objavljeno ned, 24.02.2008 06:31 | autor: inicial

Izvrsno. prihvaćam savjet. ne znam hoće li ti ovo biti korisno kao sugestija - evo kako sam se ja tome odupro. jednostavno pogledam osobu u lice i kažem: " nemojte se ljutiti, ali ne bih o tome (tj. o x osobi) razgovarao. A ako je sugovornik i dalje ustrajan, polako se povlačim uz riječi : Oprostite, moram ići. U početku mi je bil oteško kao i tebi, ali nakon par puta, rezultati su fantastični. Sad su isti naučili da mi ne doalze sa pričama o drugima u negativnom ili upitnom kontekstu. Znam da nismo svi isti, ali probaj, ;))

objavljeno ned, 24.02.2008 09:04 | autor: natuknica

Već sam u više navrata i na više mjesta o tome pisala.
Znam da je potrebno znati gdje je ta granica intime dokle je u redu ići. Kako god ima onih koji je pomiču u jedan, tako ima i onih koji je pomiču u drugi ekstrem.
I potpuno se slažem da sve ovisi o motivima onih koji pričaju, pokreće li ih zloba ili sućut.
Ipak mislim da se susjedima o kojima se ništa ne zna ne može niti pomoći. Mislim da je danas svijet tako sebičan zato što ljudi ne žele ništa znati jedni o drugima. Ili ne žele ništa znati o drugima zato što su sebični i ne žele da im tuđa nesreća poremeti planove i udobnost njihovog života.

objavljeno ned, 24.02.2008 09:45 | autor: romantales

Kad je riječ o tračanju na blogu, to izbjegavam na sve načine i odbijam sudjelovati u vidu komentara na blogovima koji na bilo koji način tračaju, bilo poznate, bilo nepoznate ljude. Kod nas izgleda još uvijek ljudi nisu u potpunosti svjesni da su kao blogeri odgovorni za uređivanje vlastite stranice, te kao takvi mogu biti i krivično gonjeni za neke unose.
Što se tiče tračanja u svakodnevnom životu i u tome odbijam sudjelovati, s time da trač smatram malicioznim iznošenjem činjenica, stvarnih ili rekla-kazala, bez direktnog povoda, samo u cilju tračanja - kao ta bakica. S godinama sam razvila vrlo uspješne tehnike izbjegavanja i skretanja tema na neutralni teren - moj najveći strah je da bi netko od tračanih mogao pomisliti da sam dobrovoljno ili namjerno sudjelovala u ogovaranju. Iako sam na vlastitoj koži osjetila posljedice malicioznih tračeva, mislim da nije potrebno biti žrtva da bi se osuđivalo i izbjegavalo trač, dovoljno je malo ljudskosti i pokušati se staviti u cipele onoga kojeg se trača. Naravno, to pretpostavlja da posjedujemo određenu dozu empatije ..

objavljeno ned, 24.02.2008 11:19 | autor: rahatli (Neregistriran)

daj reci nekaj, zakaj moje komentare tumačiš kao da su zločesti ili barem tako na njih odgovaraš? radije ga izbriši nego da na njega odgovoriš spuštanjem...

objavljeno ned, 24.02.2008 14:07 | autor: Zenzena

Prvo moram odgovorit Rahatli - čiji komentar me baš rastužio. Draga, svaki moj odgovor tebi je iz naklonosti, ljubavi, zezancije i ostalih lijepih stvari jer znaš i sama koliko te cijenim. Ako je ovo zadnje - to je zapravo trebao biti kompliment, iako je možda ispalo da sam te strpala među mračnjake, a nisam trebala; išla sam tu za tvojim samoproklamirajućim iskazima s tvojim virtualnih profila. Cijenim tvoje pisanje; puno je humora i snage...

Inicijal - danas sam išla čitati tvoj blog, i jako mi se sviđa. Posebno mi se sviđa sadržaj obzirom na to da si 22 godine u braku. Bravo!

Romantales, slažem se. Ja još moram razviti način da s poštovanjem prema klevetniku, ogovaraču i slično skrenem razgovor na "neutralno tlo", tu sam nevješta...

Natuknice - ovo nije bilo niti nalik situaciji u kojoj se čovjeku može pomoći - radi se o priči staroj valjda četrdeset godina, ali koja zbog pištolja i smrti još uvijek ima onaj - senzacionalno skandalozno prizvuk. Mislim, takva se stvar u svačijoj obitelji može dogoditi, i ružno je zbog postupka jednoga člana bacati anatemu na cijelu obitelj. Ljudi su propatili, a i dotična osoba, i što sad...

No, slažem se da ipak trebamo znati o ljudima, i dati drugima da znaju o nama... što je valjda teži dio medalje.