji, bilo u novinama, bilo na radiju, nisam čula niti jedan od podataka s tih izvora. Koji uopće nisu bili ni zašuškani ni zataškani niti bila potrebna posebna umnost da bi se do njih došlo. Ne, jedino što su novinari povodom državne mature i demonstracija učenika sakupljali, to su bili rekla - kazala podaci, tračevi i stvaranje atmosfere katastrofe. Eto to je samo jedan od argumenata, jedan o kojem znam mnogo pa mogu o tome i pričati. O onome što nisam istraživala, jer ja po prirodi niti nisam novinar, to neću spominjati, samo mogu reći da mi je zlo kad slušam o tome kako je Ivana bila dobra prijateljica, o tome kako je Luka Ritz bio dobar dečko, o tome koliko su psovali oni koji su se bacili s prozora. To me ne zanima. Zanima me tko ih je ubio i zašto su umrli. Samo to želim čuti, a ne koje su uloške upotrebljavali ili što su jeli za doručak. To nije istraživačko novinarstvo iako je činjenica da treba dobro istraživati da bi se otkrilo te podatke.

Luče, Luče, i kad rijeka ide nizbrdo, pastrve plivaju uzbrdo! ;)

Anamil, da.

Zvucisrca, voljela bih kada bismo čovjeka mogli potražiti u ogledalu. :)

Medeja, to su baš stvari koje obeshrabre čovjeka. Ali budimo tvrdoglavi! Budimo svjesni svojih dužnosti. Ah, ah. Možda neke stvari ipak idu na bolje? :)

objavljeno čet, 16.10.2008 12:13 | autor: Viktorija2

NIkad se ne može znati da li je dobro , i kad je trenutak umješati se u tuđe nevolje i sukobe. Možeš učiniti dobro a možeš i jako naškoditi . Isto je i sa vijestima u novinarstvu. Nekad senzacionalizam pomaže a nekad škodi. Najteže je odlučivati , što i kada će se nešto poduzeti.

objavljeno čet, 16.10.2008 12:19 | autor: robijan

Taj cirkular sam i ja (mislim) dobio ali ga nisam ni otvorio. E da sad ne idem kopati, čitati... možda sam ga odmah i izbrisao... ma mislim da mogu i bez toga. Zapravo bih se nadovezao malo i na tvoj kom kod mene... pitanje : "ima li nešto drugo što možemo učiniti..."
Godinama već slušam o osnivanju raznoraznih građanskih udruga... ima o tome i zakon... samo mali izvadak iz njega:
Zakon o udrugama
Narodne novine br.: 88
11. 10. 2001.
Pojam udruge i pravna osobnost
Članak 2.
(1) Udruga u smislu ovoga Zakona je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te ekološka, humanitarna,informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena,znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja.
***
Osnivanje udruge
Članak 10.
(1) Udrugu mogu osnovati najmanje tri osnivača.
(2) Osnivač udruge, u smislu ovoga Zakona, može biti poslovno sposobna fizička osoba te pravna osoba.

... uglavnom sam izbjegavao i razmišljanje o tome... ali kad gledam danas, financijsku pomoć dobije i udruga koje navijači nekog kluba osnuju...
dakle, razmišljam... ima li dovoljan broj ljudi za neku "udrugu za promicanje ljudskosti u Hrvatskoj"? Može li išta takvo kad zaživi i opstati?
Razmišljam... ima li nas još?

objavljeno čet, 16.10.2008 15:10 | autor: frka

uf uf uf...ko bi se na sve osvrnuo...izuzetno me smeta razvikana pogibija jedne poznate "zlatne djevojke" u odnosu na tišinom obavijenu "anonimke" sa srebrnjaka ili odakle već...

nadalje...
ima onaj song iz mjuzikla hair (kosa) kojeg se često sjetim...pjeva ga crnkinja držeći klinca za ruku dok otac tog klinca "spašava svijet" priključivši se hipi pokretu...a ženu i dijete je napustio...ne želim omalovažiti udruge za promicanje ovog i onog...ipak mislim da korjenite promjene prvo moramo provesti u najužem okruženju počevši od sebe...nekako je lakše pomoći anonimnoj starici nego čangrizavoj majci, sestri...lakše se uključiti u zelene nego steći naviku da gasimo svjetla, zatvaramo vodu, odvajamo smeće, educiramo djecu, izbjegavamo tv...lakše je javno se boriti protiv ovisnosti nego prestati pušiti...lakše je moralizirati nego biti moralan..

