objavljeno pon, 30.06.2008 15:00 | autor: medeja7

ovo kao da je uvod u tvoj doktorat o trogodišnjacima...ali i o nama samima...Bravo.Kiss:)))

objavljeno pon, 30.06.2008 18:50 | autor: natuknica

Sestra mi je pravnica i kaže da se po zakonu djeca do 7 (SEDAM) godina smatraju opasnom stvari. Jednako kao i bure baruta. ;)

Još uvijek se trzam kad čujem da netko viče "maaaaaamaaaaaaaaa" i onda odahnem s olakšanjem kad shvatim da to nije neko od moje djece. Isto tako, kad vidim da nečije dijete vrišti i pravi scene, sretna sam jer ovaj put nije moje. Polako, kako rastu, sve se manje obazireš na te stvari... ;) :)

objavljeno pon, 30.06.2008 23:40 | autor: deelite

moje dijete je koje ljeto starije, još uvijek je predškolske dobi, ali ne poznajem takve tipove ponašanja. Uostalom tko me pita...

objavljeno uto, 01.07.2008 11:45 | autor: Zenzena

@ medeja - nadam se da neću dostić više naučit o trogodišnjacima. Da će i to proć :)

@ natuknica - pa znaju pravnici! A ovo ti vjerujem - ja pretrnem i kad bebu čujem - i dok nisam imala svoju... ostane to čovjeku. A vjerujem da rastu, i mijenjau se - samo treba strpljenja.

@ deelite - jooooj, al si ti naporan tip! ja bih rekla da su ti djeca zastrašena, ne znaju pokazat osjećaje jer im ne daješ dovoljno slobode. eto ti sad, kad me vučeš za jezičinu! a ja volim pitat druge kako nešto uspijevaju, kad osjetim da su ljudi empatični, simpatični, i da se mogu otvorit bez da se bojim da ću dobit patroniziranje i popovanje s visine. na kraju krajeva - teško da možemo davat savjete i recepte jedni drugima... svi smo različiti, djeca su različita, naše mape svijet,a naša iskustva... možemo se prihvaćati, voljeti i ne suditi...

objavljeno sri, 02.07.2008 13:20 | autor: Nessa

Ne znam dal da se smijem il da plačem :DDDD
Ostalo nam je tek nešto manje od pol puta do treće godine i već vidim da će i meni ninja odjela postat sastavni dio garderobe :)
Veselje, veselje :)
Sretno nam bilo!

objavljeno čet, 03.07.2008 09:00 | autor: happyhoop

hahaha! geeeeenijalnoooo!!!!

objavljeno uto, 05.05.2009 11:30 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Drage moje curke,
imam trogodišnjakinju, toliko bistru i intelegentnu da muž i ja na dnevnoj bazi ostanemo više puta zatečeni koliko nam dijete, a ni nema pune tri, bistro i oštroumno rezonira. S time u paketu naravno ide i ispitivanje granica (naših i njezinih), pokušaji manipulacije nama i slično. To se pak uglavnom manifestira često puta neobjašnjivim napadajima bijesa, plača, urlika, u posljednej vrijeme i naguravanja i agresije s njjezine strane, a s moje uglavnom nervoznim ispadajima vikanja i ljutnje, a kad me ne vidi pustim i suzu jer sam u takvim situacijama stvarno očajna. Znam da jedino strpljenje i smirenost nam može pomoći da prebrodimo to razvojno razdoblje, no i ono ima svoje granice. Nakon što loše odreagiram bude mi žao, a u posljednje vrijeme "opere me" i grižnja savijesti. No najviše me boli kad na muževo NE reagira bez ispada bijesa i reletivno smireno to prihvaća, dok ja dobijem lavinu svega. I uglavnom se nakon toga pitam jel u njoj samo vidim sebe tj. svoje rekacije "živčane babe", i jesam li time ostavila dugoročni trag u njezinu ponašanju i reakcijama, te mogu li to ipak promjenom sebe i svog ponašanja promijeniti tj. popraviti?
Ako maknemo sve ovo prethodno na stranu, imamo prekrasnu, zdravu i pametnu djevojčicu, čijim dolaskom život je poprimio jednu novu dimenziju. Bogatiji, je i ljepši, a svaki dan je nova radost, ali i slatka briga.
Treba ih samo voljeti, poštivati, slušati i uvažavati njihove realne potrebe.
SRETNA MAMA

objavljeno uto, 18.10.2011 21:58 | autor: Anoniman (Neregistriran)

ovaj članak je napisan kad je moja ,danas trogodišnja ,kćer imala dva dana.uglavnom,hvala vam na ovom članku,i ja proživljavam vrlo slične stvari ,uglavnom,činilo mi se da čitam svoju ispovjed.