objavljeno uto, 20.10.2009 21:47 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Život bez njih svakodnevno nosi neku obljetnicu: godišnjicu od dana kada im je srce prestalo kucati, njihove rođendane, sjećanja i uspomene na trenutke provedene s njima, ne znamo kako se postaviti: toliko su prisutni u svakoj sekundi života koje živimo, a tolika je praznina nastala njihovim odlaskom. Unina mama

objavljeno sri, 21.10.2009 20:00 | autor: seka (Neregistriran)

...Unina majko....prestrašna i prebolna praznina.....i nevjerovatno koliko se sjećaš svega, ;"e prije dvije godine radili smo to i to....." po čitav dan razmišljam o njemu....o njegovom i mom djetinjstvu.....uistinu kao što kažete u svakoj sekundi su tu.....kad nešto kupim, kad donesem nekakvu odluku, odmah razmišljam šta bi on sad na to rekao, dali bi mu se svidjelo ili ne....? stvarno je teško, a pogotovo sad kad su počela suđenja...i moraš trpiti muljaže i nikom ništa...i gledat gada koji ti je za cijeli život uništio obitelj i sreću, ...i bratu sam obećala dok sam živa ako treba borit ću se kako bi se shvatilo koliko ljudski i mladi život vrijedi i koliko može bolit....
hvala Vam na komentaru često vas se sjetim.........seka