što se tematike posta tiče (malo sam skrenula s teme, znam) slažem se...a slažem se i s mišljenjem da gledamo BB, čitamo 24 sata, surfamo po glupavim internetskim stranicama...itd.

objavljeno čet, 16.10.2008 16:00 | autor: romantales

Ja idalje početak maila loše doživljavam, pokušala sam ga iščitavati na tvoj način, ali jednostavno ne ide. Meni su djeca "koja samo znaju crtati" djeca posebnog senzibiliteta i nikako mi nije jasno kako jedan profesor može ignorirati njihove mlade umjetničke duše, skoro pa ih ponižavati svojim stavom prema odlasku na posao u tu školu. Tragedija se dogodila pred tom školom kada je djevojka ubijena, ali njeno ubojstvo nema nikakve veze sa njenom školom, njenim usmjerenjem ili njenim profesorima. Koliko god profesori bili dobri i predani svom poslu, nikada ne mogu znati sve o svojim učenicima - zato što ih mnogo ima i zato što djeca ili bolje rečeno adolescenti, nemaju navadu povjeravati svoje probleme profesorima. Profesori isto tako ne mogu zamijeniti roditelje, a ubijenu Niku su prvenstveno njeni roditelji trebali zaštiti. Upravo zato što od profesora ne očekujem da budu zamjena roditeljima, obitelji, prijateljima, policiji ili nekom trećem, inzistiram i očekujem da budu profesionalci u svom poslu i da se jednako trude pobuditi želju za čitanjem u školi primjenjene umjetnosti, kao i gimnaziji, kao što i profesor matematike mora dati sve od sebe da prenese znanje u strukovnoj školi frizerima ili u matematičkoj gimnaziji. Mene ubija u pojam stav te profesorice prema svom poslu i totalni nedostatak radne etike! A radna etika je kada se ujutro ustaješ i ideš na posao koji je loše plaćem ili upće mjesecima nije plaćen. U usporedbi s takvim zaposlenicima raditi u školi gdje je plaća osigurana iz budžeta i gdje je broj slobodnih dana daleko veći od prosječnih godipnjih odmora, meni i ne izgleda tako velika tlaka. Radna etika je recimo predavati obavezni nekadašnji "marksizam", a zapravo djeci prenositi tekovine grčke filozofije; radna etika je učiniti povijest staroga vijeka zanimljivom poput najuzbudljivijeg krimića, učiniti logiku logičnom i onima kojima u početku ništa nije jasno itd.itd. Ja sam imala sreću da je većina mojih profesora znala što je radna etika i konkretno u slučaju profesora hrvatskog jezika, iako je bio sigurno nevjerojatno sretan što sam mu test riješila 100% točno, dam ruku u vatru da je jednaku sreću osjetio i kada je jedan od nazovi izgubljenih slučajeva pročitao lektiru motiviran njegovim predavanjima.
Na kraju, iskreno sam uvjerena da dotična apsolutno ništa nije promijenila u svom pristupu radu u toj školi - mogla je u tišini i preispitati vlastitu savjest i svjesno donijeti odluku da bude od tog dana najbolji mogući profesor, nasuprot tome odlučila se za meni posve nejasan mail, koji je postigao jedino to da je ocrnila svoje kolege u toj školi, dok je kao sebe posula pepelom, iako nitko niti jednom riječi nije smatrao školu odgovornom za taj zločin.
Isto tako neumjesno je dovela u vezu ubojstvo Hodakove s ovim ubojstvom, neumjesno je mjeriti važnost smrti na taj načn. U slučaju Hodakove, novinari su pokazali da su spremniji pisati scenarije u nekoj trećerazrednoj sapunici od jednostavnog nekrologa ubijenoj. Žena je preminula napucane glave, a prve vijesti o tome popraćene su detaljima iz njenog privatnog života i sentimentalnim vezama od osnovne škole do dana smrti .... fuuuuj za takvo novinarstvo!
Pardoniram se na dužini ;-)

objavljeno čet, 16.10.2008 20:33 | autor: makebejka

Pretužna sam kad čitam ovakve stvari...toliko mladih duša, toliko smrti...a danas je i godišnjica Tošine smrti...najgore je to što više ljudima nije bitno, meni se od sve te nesreće zgvrči želudac, ali znam da većina ljudi sluša te vijesti i dnevnike uz ručkove i večere i mirne duše jede...
Ja sam pokušala upisati novinarstvo kad sam birala faks, ima par dana da sam razmišljala o tome kako sam neizmjerno sretna što nisam upala jer bi me bilo sramota nazvati sama sebe novinarom. Novine kao 24 sata dala bi zakonom zabraniti da me se pita. I Big Brother. I oružje svima osim ljudima kojima treba za posao, znači policija, vojska.
Svaki put dok se dogodi tako neko krvoproliće ja se pitam odakle toliko oružje...sad nekidan onaj čovjek koji je izbacio ljude iz kafića van i ubio sebe i svoju ženu sa automatskom puškom...pa dobro od kud mu to...i to nije mali pištoljčić, on je s tim hodao gradom, zar nitko nije vidio...
Ispada da nam u državi više ljudi ima oružje nego završenu srednju školu...
Vlada neka opća depresija...

objavljeno čet, 16.10.2008 21:21 | autor: natuknica

Viktorija, e ovo si jako dobro rekla! To je činjenica. Ipak postoje ljudi koji su se školovali za to da znaju prepoznati koliko su odnosi normalni, a koliko je potrebno umiješati se. Ne kažem da trebamo ići od čovjeka do čovjeka i svakome soliti pamet o tome kako treba živjeti. Najviše me izbezumljuje kada se potpuni stranci osjete pozvani kod djece rušiti autoritet njihovih roditelja. To smiješ činiti samo onda ako si tom djetetu spreman u zamjenu pružiti svoj autoritet. Ali ne, jednostavno je prečesta pojava da se autoriteti, bilo koji svesrdno ruše, a onda se samo ode, i pušta se čovjeka da tone sasvim sam. To je ono što ne smijemo činiti.

Robijane, znaš kako se kaže, ako ne želiš nešto učiniti, osnuj povjerenstvo za to. ;) Ja ne mislim da treba osnivati nove udruge, nove zajednice, mislim da ima sasvim dovoljno prostora za djelovanje u onome što već imamo i što već postoji, samo se trebamo bolje informirati. Kop kop. :) I slažem se s Frkom da je lakše izraziti ljubav nepoznatom djetetu tisućama kilometara daleko nego vlastitom bratu ili sestri. Ili, kao što rekoh u naslovu, susjedu. I mislim, doista, da je upravo to prvo područje našeg djelovanja.

Frka, ja ne surfam po glupavim stranicama na internetu, samo po stranicama pametnih blogera, i molim te, ne generaliziraj! :p

Romantales, ne pardoniraj se na dužini! Ako ja pišem duge komentare na svom blogu, znači da su i drugi pozvani činiti isto. Osim toga, tako mi pauk dolazi bolje do izražaja. ;) Simpatično mi je da si svoj komentar završila upravo mišlju kojom sam ja započela post. Otprilike. To s nastavnicima je stvarno priča za sebe. Bilo je svojedobno vrijeme kada su nastavnici štrajkali (a ja sam se baš bila izvukla iz firme u kojoj nisam dobivala plaću) tražeći povećanje plaće, a ja sam se zgražala kako to mogu činiti pred roditeljima koji mjesecima plaću niti ne dobivaju. Znaš, kad štrajkaju seljaci pa kamionima zakrče ceste, boli ih briga, ali nastavnici, kako mogu pogledati u oči roditelje te djece o kojoj se brinu pola dana? Ipak, mislim da postoji nešto drugo što nastavnike čini frustriranima, a što im je teško definirati. Jedna je stvar da bi htjeli biti poštivani, a nisu. Kao kad Akvamarin zabrani djetetu da se smsira za vrijeme sata, a onda dođe tata od djeteta pa se zbog toga ljuti na nju umjesto da objasni djetetu da je profesorica u pravu. Pa onda hrpa papirologije koja ih zapravo sprječava da se posvete upravo poslu za koji su učili. Pa onda zabranjivanje bilo koje vrste kazne i nemogućnost da se divlju djecu natjera na pristojnost. Mogla bih spomenuti profesora latinskog kojem je jedan tata slomio nos, jednu učiteljicu 2. razreda osnovne koju je jedno dijete fizički napalo, a jedan tata joj je prijetio iz zatvora ako se usudi srušiti njegovo dijete. U takvoj atmosferi mi se čini prirodno da se nastavnici osjećaju isfrustrirano, nesigurno, praktički nezaštičeni na vjetrometini. I mislim da je to ona stvar koju bi nastavnici htjeli promijeniti i zbog koje nezadovoljni idu na posao. Još ako u zbornici imaju nekakvog diktatora koji im zagorčava život, teško je sjetiti se profesionalne etike. Jednostavno padaju u depresiju. Da, djeca bi trebala biti sjajan motiv, ali ako te ignoriraju... Nadalje, nipošto ne očekujem da nastavnici u školi zamijene mene kao roditelja jer ne podnosim pomisao da se netko drugi brine o mojoj djeci, ali ne treba ignorirati činjenicu da postoje neodgovorni, loši, ali i roditelji koji se jednostavno ne snalaze. Možemo li reći - ta djeca su izgubljeni slučajevi i neka slobodno propadnu? I opet, ne, ne mogu im nastavnici zamijeniti roditelje, ali nastavnici su vjerojatno bolje školovani od tih roditelja, i još bi k tome trebali biti obrazovani tako da znaju primijetiti neke stvari i trebali bi znati spojiti dijete i roditelje s onima koji im mogu pomoći. Mogla bih samo spomenuti razrednicu već spomenutog svog djeteta u ŠPURu. Profesorica je matematike, vidi djecu svega 2 dana, odnosno 3 sata u tjednu, a nakon mjesec dana nastave, tako je dobro znala opisati svako od djece u svome razredu. Ti ćeš reći da je to profesionalna etika, a ja ću naglasiti da je to i dobra atmosfera i suradnja u zbornici. Jer kada se ne mora bojati tko će joj od kolega napakostiti, može se posvetiti radu s djecom. I to što ta profesorica opisuje u tom kružnom pismu, nije samo njena situacija, to je doista atmosfera koja je previše rasprostranjena i protiv koje se treba boriti. I mislim da ona to pokušava činiti. Promijeniti atmosferu u svojoj zbornici na suradnju, a ne omalovažavanje, promijeniti odnose s učenicima i roditeljima na suradnju. A za to nisu dovoljni samo nastavnici. Svi smo ti koji bi trebali željeti suradnju i poticati je.

Makabejka, što da ti kažem, i tu možemo - ne dozvoliti da depresija zahvati i nas. Sveti Franjo je govorio: kada ti đavao oduzme duhovnu radost, klekni i moli dok ti se ne vrati! :)

objavljeno čet, 16.10.2008 22:20 | autor: nomi

ŠTO SE TIČE TVOG KOMENTARA NA TEKST "DISKRIMINACIJA".. ZAŠTO BI SE JA MORALA ZALJUBIT U NJEGA?! UPRAVO SAM GA UPOZNALA PREKO SVOG DEČKA.. A OTVORENO SAM SVIMA REKLA DA NEMAM DEČKA DA BI ON SIGURNO BIO ONAJ SA KOJIM BI JA BILA..

objavljeno pet, 17.10.2008 00:17 | autor: robijan

Dakle, nema. OK.
Što se tiče pokazivanja ljubavi bližnjem svom... o daaaa! itekako, naročito svojim primjerom to pokazati onima najbližima oko sebe. I to tako dobro da onda oni to s lakoćom prošire dalje na svoje susjede. Pa da na kraju dotakne i ono dijete tisućama kilometara daleko i to ne samo riječima. Izgovorenim ili napisanim. Mada i samo jedna lijepa riječ može imati... ah dobro, sve vi to znate, da ne trkeljam dalje... ajmo djelovati. :)

objavljeno pet, 17.10.2008 07:39 | autor: ita

"
Jer da smo mi stigli na vrijeme, svi mi, možda bi i Nika i Luka i Andrija i Ivana i Stela i svi oni vaši koji su zbog naše šutnje stradali, danas bili s nama."

Napisala si točno. Slažem se s tom izjavom. Ali, nažalost ono što nas upropaštava je ova moja rečenica :Slažem se . I ne mičem se dalje od stolice. Izgovaram se godinama. U mirovini sam. TO je pravi problem. Ništa se ne poduzima. Počev od mene.

objavljeno pet, 17.10.2008 07:58 | autor: uzorita

Ita je sve odlično napisala, žao mi je strašno djevojke iz ŠPU.
Pusa I pozdrav ti.

objavljeno pet, 17.10.2008 10:14 | autor: frka

kao što možeš primijetiti pisala sam u 1. licu množine, čime sam posredno i sebe uključila...a to je vrhunac generalizacije, zar ne? naravno da to ne rade svi, ali radi velika većina...osim toga vrijeme koje provodimo i na stranicama "pamentih blogera" mogli bi provesti s našom djecom, zar ne? ups, opet generaliziram :P

objavljeno pet, 17.10.2008 12:01 | autor: trubica

vijest ako nije crna nije ni zanimljiva, kada pogledamo kakve sve serije gledamo, režu dlaku na četvoro, ako nije ubijeno makar desetak ljudi nije nam zanimljivo, pa što onda reći za novine i pisanje, danas čitam na nekom portalu, Britni nije obrijala dlake ispod pazuha, eto ti vijest, tu smo gdje smo, o profesorima ne bih puno, kada imate nešto za reći poklope vas sa vašom sigurnom plaćom i čkomi tamo, nemaš što za reći, a to u kakvim uvjetima radimo, mislim na učinioce, nastavna sredstva i pomagala, meni preostaje jedino da se podignem na stol i zaplešem kao medvjed pa da ih motiviram, njih škola ne zanima, to treba biti jasno, uzori su im negdje drugdje, pa što mi profesori mislimo, da ih zanima naša bijedna zarada, da smo im mi uzori u životu, "kakav to auto voziš, pa stakla ti se podiži ručno, i ja vozim bolji od tebe !" reče jedan učenik mojoj kolegici koja radi u gimnaziji, ja radim u strukovnoj školi i ne mislim da su drugi predmeti manje važni, djeci kažem kad me pitaju zašto neke predmete moraju učiti, da je to zbog opće kulture, mogla bih ovako do sutra, bijes i frustracija se zavukla u naše redove

objavljeno pet, 17.10.2008 19:26 | autor: nomen_nescio

Sve si rekla. Osobno ne volim kada se mediji upliću u stvari u kojima mogu svojim subjektivnim zaključcima nanijeti samo štetu. Znam da ja ne bih htjela da se netko tako agresivno miješa u stvar koja me se jako tiče i koja je veliki problem sama po sebi bez dodatne hajke. Mogu reći da zbog toga nikad ne dajem konačan zaključak prema nečemu,a i što manje želim slušati o tomu. Kad je stvar o "zvijezdama" ne volim pretjerano slušati o njima,ali ne mogu reći da mi je problem poslušati o nekomu neki trač što naravno nije dobro jer su i oni samo ljudi...
Istina, teško je znati kad se čovjek zaista treba umiješati u nešto.

objavljeno sub, 18.10.2008 01:29 | autor: BABUN brez lozinke (Neregistriran)

večeras

jedna žena iz susjednog nebodera vrišti

POLICIJA, POLICIJA

niko uključujući i meni ni da se okrene na cesti
zašto

jer brinemo svoje brige

jer nam možda odgovara da susjedu crkne krava

jer mislimo da jre možda luda

itd.

objavljeno sub, 18.10.2008 09:03 | autor: robijan

Ima u gradiću u kojem radim povjerenstvo osnovano od struke da bi istoj pomoglo u rješavanju problema koji se sve češće javljaju. I to povjerenstvo radi izuzetno dobro svoj posao zahvaljujući ljudima koji su nepotkupljivi i izuzetno hrabri. Svojedobno sa kroz jednu alegoričnu priču progovorio o njima i o pritiscima koji su se vršili na njih "da se ostave ćorava posla". Dakle, postoji jedno povjerenstvo koje sadrži tri čovjeka (i jednog u „pričuvi“) i koje je dobro. E, pad dok može postojati jedno, ima nade i za drugo... i ....
Onda udruge... da ima ih previše... uglavnom zbog sebičnih ljudskih interesa. Još „do jučer“ bih samoga sebe popljuvao na sam spomen „udruga“... Ali to jednostavno ne znači da ne bi trebalo osnovati jednu u kojoj bi nekolicina odlučnih ljudi s jasnim ciljem učinila makar samo jednu jedinu dobru nenasilnu akciju koja bi urodila plodom... ma nek se nakon toga se ta skupina i raspadne, nije više bitno. U mnogim slučajevima treba se savjetovati ili s pravnicima, ili s psiholozima, ili socijalnim radnicima... za to često treba sredstava i ljudi tu već odustaju... kao „udruga“ lakše je doć' do njih... ne treba tu puno kopati Natuknice, samo se obratiti nekoj udruzi ili nekom za koga znaš da djeluje u nekoj od postojećih koje stvarno djeluju i pitati kako oni uspijevaju... evo npr. Udruga za zaštitu potrošača hrvatske djeluje, po meni relativno dobro i mnogim je ljudima pomogla svojim postojanjem... a počela je od tri čovjeka.
I na kraju - ne slažem se s tobom koja se slažeš s Frkom da je lakše izraziti ljubav nepoznatom djetetu tisućama kilometara daleko. Ako se dobro sjećam, u našim smo se raspravama složili da je ljubav mnogo toga više od pukog osjećaja, empatije, toplih pogleda... Kako ćemo izraziti ljubav djetetu „tisućama kilometara“ udaljenom? Slanjem podrške? Novaca? Držanjem „figa za sreću“? - Ajoj! Dobro dobro, opet sam bukvalan pa nisam shvatio da je ovo „slanje ljubavi...“ samo jedna stilska figura, jezični izraz... Isprika.
Pa se, eto, onda moram opet složiti (dakle kao što se već jesam, al bilo je i na brzinu i malo ironično) da sve polazi od nas samih... sjećaš li se naslova mojeg bloga s početka pisanja na „mojblogu,? one Gandhijeve: „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“? U jednom sam trenutku shvatio da nisam dostojan te izjave i promijenio naslov u „Budi promjena (u toku)...“
Što misliš koliko ljudi koje poznaješ može shvatiti smisao Gandhijeve mudrosti i stvarno djelovati u skladu s njom?
Ja sebe tu ne ubrajam... tek se mogu svrstati u one koji su počeli tražiti Smisao te mudrosti i pokušavaju djelovati na sebe u skladu s njom.

(... i da, puno je lakše „izraziti ljubav“ djetetu koje je onoliko daleko nego vlastitom s kojim si svaki dan i koje te svaki dan ispočetka traži istu i samo jednu stvar: Ljubav. Svaki „normalan muškarac“ može naprosto „poluditi“ od tog „ponavljanja stalno jedno te istog“ :P)

objavljeno sub, 18.10.2008 14:10 | autor: Ithiriel

Ne znam što bih ti rekla (čini se da ću ipka morat malo dublje razmislit o temi - koja zaslužuje svu ozbiljnost promišljanja) - odrasla sam tako kako jesam, iskreno, bila sam zahvalna da se susjedi prave glupi, i sad si ne mogu zamisliti kako bi mi bilo da nisu, i neću ni ić tim putem. Ipak, moram ti priznat da sam i sad vrlo odvojena od ikakvog odnosa sa susjedima, međutim - poštivajući tanku granicu između guranja nosa u tuđe živote i pomaganja, mislim da bih bez razmišljanja nešto učinila da pomognem ljudima oko sebe. Ne znam što, naravno da ne, ali nešto bih... Mi smo ljudi u doba alijenacije - na nama je da tu alijenaciju održimo ili srušimo. Na pojedincima. Kao što rekoh - treba još razmišljati, i ne samo razmišljati...

objavljeno ned, 19.10.2008 11:49 | autor: natuknica

Ma gle, Uzorita, nemam obićaj žaliti one koji su mrtvi jer uporno imam osjećaj da je njima bolje nego nama. Žao mi je onih koji su ostali bez svojih voljenih. E sad, oni koji su nekome zagorčavali život... Ono što ne znam, ipak ne znam pa nema smisla da o tome pišem.

Ita, slažem se s tobom u potpunosti, ipak ne mislim da ima smisla trošiti vrijeme na razmišljanje o tome što nismo učinili, bolje je misliti na sada. I opet, ljudi su učinili toliko zla krećući u akciju odmah, nema ništa lošeg u malo promišljanja. Nemaš pojma što ti još život nosi i gdje ćeš trebati nešto dati, a lako je moguće da puno toga dobrog što si učinila nisi ni svjesna. Tako obično u filmovima dođe ljudima anđeo pa im pokazuje koliko bi svijet bio ružniji da njih u njemu nema.

Frka, poznat je moj stav o upozorenju koje piše u avionima "U slučaju nesreće, masku za kisik stavite najprije sebi, a tek onda djetetu s kojim putujete." I u Bibliji piše "Ljubi bližnjega svoga KAO samoga sebe", ne VIŠE NEGO samoga sebe. Jer je pitanje možeš li nekoga voljeti više nego sebe. Ako ne voliš sebe, ne možeš ni druge voljeti. I zato ne vidim ništa loše u malo brige o sebi. Točka. Naprotiv. Naravno da je uvijek i u svemu teško naći pravu mjeru, ali upravo je u tome čudesnost čovječnosti.

Trubice, znam, jednostavno nije lako. I jedini način da se preživi je taj da razloge nađeš u sebi. :)

Nomen Nescio, :)

Da, Babune, ja iskreno mislim da to nije u redu.

Robijane. Kako se ne bih sjećala imena tvog bloga u početku? I prvog posta. I drugog. I trećeg... Od početka osjećam određenu rezonanciju. Trebamo samo paziti da se ne raspuknemo. Kako je to dobar osjećaj - znati da ima još Marsovaca na Zemlji. ;) Slažem se s tobom i oko udruga i oko povjerenstava koje spominješ. Slažem se. Ipak, mislim da je ovo o čemu pričamo bitno živjeti, a ne organizirati. To ti je kao izmišljanje novih zakona umjesto da se provode oni koji već postoje. Svojedobno su sveti Franjo i sveti Dominik izveli pravu revoluciju u Crkvi. Nisu ništa rušili ni rasturali, ali su napravili cijelu jednu duhovnu obnovu. Ljudi koji su ih slijedili, bili su zaneseni, siromašni i činili obilje dobra drugim ljudima. Oni koji danas tvrde da slijede svetog Franju, toliko su drugačiji od ondašnjih sljedbanika, zapravo su često vrlo nalik na one koji su bili uzrok tom franjevačkom pokretu. Mislim da ti sigurno kužiš što hoću reći. Pravo djelovanje zahtijeva veliki trud, bez obzira na to je li institucionalizirano ili ne. Kad treba uložiti trud, svatko ima svoj redoslijed prioriteta i taj redoslijed prioriteta mora postojati u životu. A što nam život nosi, nemamo pojma. Situacija u kojoj mi se trenutno nalazi muž je jednostavno toliko začudna da ne mogu reći ništa drugo nego da moramo živjeti i samo pažljivo gledati što nam život nosi. Jer ovo nismo mogli planirati da smo planirali 1000 godina.
I da, izlika je izlika. Iako je bolje i tako nego nikako.

Ithiriel, što te više poznajem, ne mogu osjećati drugo nego ponos što komuniciram s tobom. Ne, nema smisla razmišljati što bi bilo kad bi bilo. I ne treba zaboraviti da nitko od nas nije savršen, da ne postoji čovjek bez mana pa tako i mi sami nekad u najboljoj namjeri svejedno griješimo. I to je život. Padnemo, dignemo se i idemo dalje. :)

objavljeno ned, 19.10.2008 15:58 | autor: malisa (Neregistriran)

a zasto molit cu ljepo nomi pise velikim slovetinama ???ja to nikad ne radim jer je to znak brezobrazlukai galame ....jel tako ljudi jel tako ???

objavljeno ned, 19.10.2008 16:26 | autor: amapola

bok, jako me se dojmio ovaj post,jednostavno kao da više nitko nije slobodan,ni na ulici i nigdje drugdje nema više potpunog osjećaja slobode jer ono čega je bilo više nema,a mnogi nemaju osjećaja pa uništavaju sve pred sobom,što reći!!??

objavljeno ned, 19.10.2008 17:26 | autor: natuknica

Tako je, Mališa! :D

objavljeno pon, 20.10.2008 12:39 | autor: Anoniman (Neregistriran)

HEHEHEHEHEHEHEHEHEHEHEHEHEH

objavljeno pon, 20.10.2008 12:39 | autor: MALISA (Neregistriran)

HEHEHEHEHEHEHEHEHEHEHEHEHEH

objavljeno sri, 22.10.2008 11:44 | autor: nomi

NOMI PIŠE VELIKIM SLOVIMA JER MU JE TAKO LAKŠE I DRAŽE... I TAKO ĆE I DALJE.. KOME SE NE SVIĐA NEKA NE GLEDA, NE ČITA,..

objavljeno sri, 22.10.2008 14:05 | autor: natuknica

E, Nomi, Nomi, to je malo duža priča.... :)